Autor: Fahrudin Vojić

Fahrudin VOJIĆ: Biti patriota u BiH, i nije baš previše popularano. Patriotizam u BiH se ne može smatrati kao jedinstven, jer postoje tri etničke grupe, što dodatno otežava pitanje patriotizma. Mnogi Bošnjaci su u bivšoj državi Jugoslaviji, pokazivali veoma zavidan stepen patriotizma, međutim, kada su nakon raspada Jugoslavije, dobili vlastitu državu u kojoj su priznati kao narod, onda su potpuno zakazali po pitanju patriotizma prema istoj. Patriotizmu danas ne cvijetaju ruže, možda zbog činjenice što je na scenu već odavno stupio individualizam te i globalizacija koja veoma brzim koracima stvara nadnacionalne strukture.

Ovih dana, Patriotska liga Unsko-sanskog kantona je organizirala svečanu akademiju povodom dvadeset i prve godišnjice od formiranja Patriotske lige u tadašnjem Bihaćkom okrugu. Svečanost je održana u Sali Kulturnog centra u Bihaću. Tom prilikom general Ramiz Dreković, je rekao da danas pojedinci na jedan negativan način gledaju na osnivanje Patriotske lige, kao na nešto čega se treba sramiti. Također je istakao, da se zbog osnivanja Patriotske lige, nikada neće sramiti, i da će s ponosom pronositi istinu o tome ko je stao u redove Patriotske lige 1991.godine.

Ustaljena definicija patriotizma, koju nalazimo u većini leksikona glasi ovako: 'Patriotizam ili domoljublje, potječe od lat. riječi patria, što znači domovina / otadžbina, odnosno od grčkog patrios, što znači porijeklo, pripadnost, to je najistaknutiji vid ljubavi prema domovini'. Patriotizam se također može smatrati idejom, ideologijom i pokretom. Patriotizam nije destruktivni kriticizam drugih naroda, već umjereni kostruktivizam unutar samog naroda. U mnogim državama svijeta postoje patriotske političke partije koje se zalažu za to, da se ljubav prema domovini stavi ispred svih ideala i da se njemu podređuju ostale političke vrijednosti. Dakle, definicija patriotizma bi ukratko značila, ljubav prema vlastitoj domovini,što je i sasvim prirodan osjećaj jednog normalnog čovjeka. U našoj zemlji pitanje patriotizma je veoma složena stvar. Biti patriota u BiH, i nije baš previše popularano. Patriotizam u BiH se ne može smatrati kao jedinstven, jer postoje tri etničke grupe, što dodatno otežava pitanje patriotizma. Mnogi Bošnjaci su u bivšoj državi Jugoslaviji, pokazivali veoma zavidan stepen patriotizma, međutim, kada su nakon raspada Jugoslavije, dobili vlastitu državu u kojoj su priznati kao narod, onda su potpuno zakazali po pitanju patriotizma prema istoj. Patriotizmu danas ne cvijetaju ruže, možda zbog činjenice što je na scenu već odavno stupio individualizam te i globalizacija koja veoma brzim koracima stvara nadnacionalne strukture. Da li to nepoštivanje simbola patriotizma znači da smo izgubili pozitvne emocije prema vlastitoj domovini, i da li je vrijeme da izvršimo rehabilitaciju patriotizma? Ako pažljivije pregledamo udžbenike za osnovne škole, vidjećemo da se patriotizam ne uči ni u školama kao što je to bio slučaj u nekadašnjoj Jugoslaviji, gdje se djecu najprije učilo patriotizmu pa onda svemu ostalom. Prisjetimo se na trenutak Titovih pionira i pionirske zakletve koju je svako, obavezno morao da izvrši. Čini se da se to pozitivno osećanje patriotizma i ta svijest da pripadate jednom narodu, nedvoljno definiše sistematski ni kroz školu. Djeca su s jedne strane, između porodice i nastavnika, kojima je na izbor dato da doziraju tu mjeru stvaranja osjećaja patriotizma, i spoljašnjih uticaja, televizije, interneta, ulice s druge strane. A ovi posljednji, mogu da kod njih proizvedu negativne efekte kada je u pitanju patriotizam. Interesantno je i to, da se u posljednjih desetak godina od istraživača javnog mijenja na našim prostorima, niko nije specijalno pozabavio istraživanjem, koliki je nivo patriotizma u Bosni i Hercegovini. Kao da je patriotizam u ovoj državi postao tabu tema. Nešto o čemu ne smijemo govoriti i nešto čemu ne smijemo podučavati i što nije politički pošteno. Jedino se još kroz predmet vjeronauke, ponešto uči o patriotizmu i ljubavi prema domovini, ali i to je nekima bilo previše pa su pokušali da ukinu i vjeronauku, možda upravo zbog činjenice, što vjeronauka jedina od svih predmeta, još uvijek uči, podučava i odgaja djecu da budu patriote. Dalje, osuđivanje patriotizma je ravno zločinu, jer kako bismo mogli i zamisliti nekoga da živi u vlastitoj zemlji a da je ne smije voljeti.

U većini zapadnih zemalja kao što je npr. Amerika, postoji kult državne zastave i državnog praznika. Kod njih je počast da na svaki državni praznik, na terasama i balkonima budu okačene državne zastave. Na taj način oni ispoljavaju svoju privrženost državi, naciji, i iskazuju ponos zbog te svoje pripadnosti Sjedinjenim Državama. Mnogi američki filmovi, muzički spotovi, sportski klubovi itd., na određen način propagiraju taj patriotizam kroz isticanje zastave i njenih boja kao i zvijezdica na njoj, na svojim odijelima, objektima, te raznim stvarima kao što su dječije igračke i sl. Kod nas takvog kulta zastave, a niti himne, na žalost nema. Rijetko gdje ćemo naići da na privatnoj kući ugledamo zastavu, pa čak ni sve državne institucije je neističu, iako im je to zakonska obaveza. Najprioritetnija strategija Bošnjaka u današnjoj situaciji u kojoj se nalaze, jeste oblikovanje savremenog Bošnjaka, koji će slaviti dan nezavisnosti i dan državnosti i koji će voljeti svoju domovinu, te biti patriota koji se ponosi s tim, a patriota prije svega znači biti građanin. Dužnost nam je biti građani bez kompleksa, zbog toga što: 'Bosanski patrioti su jedini garant i jedina realna garancija da se neće spustiti zavjesa nad Bosnom' (Alija Izetbegović).