Avdo METJAHIĆ: Sve “uvrede” koje je gospodin Idrizi uputio Esadu Šabotiću, nisam pročitao, ali imam predosjećaj da ih je zaslužio, jer njegov jezik radi bez ”baglama”, i poznat mi je vrlo dobro. Znam da je Eso zaboravio da smo svi mi Bošnaci prošli kroz sito i rešeto, pa smo bošnjaštvo jedno vrijeme zabatalili, bili smo Turci, mnogi Srbi i Crnogorci, neki čak Hrvati, pa neopredjeljeni, te nacionalno markirani kao Muslimani. Za sreću danas smo se vratili iskonu i svom pravom imenu, BOŠNJACIMA.

Grupa ljudi ili pojedinci jednog naroda, koji svjesno protjeru i ne priznaje dio svog naroda, iz svoje etničke grupe, sigurno je da nešto nije u redu sa njime ili njima. Iz prakse znamo da dodar čoban uvijek prikplja svoje stado, i drži ga na okupu, ali imamo i tih koji mu ne znaju vrijednost, i sve što ga zadovolji je čaša mileka, pa sutra što bude.

Posjetih se na jedan slučaj, kojeg sam u jednojm mojoj kolumni već citirao, ali sticajem okolnosti, prinuđen sam da ga opet citirati:

„Pogodi se neki da čuva jednoj imućnoj porodici koze. Jedan dan on izgubi pola koza, ali se nije sikirao za to. Predvečer dovede on ono polovinu kaza pred kolibom kad izađe gazda, pita ga: - A đesu ti ostale, junače?
- On ljutito odgovori svom gazdi:
- Evo ih, jesi li ćorav!
- Kako evo, kad tu nema ni pola, - reče mu gazda.
- A kako pola, zar ti je malo gladna godino, - odvrati mu on.“

Pošto sam jedan kratak period živio na Kosovu, kojeg sam zavolio kao svoje rodno mjesto, pa me vrijeđa, kad čujem nešto loše za moje Bošnjake koji su autohtoni u Republici Kosovo. Za nesreću osporavanje autohtonosti i pripadanju bošnjakluku, dolazi od onih koji su nelojalni čak svom babu, i kako bi se reklo, da nemaju nosa pasli bi travu.

Kao što mnogi znaju da sam stari emigranta, i peta mi je decenija daleko od svog doma, ipak imam sva prava reći ono što vrijeđa svakog mog sunarodnjaka, koji voli svoj narod. Ono što me je potaklo na ovakvu reakciju, je e-mail kojeg sam dobio od takozvanog „Svjetskog kongresa bošnjačke dijaspore“, kojeg niko od svjesnih Bošnjaka ne priznaje i prihvata. Pa evo i adrese: skbd.org.

Šabotićevo otvoreno pismo Sadiku Idriziju, jednom od lidera Bošnjaka prizrenske regije, i način obraćanja je toliko nizak da nalazi dno dna ljudskosti.

Po viđenju autora ovog sramnog teksta kojeg prilažem, svijet bi trebalo da je podijeljen na budale i na one što se još nisu opredijelili.

Neka sad Kongres, ali nikako ne mogu „mučit“ ušutjet pred jednim koji ne prestaje vrijeđati i odbacivati jedan dio Bošnjaka i bošnjačkih lidera iz prizrenske regije. Sjećam se posljednjih desetak godina, da napadi na dio naše etničke grupe iz ove regije ne prestaju, i to od par ljudi iz pećkog kraja. Jedan kojeg je upotrebljavao i dalje ga upotrebljava veliki vođa je propali novinar Esad Šabotić. Mnogo mi je žao i teško nazvati svog Bošnju „propalim“ ali nemam drugog izbora. Jer otvoreno pismo Sadiku Idriziju, jednom od lidera Bošnjaka prizrenske regije, i način obraćanja je toliko nizak da nalazi dno dna ljudskosti. Uz omalovažavanje gospodina Idrizija, ne preza omalovažavati i Internecanionalni uneverzitet u Novom Pazaru, gdje, da bi omalovažio i ocrnio Idrizija, kaže sledeće: “Od kako je Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru počeo sa radom, svaki drugi Bošnjak preko noći postade fakultetski obrazovan, svaki treći magistar, četvrti doktor a svaki peti akademik”.

Ovaj propli novinar i prije svega slab Bošnjak ne preza čak omalovažavati i BANU, koji mu zbog nečega smeta. Ustvari BANU samo može smetati SANU i dušmanima bošnjakluka, i onim Bošnjacima koji bleje ili laju na zvijezde i u interesu SANU akademika.

Postoji još jedna optužba koju ovaj “novinar” upućuje gospodinu Idriziju, a to je u vezi opštine Vitomirica i napuštanje svojih topraka od Bošnjaka iz Pećke regije. Za nesreću njegovu, ovo je obična laž, a opština Vitomirica se nije ostvarila, zbog nerada SDA. Moja malenkost i udruženje kojem pripadam u SAD, tih dana je prikupilo potpise Bošnjaka Pećke regije i Kosova, za peticiju u vezi dobijanja statusa opštine Vitomirica. Na ovome je radio svim svojim bićem i gospodin Osman Destanović sa svojim kolegama iz bošnjackog udruženja, “Dijaspora Bošnjaka Kosova u Njemačkoj”. Peticija sa potpisima je poslata presjedniku SDA Kosva, ali kako izgleda to nije blo dovoljno. Ovo ti izgleda kao ono: “Tugo mija pređi na drugoga”, što je nemoguće, zar ne.

Što se tiče Numana Balića koji je zakazao, a bio je velika nada Pećke regije i uopšte Bošnjaka Kosova, izjalovila se je, jer ne samo da je izdao Bošnjake, nego i svoje ideje, koje sam podržavao ranih devedesetih godina. Podržavao sam ih jer sam u njemu video vođu mog naroda, kome je bio neophodan. Ali on ne pravi jednu grešku, što se svakom omakne, nego jednu za drugom, a najveću kad prihvata u svom lageru propale novinare i “patriote”, koji ne znaju kojem narodu pripadaju. Neka sad Numana, i trebamo ga žaliti, jer je promašaj samog sebi i naše nade.

Postoji još jedna optužba koju ovaj “novinar” upućuje gospodinu Idriziju, a to je u vezi opštine Vitomirica i napuštanje svojih topraka od Bošnjaka iz Pećke regije. Za nesreću njegovu, ovo je obična laž, a opština Vitomirica se nije ostvarila, zbog nerada SDA. Moja malenkost i udruženje kojem pripadam u SAD, tih dana je prikupilo potpise Bošnjaka Pećke regije i Kosova, za peticiju u vezi dobijanja statusa opštine Vitomirica.

Sve “uvrede” koje je gospodin Idrizi uputio Esadu Šabotiću, nisam pročitao, ali imam predosjećaj da ih je zaslužio, jer njegov jezik radi bez ”baglama”, i poznat mi je vrlo dobro. Znam da je Eso zaboravio da smo svi mi Bošnjaci prošli kroz sito i rešeto, pa smo bošnjaštvo jedno vrijeme zabatalili, bili smo Turci, mnogi Srbi i Crnogorci, neki čak Hrvati, pa neopredjeljeni, te nacionalno markirani kao Muslimani. Za sreću danas smo se vratili iskonu i svom pravom imenu, BOŠNJACIMA. Da se za nesreću desilo da smo na takve kao Eso čekali, danas svi bi bili opredijeljeni, ali ne kao Bošnjaci, nego Srbi, Crnogorci i drugi. Ovim njegovim javljanjem i napadima na gospodina Idrizija, nas Eso je po stoti put potvrdio, da su za njega pravednost i moralnost nepoznati pojmovi i da ne posjeduješ ni minimum ljudskih kvaliteta.

Da ne bih zaboravio, upitat ću Esada Šabotića, zašto je on napustio Kosovo, a imao je posao u lokalnoj radio stanici u Peći i radio u svojoj struci. Još jedan podatak kojeg ne smijem zanemarit je Abaz Ademi, potpresjednik SDA Kosova, koji je nedavno formirao Udruženje Bugara, u prostorijama SDA Kosova u Prištini. Nama mnogima je poznato da je ovaj „tuta Bugarin“ lični prijatelj Esada Šabotića. Na kraju kao što će čitaoci primjetit, ovaj „novinar“ se potpisuje poslije imena i prezimena sa: “autentični Kosmopolit” što sumnjam da on zna što je napisao, i što to znači.