Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


JEDINSTVO MUSLIMANA KAO IMPERATIV VJERE
Procitaj komentar

Autor: Dr. Harun Hadžić
Objavljeno: 25. May 2012. 19:05:54
Ili, o apsurdnosti paralelizma i razbijanju Islamske zajednice u Srbiji


Dr. Harun HADŽIĆ: Zadatak svake generacije muslimana, dakle, jeste da, u skladu sa zahtjevima svog vremena, očuva vjeru i ispravnu je preda narednoj generaciji, koja će je primjenjivati u situacijama u kojima se ona zatekne, na osnovu Allahove volje i uz uvjerenje da “nema ljudskog stanja, da ‘nema svjetova’ na koje se ne može primijeniti islamsko učenje”.[11] Svaka muslimanska generacija mora voditi računa da ne ode ispod univerzalnog islamskog principa - jedinstvo umeta i šerijata, čak i u vrijeme kad nema halife i islamske države. Islamski ideal u našem današnjem vremenu treba da bude “jedinstvo shvatanjem” tj. jedinstvo u primjeni šerijatskih propisa na čitavom životnom prostoru ummeta.
Islam, kao jedina kod Allaha dž. š. priznata vjera, ima svoj izvor u Kur’anu i Hadisu. Šerijat kao muslimanski vjerozakon, pored Kur'ana i Hadisa, temelji se i na Idžmau-saglasnom mišljenju učenjaka jednog vremena i Kijasu-pravnoj analogiji. Kur'an a.š. ističe da je Muhammed a.s. čovjek koga je Allah, dž.š., poslao da objasni vjeru Islam i da je implementira na zemlji, odnosno da je prenese ljudima i džinima. Muhammed a.s. je, istovremeno, vršio i vjersku i svjetovnu vlast u islamskoj državi, kao Božiji namjesnik-halifa na zemlji i bio autentični tumač Kur’ana. Nakon njegove smrti emanet hilafeta je prenesen na Hulefai-rašidine, to jest prvu četvoricu pravednih halifa koji su, također vršili i vjersku i svjetovnu vlast i bili autentični tumači Božije objave. Tako su i kasniji halife iz dinastije Emevija i Abasija, a nakon njih i halife-sultani iz dinastije Osmanlija, imali i duhovnu i svjetovnu vlast. Međutim, razvoj islamske države je išao tako da je u jednom momentu došlo do odvajanja vjerske, odnosno duhovne vlasti na jednoj strani, i svjetovne vlasti na drugoj strani. Poznato je da su osmanlijski sultani lično vršili samo svjetovnu vlast, dok su duhovnu – vjersku upravu u državi povjeravali vrhovnom vjerskom tijelu – mešihatu, odnosno vrhovnom vjerskom učenjaku, najvišem duhovnom autoritetu u državi, vrhovnom muftiji, koji se u Osmanlijskoj državi nazivao Šejh-ul-islam. Ovaj vrhovni muftija je, također, bio autentični tumač Božije objave i donosilac fetvi - šerijatsko pravnih mišljenja o novonastalim slučajevima i pravnim pitanjima.

Obzirom da je islamska država zahvatala ogromne geografske prostore, Šejh-ul-islam je davao „menšure“ i „murasele“, tj. ukaze i ovlaštenja muftijama i kadijama da u raznim dijelovima carstva mogu obavljati vjerske poslove. Šejhu-l-islam je postavljao muftije i kadije i u našim krajevima - Bosni, Srbiji, Crnoj Gori, kao i u Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj, Albaniji i drugim oblastima Osmanlijske države. Funkcija Šejhu-l-islama je kasnije, nakon propasti Osmanske imperije, prestala da postoji jer je prestao da postoji i halifat pa je time narušeno (formalno) funkcionisanje islamskog univerzalnog principa – jedan stvoritelj, jedan Kur'an, jedan (posljednji) poslanik, jedan halifa i jedan ummet.

Šejh-ul-islam, odnosno Mešihat u Istambulu je bio najviša duhovna vlast za muslimane u Osmanskom carstvu, a samim tim i za muslimane u Bosni i Hercegovini i Sandžaku (Srbiji, Crnoj Gori i sl.). „Šejh-ul-islam je bio vršilac duhovne funkcije sultana“. [1] Samo Šejh-ul-islam je mogao dati menšuru (ukaz o imenovanju) za vršenje islamskih dužnosti pa su bosanskohercegovački i sandžački muslimani tražili i dobijali menšure od Šejh –ul-islama i na taj način zadržavali tu „duhovnu nit koja ih preko hilafeta kroz povijest vodi do poslanika.... jer duhovno vođstvo reis-ul-uleme kojem nije dodijeljena menšura nije šerijatski valjano“. [2]

„Prema hanefijskoj pravnoj školi u islamu halifa zadržava pravo ovlaštenja na izvršavanje vjerskih obreda i dužnosti u džamijama (posebno klanjanje džume i bajram namaza) i pravo prenošenja takvog ovlaštenja na duhovna lica koja predvode vjernike u mjestima izvan hilafeta“. [3] Ova hijerarhijska duhovna uređenost islamske države je bitan elemenat suštine vjere Islama. Samo na ovaj način se ostvaruje kur’anski imperativ „Svi se držite Allahovog užeta i nikako se ne razjedinjujte“. [4] Allahovo „uže“ jeste uputa, vjera, objava, spona, neprekinuta nit, koja svakog vjernika drži u čvrstoj vezi sa stvoriteljem. A dio citiranog ajeta „svi se držite...“ upućen je svim muslimanima i čitavom ljudskom rodu. Ta spona se izražava kroz šemu: Stvoritelj – Kur’an - Poslanik - Halifa (Šejh-ul-islam) – Vjerske institucije (Muftije, kadije, imami), i, na kraju – Ummet tj. svi pripadnici islama. Samo kroz pomenutu hijerarhijsku subordinaciju može se pravilno i legitimno provesti Allahova riječ - Šerijat, kao Božiji zakon, kao Allahov emanet dat ljudima, kao muslimansko vjersko pravo, koje ne dopušta samovoljno postupanje, ne dopušta samovoljno organizovanje posebnih, međusobno suprotstavljenih islamskih zajednica bilo unutar, bilo izvan islamske države. U slučaju postojanja više suprotstavljenih islamskih zajednica na jednom prostoru, neminovno bi došlo do zahtjeva za ostvarivanjem posebnih interesa svake te zajednice, a time bi došlo i do podjele među sljedbenicima islama. I, što je najgore - došlo bi do sukoba. Sukob bi onda doveo do cijepanja ummeta na dvije ili više cjelina koje ne bi funkcionisale u okviru gore pomenute subordinacije, a što bi, u krajnjoj instanci narušavalo pomenuti kur’anski imperativ – „Svi se čvrsto držite Allahovog užeta i nikako se ne razjedinjujte“. Dakle, kršenjem principa „ne razjedinjujte se“, ne bi bilo moguće pravilno sprovođenje vjere Islama na zemlji. Na primjer: ne bi se mogao provesti kur'anski imperativ koji se odnosi na zekat, a koji glasi „Huz min emvalihim...“ uzmi od njihovog imetka (ovo znači – uzmi ako treba i silom), jer se ne bi znalo - koja bi to zajednica (izvan islamske države), bila ovlaštena da "uzima" od imetka vjernika i da im omogući izvršavanje jednog od najstrožijih farzova, a to je farz - davanja zekjata. Slično bi se dogodilo kod klanja kurbana, obavljanja dženaze, klanjanja džume namaza, bajrama i slično. U tom slučaju, tj. u slučaju postojanja više islamskih zajednica, imali bi smo više oprečnih stavova, oprečnih tumačenja Kur’ana i hadisa, došlo bi do sukoba nadležnosti.


Jedinstvo muslimana - imeperativ vjere
Kroz historiju islama bilo je slučajeva odbijanja poslušnosti legalnim institucijama islamske države, ali, u takvim situacijama islamski teoretičari državnog prava, kao što je bio El-Maverdi (umro 1057.), su priznavali legitimitet sekularne moći sultana, radi primjene šerijata i očuvanja muslimanske zajednice. Halife i sultani su, u takvim slučajevima, upotrebljavali državnu silu da bi zaveli red i uspostavili poštivanje legitimno izabranih organa islamske države (zajednice). Po ovom shvatanju, postoji obaveza poštovanja legitimnih državnih i društvenih institucija pa čak i u slučaju ako one odstupaju od nekih, današnjim rječnikom rečeno „demokratskih principa“. Legitimne institucije i vjerski predstavnici se ne smiju rušiti, niti smjenjivati na nelegalan način i uz samovoljno otkazivanje poslušnosti, sve dok ti vjerski predstavnici ne počine nevjerstvo. Njihova smjena se može tražiti jedino kroz institucije sistema i u regularnoj proceduri. Kao osnov za ovakvo tumačenje poslužili su jasni šerijatsko-pravni tekstovi kao i "koncept općeg interesa (maslaha)" [5] shodno šerijatskom stavu „pokornost vladaru (halifi) je obaveza uz uvjet njegova slijeđenja Kur’ana“. [6]

Međutim, kada je „ukinuta“ institucija halifata i kada je islamska država razbijena na mnogo samostalnih državica i muslimanskih zajednica (što je bio grubi antiislamski čin), tada je, za sve pripadnike ummeta nastao jedan "novi" farz-obaveza, a to je - da su u takvoj situaciji muslimani postali dužni da spriječe dalje usitnjavanje i cijepanje novonastalih islamskih zajednica i država, shodno hadisu – "Jedullahi meal džema-ati" [7]
Allahova pomoć i milost je sa džema-atom (zajednicom). Taj „novi farz“ podrazumijeva permanentni rad na ponovnom ujedinjenju ummeta i ponovnom uspostavljanju halife, pa makar samo kao halife-duhovnog vođe, kao šejh-ul-islama, odnosno „vrhovnog muftije“. Samo se “kroz instituciju svjetskog halifata može ostvariti princip univerzalnosti islama”.[8]
Poslanik islama Muhammed a.s. je uvijek insistirao na potrebi kolektivnog života muslimana i u tome je išao toliko daleko da je rekao “Ko umre a ne upozna svoga halifu (ne dadne prisegu, ili umre bez prisege) umire kao paganin”.[9]
Također je strogo insistirao na jedinstvu zajednice muslimana govoreći: “Onaj ko se odvoji od islamske zajednice taj ide u Džehenem.” [10]

Zadatak svake generacije muslimana, dakle, jeste da, u skladu sa zahtjevima svog vremena, očuva vjeru i ispravnu je preda narednoj generaciji, koja će je primjenjivati u situacijama u kojima se ona zatekne, na osnovu Allahove volje i uz uvjerenje da “nema ljudskog stanja, da ‘nema svjetova’ na koje se ne može primijeniti islamsko učenje”.[11] Svaka muslimanska generacija mora voditi računa da ne ode ispod univerzalnog islamskog principa - jedinstvo umeta i šerijata, čak i u vrijeme kad nema halife i islamske države. Islamski ideal u našem današnjem vremenu treba da bude “jedinstvo shvatanjem” tj. jedinstvo u primjeni šerijatskih propisa na čitavom životnom prostoru ummeta. Ovaj minimalni ideal je, još prije 500 godina, potencirao poznati islamski učenjak Ibni Tejmija, koji je, imajući u vidu da su se halifat i islamska država već bili pocijepali još u njegovo vrijeme, rekao - “da je za budućnost islama manje bitno jedinstvo države i halifata, a mnogo više jedinstvo umeta i šerijarta”. [12] Na ovaj način je mit šerijata i jedinstva umeta stupio na mjesto halife kao simbola islamskog identiteta i jedinstva. Ovaj stav Ibni Tejmije bi se mogao primijeniti na današnju „realnost” koja se sastoji u neminovnosti poštovanja suvereniteta i integriteta i međunarodno-pravnog subjektiviteta postojećih država i njihovih granica. Ali, s druge strane, ovo znači da svako novo cijepanje postojećih cjelina muslimana, umeta, islamskih zajednica, džema-ata i sl., implicira "novi" haram – grijeh a to je “razbijanje zajednice muslimana”, što potpada pod sankciju gore citiranig i još drugih sličnih hadisa koji kažu da – Onaj ko se odvoji od islamske zajednice taj ide u Džehennem, taj ne pripada nama i sl.

Potenciranje važnosti jedinstva ummeta, zajednice, džema-ata i šerijata, vidi se i iz poznatog kur’anskog primjera kada Musa a.s. odlazi na planinu Sinaj da primi objavu, a svoj narod povjerava bratu Harunu a.s. na upravu, dok se ne vrati. Međutim, u odsustvu Musaa Harun nije energično nastupio da spriječi narod da napravi zlatno tele i da mu se klanja i tako se ponovo okrene idolopoklonstvu. Kada se Musa a.s. vratio, ukorio je brata Haruna a.s. O tome Kur’an kaže: “O Harune” povika Musa, “šta te je spriječilo, kad si ih vidio da su zalutali, (20/92) da za mnom nisi pošao? Zašto nisi naređenje moje poslušao?” A Harun a.s. mu odgovara: “O sine majke moje”, reče Harun, “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se plašio da ti ne rekneš: Razdor si među sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao” (20/94).[13] Ovaj ajet, Allahu ealemu, ukazuje na to da je razdor, podjela, cijepanje, razbijanje zajednice muslimana, gore, opasnije i štetnije od privremenog idolopoklonstva, obzirom da je i Harun a.s. bio poslanik a ipak je tolerisao pravljenje zlatnog teleta dok se Musa a.s. ne vrati, da bi očuvao jedinstvo naroda.

Ilustrativan primjer imamo i kod slučaja mesdžidu-d-dirar (džamija razdora), koja je u vrijeme Muhammeda a.s. bila sagrađena pored već postojeće džamije u mjestu Kubba. Poznato je da je Božiji poslanik naredio da se ta džamija poruši a da se njeno mjesto pretvori u deponiju smeća, jer je zbog nje došlo do razdora u džematu i zajednici muslimana. O ovome slučaju govori Kur’an: “A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli, pripremajući se za onoga koji se protiv Allaha i Njegova poslanika još prije borio, sogurno će se zaklinjati:’Mi smo samo najbolje željeli, a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikada na namaz stati! Džamija čiji su temelji, već od prvog dana, postavljeni u strahu od Allaha, zaista više zaslužuje da u njoj u namaz staješ. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste”. [14]

Zvanična, legalna i tradicionalna IZ-e u Srbiji, dalje, ukazuje na činjenicu odstupanja postupka otcijepljenih imamama od normativnih akata i principa vjere, nasuprot postojanju strogih šerijatskih, normativnih, historijskih i svakih drugih ljudskih imperativa za očuvanjem organizacionog i duhovnog jedinstva IZ-e u Sandžaku i Srbiji sa IZ-om i Rijasetom u Sarajevu.
Imajući u vidu današnji razdor u IZ-e na prostoru Srbije, pored rečenog, veoma je poučno i mišljenje koje je dao Imam-i A’zam ebu Hanife, izjašnjavajući se o slučaju kada je namjesnik Damaska Muavija silom preuzeo halifat od legalno izabranog četvrtog halife hazreti Alije, a potom i od njegovih nasljednika hazreti Hasana i hazreti Huseina. Imam-i A’zam, koji je i rodonačelnik Hanefijske pravne škole, kojoj pripadaju i muslimani Sandžaka i Bosne, kaže da se prvi čovjek muslimanske države, odnosno prvi čovjek vjerske zajednice muslimana bira na dogovornom principu (šura). Kada se vođa muslimana izabere ne može se rušiti silom i mimo procedure izbora, uz uslov da taj vođa slijedi Kur’an i da obavlja namaz. Po tom principu Imam-i A’zam je smatrao da su hazreti Alija i njegovi nasljednici zaslužniji i legitimniji da vladaju nego Emevije i, kasnije, Abasije, koji su vlast preuzeli silom i mimo postojećih legalnih institucija. Na osnovu ovoga stava, Imam-i A’zam je, u svoje vrijeme podržavao borbu nasljednika Ehlu bejta – potomaka četvrtog halife hazreti Alije, protiv vlasti abasijskog halife Ebu Džafera El Mensura, budući da je Abasijsku vlast smatrao nelegitimnom. Imami A’zam je odbio da da prisegu ovome Abasijskom halifi i striktno je odbio njegov poziv da bude vrhovni sudija halifata (kadi-l-kudat), jer je smatrao da - “oni koji su silom preuzeli vlast moraju biti pokorni legalno izabranom halifi”.[15] Zbog ovoga je Imami Azam zatvoren, zlostavljan i umro u zatrvoru 150.godine po hidžri. Ovaj stav Imami A’zama, bi trebaolo da bude obavezujući ne samo za pristalice hanefijskog mezheba, a, primjenjujući analogiju, smatramo da bi se morao primijeniti i u našem vremenu u vezi poštovanja legalno izabranog Mešihata i IZ-e u Srbiji. Interesantno je primijetiti da se i u ustavu novoformirane – paralelne “IZ-e Srbije” kaže da "U tumačenju i izvršavanju ibadetskih islamskih dužnosti u Isalmskoj zajednici Srbije primjenjuje se hanefijski mezheb" [16] pa bi shodno tome za tu zajednicu trebalo biti obavezujuće i pomenuto mišljenje Imami A'zama. Ovo pogotovu što je citirani stav dat u okviru Imam-i A’zamovog akaidskog mišljenja, što treba da znači da, oni koji ruše legalnu Islamsku zajednicu, dovode u pitanje ispravnost svog imana-vjerovanja.

Stav novoformirane tzv. “IZ-e Srbije”

Na osnovu izjava datih putem sredstava informisanja, usmenih rasprava, raznih saopštenja i sl. koja su izrečena od strane “najviših predstavnika” novoformirane “IZ-e Srbije”, može se zaključiti da su osnovni argumenti za “osnivanje” i otcjepljenje “IZ-e Srbije” slijedeći:
- Nezadovoljstvo odnosom legalne IZ-e i najviših struktura Mešihata u Novom Pazaru prema otcijepljenim imamima;
- Potreba osnivanja samostalne IZ-e u okviru države Srbije, jer je Srbija država i Bošnjacima (muslimana) koji u njoj žive, a IZ-e je multinacionalna;
- IZ-e i Rijaset iz Sarajeva su zajednica strane države i ne mogu biti krovna organizacija muslimana Bošnjaka koji žive izvan BiH, pa ni muslimana Sandžaka i Srbije;
- Sa IZ-ama izvan Srbije treba sarađivati samo kao sa ravnopravnim partnerima a nikako biti dio ustrojstva tih zajednica pa ni biti organizacioni segment IZ-e i Rijaseta u Sarajevu;
- “IZ-e Srbije” je starija od legalne IZ-e u Srbiji, jer vuče tradicionalnost od “niškog muftije” i dinastije Obrenovića od kada je priznat džemat Bajrakli džamije u Beogradu.

Stav zvanične IZ-e u Srbiji i IZ-e u BiH

Stav zvanične i legalne Islamske zajednice u Srbiji jeste taj da je ona prije svega bila iznenađena pučem, te nelegalnim i vaninstitucionalnim djelovanjem odcijepljene grupe imama, koja je dala sebi za pravo da formira tzv. “IZ-e Srbije” mimo važeće procedure i mimo normativnih akata. Predsjednik Sabora IZ-e u Srbiji Hajro ef. Tutić u intervjuu “Glasu Islama” između ostalog ističe: “Uopšte ne bi bilo čudno da se kaže: ‘Hoćemo promjene’, jer niko nije protiv promjena, ali da se sprovedu u okviru normativnih akata Islamske zajednice. To je osnovni red, kako sam kazao, primjena zakona u praksi i normativnih akata. Zašto da ne? Ako većina smatra da treba da dođe do promjene na vrhu, zašto da se to ne uradi putem normativnih akata. Međutim, način kako je to organizovano, način kako je to pokušano – mislim da je strašan…Bio sam u kontaktu sa Muftijom koji je tih dana boravio u Maroku. Pitam ga ‘mogu li da im ponudim vanredene izbore’. Odgovorio je: ‘Ma, ponudi im izbore! Idemo na izbore’…Međutim oni to nisu prihvatili”. [17]

U pismu koje je tih dana, povodom događanja u IZ-e u Srbiji, uputio predsjedniku Sabora Hajru ef. Tutiću, reis Islamske zajednice dr. Mustafa ef. Cerić kaže: “Omalovažavanje i zaobilaženje legalnih i legitimnih organa IZ-e u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru od bilo koga pod bilo kojim izgovorom, može imati teške posljedice za stabilnost, pa se stoga pozivaju svi odgovorni u IZ-i da rade zajedno i snaže položaj muslimana i štite njihova vjerska i moralna prava na vjeru, čast i dostojanstvo”. [18] U pismu koje je istim povodom reis Cerić uputio predsjedniku Srbije Borisu Tadiću se navodi: “ Nažalost, posljednja zbivanja oko IZ-e u Srbiji pokazuju, prema našim saznanjima, da se vlast Republike Srbije ipak umiješala u unutrašnja pitanja IZ-e u Srbiji na način da je dala administrativnu i medijsku podršku uspostavi institucije reis-ul-uleme u Srbiji, a što nema ni historijskog ni stvarnog uporišta. To je isto kao kad bi se u Bosni i Hercegovini uspostavila institucija srpskog Patrijarha i osporilo pravo Srbima u BiH da komuniciraju sa Beogradom radi zadovoljavanja njihovih duhovnih i intelektualnih potreba”. [19]

Zvanična, legalna i tradicionalna IZ-e u Srbiji, dalje, ukazuje na činjenicu odstupanja postupka otcijepljenih imamama od normativnih akata i principa vjere, nasuprot postojanju strogih šerijatskih, normativnih, historijskih i svakih drugih ljudskih imperativa za očuvanjem organizacionog i duhovnog jedinstva IZ-e u Sandžaku i Srbiji sa IZ-om i Rijasetom u Sarajevu. U tom smislu je dao izjavu i generalni sekretar Rijaseta IZ-e u Sarajevu Muhamed Salkić, koji je 9. jula 2007.godine, izjavio da odluku o osnivanju Rijaseta i Islamske zajednice Srbije, “smatra jednostranim činom dijela Islamske zajednice u Beogradu, te da kao takva ne obavezuje IZ-u u BiH”, dodajući “da je Islamska zajednica u BiH po svom Ustavu dužna voditi brigu o Mešihatu IZ-e u Sandžaku jer je to njen sastavni dio”. [20] Ovakav stav IZ-a u BiH zasniva kako na iznesenim šerijatskim stavovima, tako i na unutrašnjem i međunarodnom pravu, te interesima svih muslimana, posebno Bošnjaka, na ovim prostorima. [21]



Reference:
1]Avdo Sućeska: Nacionalna istorija države i prava, Pravni fakultet u Sarajevu, udžbenik, 1974.str. 195.
2]Enes Durmišević: „Džemaludin Čaušević i pravni položaj reis ul uleme od 1918. do 1930.“ u „Reis Džemaludin Čaušević, prosvjetitelj i reformator“, Biblioteka VELIKANI, Ljiljan, Sarajevo, 2002, str. 126.
3] Ibidem.
4] Kur’an: Alu Imran, 103.
5]Fikret Karčić: Istorija šerijatskog prava, Islamski teološki fakultet, Sarajevo, 1987., str. 71.
6]Enes Durmišević: Džemaludin Čaušević i položaj reis-ul-uleme od 1918. do 1930. u: Enes Karić i Mujo Demirović, Reis Džemaludin Čaušević, Prosvjetitelj i reformator, Vulkan, Sarajevo 2002. str. 125.
7]Hadis prenosi Ibni Abbas, nalazi se u Tirmizijinom Sunenu, poglavlje o fitnama, broj hadisa 2166.
8]Muhamed Hamidullah: Uvod u islam, priručnik za srednje škole, Rijaset BiH, Sarajevo, 1997. str. 115.
9]Ibidem, str. 116.
10] Ibidem. (Postoje i mnogo strožiji šerijatski propisi i kazne protiv onih koji dovode do razdora i cijepaju zajednicu muslimana, čak i smrtna kazna, ali za obradu ove teme smatramo dovoljnim hadise i ajete koje smo citirali u radu).
11]Sejjid Husein Nasr: Vodič mladom muslimanu, Islamistika, Sarajevo, 1998. str. 309-310.
12]Murad Wilfried Hofmann: Islam u trećem milenijumu, Libris, Sarajevo, 2004. str. 95.
13] Vidi šire - Sayyid Qutb: U okrilju Kur’ana, džuz 16, Sarajevo, 1998, str. 118-122.
14]Kur’an, Et-Tevba, 107, i 108. ajet. Vidi širi komentar u Tefsiru Ibn – Kesir, drugo izdanje, Sarajevo, 2002. str. 574. Takođe u Kur’anu časnom, prijevod Pandža – Čaušević, izdanje Stvarnost Zagreb, 1969. na str. 267. u fus noti, o mesdžidi-d-diraru se kaže: “Dvanaest munafika iz plemena Ganem, na poticaj kršćanskog svećenika Ebu Amira, koji je poslije bitke na Hunejnu pobjegao u Siriju, sagrade u mjestu Kuba’u džamiju pored džamije koju je sagradio Poslanik, da bi izazvali razdor među muslimane. Poslanik je naredio da se ova džamija poruši”.
15] Vidi šire: Muharem Omerdić: Osnovna pitanja Ebu Hanifinog akaidskog mišljenja, u: Takvim za 2002.g. Riaset IZ-e BiH, Sarajevo, 2001. str.114.
16] Vidi član 9. tzv. Ustava IZ-e Srbije - zvanični sajt IZ-e Srbije (2007).
17] “Glas Islama”, broj 138, Novi Pazar, 15. mart 2008.godine.
18] Bilten Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, broj 1., novembar 2007.godine.
19] Ibidem.
20] Vidi zvanični sajt IZ-e Srbije (2007), i intervju “v.d. predsjednika Vrhovnog Sabora IZ-e Srbije, Miralema Hodžića”, dat listu “Glas javnosti”, Beograd, od 01.03.32007.godine .
Inače, legalni i legitimni Sabor IZ-e u Srbiji je 27.marta 2007.godine, donio Ustav IZ-e u Srbiji, u skladu sa važećim propisima, po kome je dotadašnja “IZ-a Sandžaka” reorganizovana u “IZ-a u Srbiji”, zadržavajući organizaciono i duhovno jedinstvu sa IZ-om i Rijasetom u BiH.
21] “Islamska zajednica Srbije” i njen “Rijaset”, nastali su ne samo uz kršenje imperativnih šerijatsko-pravnih nego i uz kršenje elementarnih ustavnih, statutarnih i poslovničkih normi i pravila sazivanja i održavanja sjednica organa. Sam Ustav te zajednice u članu 73. predviđa da jedino Predsjednik Sabora može sazvati sjednicu, ili po sopstvenoj inicijativi, ili na traženje jedne četvrtine sabornika, odnosno, na traženje Rijaseta ili Reis-ul-uleme. Dakle, ne predviđa se pravo bilo kakve neformalne grupe, grupe nezadovoljnika, i sl. da sazove sastanak ili sjednicu u bilo kojoj situaciji i da na taj način smjenjuje legalno rukovodstvo. Takođe, u “Statutu IZ-e Sandžaka” koji je donijela “IZ-a Srbije” 04.10.2007.godine, nigdje se ne daje pravo bilo kome, mimo procedure, da smjenjuje organe IZ-e, mimo normativnih akata i mimo zvaničnih prostorija IZ-e.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» NI NACIJA NI GRAĐANI?
17. March 2023 13:57
» ESEJ O “G(L)ADNIM GODINAMA”
20. November 2022 14:55
» SANDŽAKLIJE I ALBANSKA NACIJA
28. February 2021 15:30
» O BOSANSKOM TRONOŠCU
17. October 2020 03:48
» DNEVNIK JEDNOG IZOLANTA
06. April 2020 12:24
» BOSANSKA NACIJA I BOSANSKA DRŽAVA
19. September 2019 16:52
» DA LI SE SJEĆAŠ, SARAJEVO
06. July 2014 03:06
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif