Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Islamske teme


Nesvakidašnji slučaj: Emin Omerčević u budnoj komi od 2005 g.
EMINOVE (NE)ISPUNJENE ŽELJE
Procitaj komentar

Autor: Dr. Fikret ef. Arnaut
Objavljeno: 26. February 2012. 11:02:40

Emin Omerčević, r.a.

..I tako je živio Emin u budnoj komi punih 6 godina i deset mjeseci. Dženazu namaz su mu klanjali džematlije džemata Sabur i ispraćen je za Bosnu u rodni kraj na put bez povratka. Neka mu dragi Allah podari džennet a rodbini i prijateljima sabur džemil. Inna lillahi ve inna ialejhi radžiun.
Naš Preporod na svojim stranicama često objavi zabilješke o različitim sudbinama Bošnjaka u domovini i dijaspori. Evo još jednog nesvakidašnjeg, i ne daj Bože nikome, takvog slučaja. Zamislite da čovjek živi već pune četiri godine u budnoj komi, vezan za krevet i u potpunoj ovisnosti od drugih. Rijetki su takvi slučajevi ali ih ima, eto i među Bošnjacima. Emin Omerčević je kao i mnogi drugi Bošnjaci, sedamdesetih godina iz rodnog Cazina, „trbuhom za kruhom“ otišao u Njemačku. Radio je građevinske poslove, kao i većina Bošnjačke radničke populacije. Ja sam Emina upoznao 1990 g. kada se formirao bošnjački džemat Sabur u Minhenu. U džemat je dolazio petkom, nedjeljom i bio je redovan član i odazivao se na sve akcije koje su vođene u džematu. Kada je kupljena zgrada za džematske aktivnosti Emin se prijavio da će svaki mjesec, dok se ne isplati kredit, uplaćivati po 100 maraka na džematski račun. I to je bez bilo kakvog prigovora ispunio. Obzirom da je imao firmu kad god je trebalo izvoditi neke radove u džamiji on je rado slao svoje radnike i lično je učestvovao u radovima. Bio je omiljen u društvu i nije mi poznato da je ikada s nekim bio u konfliktu. Dok je trajao rat u Bosni, Emin je izdašno pomagao Peti korpus i to mu je bio prioritet svih prioriteta. Donirao je više od 100 hiljada maraka u donacijama za Bosnu a najviše za odbranu Krajine. Živio je Emin sa svojom vjernom hanumom Selimom tako u sreći i blagostanju do 2005 g. i onda je došlo iskušenje. Emin je na radilištu pao sa skele i nakon što je prebačen u bolnicu liječen je ali nikada više nije došao sebi. Emin je pao je u «budnoj komu» ili stanje bez svijesti o sebi i okolini. Navažniji dio velikog mozga (Cortex cerebri) a drugi dijelovi mozga su jako oštećeni, kako kažu ljekari. Dvije Eminove neispunjene želje o kojima znaju oni koji su mu bili bliski u džematu su da nauči učiti Kur'an i da ode na hadž. Ni jedna mu nije ispunjena. Bar do sada kad ovo o njemu pišem. On je sebi svoje želje bio poredao ovim redoslijedom:

- Prvo naučiti u Kur'anu,
- pa onda obaviti hadž.

U 2005 g. upisao se s odraslim polaznicima u džematu Sabur na učenje arapskoga pisma i lijepo mu je išlo. On je sav svoj život bio podredio učenju Sufare. Najdraži dani su mu bili kad se održavao kurs Sufare za odrasle i prvi bi dolazio, zadaću je redovno radio i dobrovoljno se javljao da odgovara na pitanja i da čita. Eminova ruka je uvijek bila gore. I jednog dana /04.04.2005 god./ Emin nije došao na kurs. Već je grupa bila prešla pola sufare. I Emin više nikada nije došao na kurs Sufare...

Emin još i danas leži u jednom staračkom domu u Minhenu, u budnoj komi, otvara oči, leži i leži, reaguje na glas svojih najbližh, ali ne može odgovoriti... Osoblje medicinsko koje se brine o njemu ga «lageruju» okreću na desnu, pa nekoliko sati poslije na lijevu stranu, pa na leđa. I tako leži, danima, noćima, mjesecima i evo i godinama. Hrane ga preko sonde. Subhanallahi! Koje iskušenje! U početku ahbabi i džematlije su ga posjećivali i obilazili. Nazivali su selam. Ibretili se i govorili: »Dragi Emine, šta doživi. Ni živ ni mrtav!»A onda sve slabije i slabije A od svih supruga Selima mu je najviše dolazila. Svaki dan. Umivala ga. Brijala. Češljala. Učila dove kod njega. A Emin je ležao, ni živ ni mrtav! U DECEMBRU 2007 Selima je preselila na Ahiret. Njezin Emin joj nije klanjao dženazu. Emin je ostao bez ikoga svoga u Minhenu. Starateljstvo o njemu je preuzeo dr. Šaban Musoski i on ga redovno obilazi. Pitao sam dr. Šabana:»Obiđel' nam još ko Emina?» «Slabo»!- odgovara mi i ponavlja već po nekoliko puta: »A efendija, Emin je preko 100 hiljada DM donirao za odbranu Bosne, imam uvid u sve njegove potvrde i zahvalnice. Emin nije zaslužio da se tako zaboravi.» Emin ima sina i kćerku. Al oni žive u Cazinu. I obiđu babu kad god mognu. Redovno ga obilazi njegov brat iz Stuttgarta. Nadam se da je kušnja koja se nadvila nad Eminom spram njegovog jakog imana. Poslanik a.s. je rekao: »Čovjek se iskušava naspram njegovog imana.» Poslanik a.s. je upitan: »Koji ljudi će najviše biti stavljani na kušnju? Odgovorio je:»Poslanici, zatim najuzorniji, pa, bolji. Ljudi će biti dovedeni u iskušenje prema stepenu svoje vjere, pa čija vjera bude čvršća, više će padati u iskušenje, a čija vjera bude slabija, manje će padati u iskušenje. Čovjeka će pogađati nevolja čak i onda kada bude hodio po Zemlji potpuno bez grijeha.» (Ibn Hiban) Kad je riječ o ovakvim slučajevima nameću se različita pitanja za razmišljanje:

- Šerijatski tretman ovakvih slučajeva. Čovjek padne u komu. Ne zna ništa za sebe. Hrane ga vještačkim putem, preko sonde. Ne može da izvršava ništa od ef'alul-mukellifina. (Djela kojima su zadužene punoljetne i pametne osobe). Briga o daljem životu prelazi na druge. U nekim Evropskim zemljama vodi se debata o isključivanju ishrane pacijentima o kojima se nema ko brinuti? Mjesečna koštanja pacijenata ovakve vrste su od 4-5 hiljada EUR. Sretna okolnost je za pacijente koje bolest zadesi u državama gdje je sistem zdravstvenog osiguranja solidno riješen kao u Njemačkoj. Ovakvi slučajevi trebaju da nas navedu na razmišljanja o blagodati zdravlja, koje obično nismo svjesni dok smo zdravi i korištenju prilike za činjenje dobra dok smo zdravi. Kao i na razmišljanje o tome da niko ne zna šta ga sutra čeka i šta ga može zadesiti. Emin je svu svoju zaradu i ušteđevinu investirao u odbranu Bosne i u gradnju džamija. Neka mu dragi Allah olakša hal i neka ga nagradi svojom nagradom, džennetom ako Bog da. A čitaoce ovoga teksta molim da se dovom sjete Emina Omerčevića, koji već pune četiri godine leži u krevetu staračkog doma u Minhenu. A sve je manje onih koji mu dnevno, sedmično, mjesečno...otvore vrata sobe i kažu Esselamu ' alejkum. Dobročinstva se zaboravljaju.

VRH



Ostali prilozi:
» PRVA BOŠNJAČKA DŽAMIJA U MINHENU
Damir ef. Babajić | 13. March 2024 18:56
Ostali prilozi istog autora:
» „PRSTEN POD EMANETOM“
08. March 2021 15:25
» TERAVIH NAMAZ I REISOVA FETVA
22. June 2016 01:42
» „MEDINSKO NASLJEĐE“
28. March 2016 01:24
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif