Autor: Avdo Metjahić

Avdo METJAHIĆ: Izgleda da crnogorska vlast i vlastodršci očekuju da se Bosnjaci i Albanci izvinu njima, zato što su bili ubijani, protjerivani i pljačkani za period od tri stoljeća a intezivnije u periodu od jednog stoljeća. Izgleda da crnogorska vlast, ustvari pravoslavci, očekuju da Bošnjaci i Albanci podignu spomen obelježja onim koji su ih ubijali, Avru Cemoviću koji je redio po direktivama kralja Nikole, njegovim poslušnicima, te onom krvoloku Pavlu Đurišiću koji nije prezao paliti čitave bošnjačke familije u njihovim domovima diljem Sandžaka.

Bih htio nešto da kažem, ali to više nije nešto, to je toliko široko, da mi nije ostalo možda toliko godina, da to sve pokrijem. Svakako neću se žaliti, nego iskoristiti to što imam kuveta i dati sve od sebe, a oni kojima se moj muhabet ne bude svidio, neka sačakaju neku novu priliku ili nek' samo kliknu na neki drugi tekst. Uvijek sam se pridržavao one krilatice: “Izrazi svoju bol riječju! Bol koja ne govori, guši puno srce dok ne pukne“.
Ono što me tjera da vrisnem od jada, nije samo moj personalni bol, ama to je bol dobrog dijela mog naroda, koji boluje od bolesti zvane zbunjenost.

Za početak bih da podsjetim moje sunarodnjake, koju napisa Živko Andrijašvić o događajima 1912-13.godine, u historiji poznatijim kao nasilno masovno pokrštavanje i genocid nad Bošnjacima i Albancima plavsko-gusinjskog kraja. Iako smo prezreli Andrijašvićevu namjeru (izdavač knjige je “Almanah”), ipak je napisao istinu, pa iako mu se sigurno omakla, gdje kaže: “Crnogorske težnje i oduševljenje više su se odnosili na plodnu zemlju i istorične ratne ciljeve, nego na "braću muhamedanske vjere".

Uh! Ovo posljednje nekako zvuči neprirodno, jer oni nikad nisu imali “braću muhamedanske vjere”, nego Turke, i to su za njih ostali do današnjih dana. Poznato nam je, ako je ikad bilo Turaka na tim predjelima, onda su bile paše u prolazu, a svi ostali su bili Bošnjaci i(li) Albanci islamske vjeroispovjesti, a kao asker Srbi, Bošnjaci Albanci, Makedonci, Grci i drugi. Bošnjaci islamske vjeroispovjesti, a ne ‘muhamedanci’, živjeli su u Nikšiću i okolini, Spužu, Danilovgradu, Podgorici, Žabljaku, Zeti, Kolašinu, Pljevljima, Akovu, Bir-hanu, Rožajama i drugim čaršijama, i da ne zaboravim plavsko-gusinjsku “nahiju”.
Danas "braće muhamedanske vjere" nema u većini ovih nabrojanih mjesta koja spomenuh, jer ih istrijebiše i protjeraše sa svojih topraka. Ponavljamo tu jedinu istinu (uz istrebljenje) koju napisa Andrijašević: “težnje i oduševljenje više su se odnosili na plodnu zemlju”.

Izgleda da crnogorska vlast i vlastodršci očekuju da se Bosnjaci i Albanci izvinu njima, zato što su bili ubijani, protjerivani i pljačkani za period od tri stoljeća a intezivnije u periodu od jednog stoljeća. Izgleda da crnogorska vlast, ustvari pravoslavci, očekuju da Bošnjaci i Albanci podignu spomen obelježja onim koji su ih ubijali, Avru Cemoviću koji je redio po direktivama kralja Nikole, njegovim poslušnicima, te onom krvoloku Pavlu Đurišiću koji nije prezao paliti čitave bošnjačke familije u njihovim domovima diljem Sandžaka.

Plav pod snijegom

Danas u Crnoj Gori tamošnja vlast se kiti nekakvom demokracijom, koja je samo prihvaćena od zbunjenih u ne-informisanih, te onih koji su izgubili svakoji ljudski i moralni orjentir. Kamo sreće da je demokracija ‘doputovala’ u CG, a i susjednoj Srbiji, poput ljudi tipa Čedomira Jovanovića budu ti koji vode ove države, te da čovjek bude cijenjen za ono što jest, a ne koje je vjere ili nacije. Velika nesreća je što su još uvijek u vrhu vlasti oni koji su devedesetih godina prošlog vijeka bili partneri zločinca Slobodana Miloševića. Zato danas pored ostalog, nema Bošnjaka i Albanaca da su zastupljeni u policiji, graničnoj policiji, vojsci CG i ostalim državnim institucijama u procentu koji im pripada.

Tamošnja vlast i dalje insistira na Gebelsovoj teoriji; "ako se laž ponovi dovoljno puta postaje istina", a bošnjačke minder-puze im u tom neljudskom činu „dodaju ruku“.
Prateći događaje u par opština gdje su Bošnjaci većina, konretno primjer opštine Plav, gdje Milove podrepne muhe iz bošnjačkog naroda, neprezaju za šaku vlasti prodat svoj narod. Ono što je toliko nisko i prelazi svaku ljudsku normu je; da su se članovi Milove stranke, naravno Bošnjaci, „proturili“ u odborima čak i džemata, preko kojih ta stranka vedri i oblači, našom prelijepom i nekad ponosnom „ljugom“. Ovo je poznata tanja, koja kruži „ljugom“, gdje se upire prstom na minder-puze. Za veliku nesreću građani to brzo zaborave, tako na svim izborima daju im opet povjerenje.
Da nije sramno, bi bilo smiješno!
Jedina od stranka u Bošnjaka, BS u Crnoj Gori, bi trebala i, naravno morala, štititi interese svog naroda, ali čelnici te stranke, štite samo svoje interese i fotelje koje su im dodijeljene od Miloševićevih poslušnika, tj. dugogodišnjih crnogorskih vlastodržaca.
Presjednik Bošnjačke stranke u svojoj misiji „podrepnog“, krajem prošle godine posjetio i New York, s namjerom da ubijeđuje svoje sunarodnjake u dijaspori, da prihvate tzv. crnogorsku kuću, jer im njihova ne treba. Tako nekako bi trebala da znači njegova misija.
Najnovija vijesti iz ove stranke je da je uz političke marifetluke iz Glavnog odbora isključen Hazbija Kalač, koji jedan od osnivača ove stranke, a od nedano i presjednik Bošnjačke kulturne zajednice u CG. Ovo je dokaz da pravi sinovi našeg naroda budu odbačeni od intrigaša koji su uvijek radili za tuđe interese, naravno po nalogu minder-puza i njihovih poslodavaca. Ali viteško ponašanje gospodina Kalača nikad neće podleći nikakvim manipulacijama i slabostima, koje dolaze od intrigaša. Jer ovaj bošnjaški sin je dovoljno pismen i intelegentan da mu ne trebaju Đukanovićeve svjećonoše. Bošnjaci kalibra Hazbije Kalača imaju u sebi toliko ponosa i patriotskog nabaja, čije će ideje, naum i put biti prihvaćene kod većine svoji sunarodnjaka, a da će oni koji im kopaju pod nogama, posrnut i to sramno. Jasno je svakom svjesnom da vodstvo BS nije isključilo iz GO Kalača, samo radi onog “teke ha“, nego što nije prihvatio njihov podanički način vođenja stranke. Također prema onome što nam je poznato, možemo se složit sa onom dalmatinskom krilaticom, koja kaže: “Riba se čisti od repa, ali smrdi od glave“. Ubijeđeni smo da Bošnjaci neće više tolerisat ovakve političke marifetluke, presjednika stranke, koji je prodata duša, također i jednog dijela odbora BS koji radi direktivama zacrtanim u DPS-u.

Prema negativnim događajima u našem etnosu, pa i nacionalne nezrelosti koji nas zapljuskuje, ne rijetko dolazimo do dojma, da je većinski dio bošnjačkog naroda zbunjen. Odraz te zbunjenosti mog naroda me podsjeća na jedan događaj ’srpske pismenosti’ iz devetnaestog vijeka, gdje kaže: „Dok je putovao Srbijom kneza Miloša u jednom selu sustigne pismo, a on ga daje popu da mu ga pročita. Ali i pop je bio nepismen kao i knez Miloš, pa zagleda u pismo, te će knezu:
- „Lijepo piše krasno piše, Gospodaru, Bog da prosti ko piše i kome piše“.
- Ta šta piše pope, - ponovo ga upita knez Miloš, a on mu opet odgovori:
-„Lijepo piše krasno piše, Gospodaru, Bog da prosti ko piše i kome piše“.

Jedna naša narodna mudrost kaže: „Džaba ti je ćoravom namignut, i gluhom šapniti“, ali svakako moramo naći načina, da komuniciramo, sa ćoravim i gluhim, jer ako to ostavimo po strani, svi postajemo ćoravi i gluhi, a i nečije podrepne muve. A ja bih dodao onu našu; „čuvaj svoga da ti dugo traje“
Ajnštajn reče: „Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali mislim da za ovo drugo nisam siguran“.
Za kraj bih citirao jednog plavsko-gusinjskog lokalnog pjesnika kojemu bi dosta marifetluka, unutar našeg „memljećeta“ pa i onog iz vana:
„Visitore privitore, Kofiljačo previjačo, kami nama među vam“.