Avdo METJAHIĆ: Ja nisam tu, da crnim pojedince iz mog naroda koji to ne zaslužiju, a nikako moje bošnjačke institucije, nego da ih branim, od onih koji se prodaju, za “šaku pasulja”, i da uprem prstom u njih, pa maker to bio i moj rođeni brat. Dosta je nama Bošnjacima bilo iznenađenja, dosta su kolo vodili murtati, i za zalutalim i onim koji neznaju i nemaju “puta ni kalauza” mi više ne idemo.

Mnogo puta kroz život, rahmetli babo bih mi govorio: “Ako se sine uputiš na neki važan posao, a na putu ti iskrsne, da paščad laju na tebe, ne obraćaj pažnju na njih, jer u protivnom nećeš stići na cilj”. Uvijek sam slušao njegove savjete, ali sad u poznim godinama, bacim po koji kamenčić na paščad, ne da ih povrijedim, nego da ih još više razljutim, zbog moje radoznalosti, da bih ustanovio, kakvi su čuvari kuće. Ono kuče koje se zaleti na prolaznika i i laje, a čim staneš, ono podvije rep i pobjegne, takvog domaćin mora zamijenit, jer ono nije čuvar, nego izazivač buke i nepotrebnog laveža.

Nedavno reagovah na napade jednog našeg “novinara” koji ne samo što napada ljude, koji mu ništa nisu nažao uradili, nego napada na ono što najviše vrijeđa pravog Bošnju, a to je napadi na naše nacionalne institucije. Ove institucije su mnogo važnije od nekakvog “novinara” koji sve sto zna je, da blat i ponižava ljudsko dostojanstvo. Naše dostojanstvo je Internacionalni uneverzitet u Novom Pazaru i prosvjetni kadar, kao i novo-stvorena BANU, koju nikad ranije nismo imali, a danas kad je tu, nađu se bene, koje bi to sve naše dobro rušile. Takvi su srušili Maticu Bošnjačku, takvi su srušili i uništili Sabor Bošnjaka, pa ono malo bošnjačkih glava što je ostalo da nas prosvijećuje, bi ovaj “novinar” da omalovaži, ocrni i ako mu se dozvoli uništi. Ne “novinaru” nećemo ti to dozvoliti, jer onaj koji bi da ruši naše dobro, rušit ćemo njega, jer on nije važan kao jedinka.
Albanski pjesnik i glumac Zef Ujk Gali u jednom svom stihu kaze:
Pogan trči da zauzme mjesto, čovjeku se ustupa stolica. Bolje stajat đe ti ljudi kažu, nego sjeđet đe misliš da treba.
Ovo lijepo na liježe na mentalitet ovog bošnjačkog izgubljenog novinara, jer u istinu da ponovo ponovim; laje na zvijezde, tako da zaslužije ovakav način izražavanja.

U ovom mom pisanju upotrebljavam pseudonim “novinar”, vjerujem da čitaocima neće biti teško prepoznati o kome se radi. Ovakav krnji ugled indepedističkog i savremenog novinarstva. Ovaj je slika i prilika režimskog novinara i minder-puze, koji bi prodao i svog baba, samo da mu se glas čuje. Znam da je nepravilno dijeliti ljude na dobre i one zle, jer postoje samo oni zanimljivi, ili pak oni dosadni, i to; “do zla Boga”. Eto, ovo posljednje je oličenje našeg “novinara” koji je reagovao na moj komentar.

Kao prvo, ja nikad nisam komunicirao sa ovim ljudskim stvorom, koji se predstavlja “novinarem”, a i presjednikom nekakvog SKBD. On je e-mailom meni poslao tekst, kojeg je objavio na njegovoj stranici SKBD, pod naslovom: SADIK IDRIZI, GORANSKI TIFUSE, BOŠNJAČKA KOLERO I KOSOVSKA VARIOLA VERO.

Nije mi bila namjera da budem glasnogovornik gospodina Idrizija, jer znam da njemu nije potreban. On se zna sam braniti. Ono što me je potaklo da se oglasim i reagujem je najviše, blaćenje i ponižavanje naših bošnjačkih institucija koje sam već spomenuo.

Probat ću citirat jednu rečenicu našeg velikog brata i Bošnje dr. sc. Ibrahima Kajana, koji u jednom svom dijelu napisa: “Onaj ko ruši hram Božji, taj kopa trnokopom po duši tog naroda”. Ja ću samo parafrazirat ovu rečenicu: Onaj koji ponižava i ocrnjuje, institucije svog naroda, taj nema duše, nema ljudskosti, nema obraza, taj je izrod svog naroda.

Ovaj “novinar” ne odbacije i ne negira nista od onog što sam napisao, i ne spominje srž mog reagovanja. On bi da nekako ušutka i spriječi cijenjeni web magazin Bošnjaci.net, da radi svoj posao, a to je da prestavlja istini i brani ponos Bošnjaka, što su temelji ove web stranice. Njega, vidim to iznenađuje. On na jednom mjesti kaze: “Ja u tom aspektu u potpunosti razumijem Avda, međutim kada bi i on sam znao koliko je cijenjeno to što radi-piše, vjerovatno se nikada više nebi latio pera”.

Eto da ga obavijestim i da mu je jasno, što se hvatam pera: Ja nisam tu, da crnim pojedince iz mog naroda koji to ne zaslužiju, a nikako moje bošnjačke institucije, nego da ih branim, od onih koji se prodaju, za “šaku pasulja”, i da uprem prstom u njih, pa maker to bio i moj rođeni brat. Dosta je nama Bošnjacima bilo iznenađenja, dosta su kolo vodili murtati, i za zalutalim i onim koji neznaju i nemaju “puta ni kalauza” mi više ne idemo.

On moje pisanje omalovažava u svom reagovanju, ali moje kolumne objavljuje na svojoj stranici, a nije tražio izun. Nego, eto bar nekad, neka se ponese kao pravi Bošnjo, neka mu bar ponekad iskrenost i “ljudski damar” nadvlada, njegov bijes. Neka naši čitaoci i sami vide, da i on zna biti ponekad pravičan i svjestan onoga što moja malenkost napiše: skbd.org.



Razumijem ja da je on mald i malo izplahiran, i da nije mislio ono što je napisao, pa ima i vremena da se popravi.

Još ovo da citiram iz njegovg repertuara ludskosti i reagovanja, gdje kaže za moju malenkost: “neiživljeni, senilni i ograničeni čovjek niskog obrazovnog profila sa dva, tri razreda osnovne škole šuklja sve same gadosti i laži”.

Što se tiče mog obrazovanja, ovom “novinaru” mogu predočit sljedeće: Da čovjek treba bit prirodno obdaren, zdravog razuma, odgojen u nacionalo svjesnom ambijentu, te da u velikim slučajevima univerzitetska diploma figurira samo kao formalno pokriće za status u malogradjanskom društvu.
Ja nisam ni dana trnjao klupu, te zamišljao da će se pojavit džin. U džinove ne vjerujem, nego u realnost. Vjerujem u jedinog Boga, moj bošnjački narod i institucije koje stvara.
Srećan put ” novinaru”, ali bez nas koji volimo istinu, te na svakom koraku je izbacujemo na površinu, braneći dostojanstvo svakog svjesnog Bošnje, svake instirucije koja nosi predznak bošnjaštva.