Željko MILIĆEVIĆ: Ima li to sličnosti s postojanjem genocidnih tvorevina u Palestini i u Bosni? Ima. Genocid u Kanadi, genocid u Palestini, kao i genocid u Bosni i Hercegovini, je bio uperen protiv starosjedioca. Međutim, za razliku od genocida u Kanadi, genocid u Palestini kao i genocid u Bosni i Hercegovini je bio uperen protiv starosjedioca muslimanske vjere. To je današnja dimenzija genocida. Mi smo, u Bosni i Hercegovini, osim ponekog teksta ili tu i tamo izjave, većinom prihvatili postojanje genocidne tvorevine. U Palestini se ljudi barem bore i ginu za istinu i pravdu. Jedinoj zemlji na svijetu koja ima petlju javno osuđivati postojanje genocidne tvorevine u Palestini, Islamskoj republici Iranu, se danas prijeti uništenjem zato jer ima petlju. Strahovlada danas vlada svijetom dok se pred našim očima čejreči Islam. Kad bi, barem, Islam bio monolitna vjera kakvom se danas prikazuje na genocidnom Zapadu, jer se svi muslimani standardno prikazuju teroristima, bez obzira jesi li suniti ili šiiti, jesu li hanefije, selefije, sufije, jesu li derviši, mislim da bi genocid prestao biti modus operandii u pravljenju i upravljanju država.

U Kanadu sam došao, 1981. godine, mirne duše i tražeći mir u kojem će odrasti moja djeca. Godine 1979. mi je postalo jasno da će u ondašnjoj Jugoslaviji doći do rata kojeg će izazvati Srbi, jer oni nemaju mira ako nisu u stanju svakih pedeset godina, u prosjeku, krenuti u rat protiv svojih susjeda. Svaku generaciju Srba, izgleda, svrbi napasti okolje.

Sjećam se srednje škole, „Prve Riječke gimnazije“, gdje smo u povijesti učili da su Srbi, u stvari, stalno napadali sve oko sebe. Sjećam se tih prokletih „dvanaest srpskih ustanaka“ ili koji god da je broj, i tog divljanja kojeg se je u povijesti zabilježilo herojskim. Heroji nisu oni, u stvari, divljaci, koji napadaju, nego oni koji se brane od tih i takvih divljaka.

Sjećam se primoranog čitanja o mitologiji „hajduka Veljka“ i primoranog pisanja osobnog mišljenja o njegovom heroizmu upadanja u naseobine drugih i ubijanja tih drugih.

Kad danas na to gledam i kad dodam svoje iskustvo življenja u Kanadi, postaje mi jasno da se agresivnost heroizira sistemski i sistematski i da mi, kako pojedinci tako i društvo, nismo u stanju ili se ne želimo braniti od te agresivnosti. Na kraju će pobjediti hajduci?!

Sjećam se takozvane „prakse“, kad smo svake godine u srednjoj školi proveli mjesec dana izvan školskih klupa i učili kroz primjenjeni rad, odnosno kroz rad u poduzeću, obrtu, firmi.

Uz nekoliko drugih, ja sam jedne godine proveo to vrijeme u brodskoj agenturi „Jadroagent“, koja je bila u prizemnim prostorijama zgrade „Jugolinije“, onda najvećeg jugoslavenskog brodara.

U tih mjesec dana sam naučio mnogo. Dnevno, i to mnogo puta dnevno, su dolazili teleksi - prethodnice facsimila, odnosno tipkanog komuniciranja na daljinu - o stanju u lukama gdje su se nalazili, ili prema kojima su plovili, ili iz kojih su isplovljavali brodovi riječke „Jugolinije“, splitske „Jadranske slobodne plovidbe“ ili piranske „Splošne plovbe“.

Stanje u lukama, odnosno zakrčenost, ovisi od meteoroloških uvjeta, broja brodova koji čekaju za utovar ili istovar ili oboje, te isto tako ovisi i od političke ili vojne situacije u određenoj lokaciji. Uzmimo za primjer Lagos u Nigeriji. Ta velika luka služi za prijevoz roba iz i u ne samo Nigeriju nego i dobar dio afričkog centralnog područja. Tamo su brodovi čekali za istovar i po tri, četiri, i više mjeseci. Oni brodari koji su bili spremni potkupiti lučke vlasti su imali prednost istovara ili utovara.

Po drugoj strani, političke situacije su isto tako utjecale na kretanje brodova, pogotovo u lukama Bliskog istoka - Latakija, Bejrut, Haifa, Port Said, Ismailija, Suez, Akaba, i drugima. Tu sam, u „Jadroagentu“, po prvi put čuo i spoznao značenje, težinu i utjecaj cionističke genocidne tvorevine u Palestini.

Brodski prijevoz raznih svjetskih brodara je, samo kao jedan primjer terorizma kojeg ta genocidna tvorevina počinjava od samog svog začetka, onda bio, i ja sam svjedok tome, pod stalnim ucjenama cionističke genocidne tvorevine jer je ona stalno imala probleme sa svojim arapskim i muslimanskim susjedima.

Meni su se onda, a bilo mi je šesnaest godina, otvorile oči. U lukama Bliskog istoka su stalno bili problemi zbog „bliskoistočne krize“, jer su na taj način cionisti diktirali svijetu cijenu koštanja bilo koje robe koja je bila u međunarodnom brodskom transportu, pošto su brodari svoje gubitke u lukama Bliskog istoka poravnavali - a to i danas rade - uzdizanjem cijena prijevoza roba drugdje.

Što znači da cijeli svijet, već decenijama, plaća krvavo sve proizvode samo zato jer postoji cionistička genocidna tvorevina zbog koje stalno imamo „bliskoistočne krize“. A da ne govorimo o dodatnim porezima kojima su obremenili, pogotovo američko zaglupljeno izborno tijelo, koje već decenijama potpomaže postojanje cionističke genocidne tvorevine svotama koje su, danas, akumulativno već u sferi trilijuna dolara - milijuna milijuna dolara, ako smo to u stanju matematički shvatiti.

S tim mojim novo-otvorenim očima sam, deset godina kasnije, otišao u Sloveniju gdje sam spoznao da će Srbi podivljati i onda sam došao u Kanadu. Eh, tu su mi se tek oči otvorile, kad sam počeo učiti o nastanku Kanade.

U školi su nas učili da je Kristof Kolumbo „otkrio Novi svijet“. Divno otkriće je počinio taj plaćenik španjolskog kralja koji je prihvatio ploviti u zapadnom smjeru i osvojiti i popljačkati, u imenu španjolske krune, sve što se može naći.

Glavni dnevnik Ottawe, „The Ottawa Citizen“, je prije nekih deset godina objavio članak, na nekih šest stranica, o osvajanju Sjeverne i Južne Amerike. Ja sam se zgrozio da na to nije bilo ama baš nikakvih komentara. Sažetak tog materijala je bio da su europska carstva i kraljevstva, Engleska, Nizozemska, Francuska, Španjolska i Portugal, tijekom „koloniziranja“ - čitaj genocida starosjedioca - kroz četiri stoljeća pobili između devedeset i stotinu i deset milijuna starosjedioca. I nikome ništa. Nikome ništa!

A mi se nešto bunimo oko genocidne tvorevine u Bosni?!

Što se bunimo? Prihvatili smo postojanje cionističke genocidne tvorevine koja je napravljena genocidom, u krvi, većinom, muslimana, u Palestini. Ta je genocidna tvorevina napravljena, od strane zemalja članica Ujedinjenih nacija, iste godine koje su te iste, i druge, članice Ujedinjenih nacija donijele Ženevsku konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida.

Ja ovdje tvrdim da je donošenje te Konvencije kasnilo, i to namjerno. Ta Konvencija je bila odgovor na Nirnberški proces kojim se je sudilo nacistima za, pogotovo, Holokaust Židova. Cionistička genocidna tvorevina je bila napravljena, u genocidu Arapa, pogotovo muslimanske vjere, u septembru 1948. godine. Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida je donešena i prihvaćena u decembru 1948. godine. Kakva perfidnost!

Ovdje, u Kanadi, vlada ima poseban web sajt www.ccbn-nbc.gc.ca, na kome nema nikakvog spomena na genocid starosjedioca Kanade, koji su stradali, tijekom stoljeća, svakako od ruku Engleza i Francuza, i čije stradanje se i danas nastavlja. Taj web sajt je poziv u turističko istraživanje današnje geografije i lažne povijesti. Na Visoravnima Abrahama, u provinciji Quebec, su se sukobili engleski i francuski genocidaši i engleski su pobjedili. Rezultat tome je postojanje današnje većinom englesko-govoreće Kanade izrođene u krvi genocidom pobijenih starosjedioca Kanade.

Evo ruke, isti smo!

Ima li to sličnosti s postojanjem genocidnih tvorevina u Palestini i u Bosni?

Ima. Genocid u Kanadi, genocid u Palestini, kao i genocid u Bosni i Hercegovini, je bio uperen protiv starosjedioca. Međutim, za razliku od genocida u Kanadi, genocid u Palestini kao i genocid u Bosni i Hercegovini je bio uperen protiv starosjedioca muslimanske vjere. To je današnja dimenzija genocida.

Mi smo, u Bosni i Hercegovini, osim ponekog teksta ili tu i tamo izjave, većinom prihvatili postojanje genocidne tvorevine. U Palestini se ljudi barem bore i ginu za istinu i pravdu. Jedinoj zemlji na svijetu koja ima petlju javno osuđivati postojanje genocidne tvorevine u Palestini, Islamskoj republici Iranu, se danas prijeti uništenjem zato jer ima petlju. Strahovlada danas vlada svijetom dok se pred našim očima čejreči Islam. Kad bi, barem, Islam bio monolitna vjera kakvom se danas prikazuje na genocidnom Zapadu, jer se svi muslimani standardno prikazuju teroristima, bez obzira jesi li suniti ili šiiti, jesu li hanefije, selefije, sufije, jesu li derviši, mislim da bi genocid prestao biti modus operandii u pravljenju i upravljanju država.

Kad bi kanadski starosjedioci bili tako monolitni kako ih se u Kanadi i u svijetu predstavlja, ne bi mogla kanadska vlada imati web sajt na kojem se genocid uspješno prodaje kao turistička atrakcija.

Pitanje je, samo, kad će se genocid u Bosni i Hercegovini pretvoriti u turističku atrakciju po uzoru na kanadski primjer. Ta preobrazba je već počela. Mnogi me upituju, sve češće, jer znaju da sam iz Bosne, o filmu Angeline Jolie. Sad sobom nosim, gdje god idem, knjigu MASOVNE GROBNICE U BOSNI I HERCEGOVINI i kad ju pokažem, i kad ju otvorim, i kad vide slike i šturi popis imena ljudi muslimanske vjere koji su nekada živjeli jer im je to Bog dao, i koji danas više ne žive jer im je to čovjek oduzeo, ama baš svi, bez razlike, zanijeme, lica im pocrvene, oči im se izbulje, otvore.

Pa nemojmo dozvoliti da turistički vodiči pravoslavne vjere počnu vodati turiste po Bosni i Hercegovini i pokazivati im gdje su, na koji način, i koliko muslimana uspješno pobili. A to dolazi, barem ja to vidim, jer sam shvatio u kakvom prividu sam odrastao i u kakvom prividu danas živim.