Autor: Fahrudin Vojić

Fahrudin VOJIĆ:

Razmišljajući već duže vremena o ovoj temi, koja je u zadnjih nekoliko godina veoma aktuelna i bitna, odlučio sam da napišem ovaj tekst i na taj način pokušam dati svoj skromni doprinos ovoj problematici. Dok se svi ostali u ovoj državi pa i šire, ujedinjuju oko nekakvih ovosvijetskih interesa, mi bosanski muslimani nikako ne možemo pronaći zajednički jezik i na taj način ostvariti taj naš džemat i jedinstvo, kojeg, trenutno, nažalost imamo samo na papiru a u stvarnosti skoro i da ne postoji u pravom smislu te riječi.

Zašto mi pričamo o jedinstvu, slozi, dobrim odnosima, među-muslimanskom dijalogu i sl. a stanje se već godinama, nešto bitno ne mijenja. Kako objasniti činjenicu, da Bošnjaci jedni drugima podapinju noge, prave razne smicalice, prozivaju jedni druge po medijima, a sve zbog nekakvih ličnih interesa - pojedinaca ili skupina. Zar nije preče da se ujedinimo u borbi oko našeg opstanka na ovim prostorima i da te naše unutrašnje bolesti i lične interese ostavimo po strani za neka bolja vremena u kojima ćemo moći na miru da vodimo naš unutrašnji dijalog. Dakle, ako analiziramo naše trenutno stanje, doći ćemo do zaključka ko je pravi krivac za trenutno stanje koje imamo i događaje koji nam se dešavaju? Nisu krivi drugi nego smo mi sami sebi krivi. Naša muslimanska zajednica i društvo je puno nekakvih previranja, prevara, obmana, zavidnosti, mržnje, licemjrestva, interesa itd., što sve skupa dovodi do toga, da nemamo snage za naše vanjske neprijatelje, koji su, moramo to priznati, često puta pametniji i mudriji od nas i koji koriste sve te naše bolesti, kako bi nas još više razjedinili i kako bi nas, u konačnici dokrajčili na ovim prostorima.

Čovjek se ponekad zapita, kuda sva ta međusobna prepucavanja vode i ko ustvari ima najviše koristi od toga. Pa zar je ljudima od znanja – intelektualcima, kako vjerskim tako i političkim, potrebno da troše svu svoju pozitivnu energiju, vrijeme i znanje, na međusobna vjerska i politička prepucavanja? Ko je u pravu a ko nije, čije mišljenje je ispravnije a čije nije, čiji pokret, organizacija ili stranka je bolja a čija lošija, čiji metod rada je bolji a čiji lošiji itd. Često puta su to neke banalne stvari oko kojih se vode žučne rasprave i zbog koji se izbjegavaju, nekad dugogodišnji prijatelji ili se selame i pozdravljaju iz licemjerstva i što bi rekao narod - radi reda. I onda kada se oni malo pametniji povuku iz svih tih skupina, želeći na taj način, da ostanu nepristrasni i da ne gube vrijeme na ta bezvezna prepucavanja, koja će nas na kraju skupo koštati, takvi ni tada ne ostaju mirni nego ih svi ti raspravom zadojeni pojedinci ili skupine, stranke i partije i sl., pozivaju da se priključe njima tvrdeći kako svaki pojedinac, jednostavno, mora biti s nekim i negdje u nekoj skupini. Takvi kao da zaboravljaju hadis Muhammeda a.s., kojeg bilježe Buharija i Muslim u kojem, između ostalog stoji: ''...Allahov Poslaniče, šta mi naređuješ ako me zadesi to vrijeme?', upitao sam. Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao je: 'Drži se muslimanske zajednice i njihovog vođe.' 'A šta ako oni tada ne budu imali džemat niti svoga vođu?', ponovo sam upitao. Poslanik reče: 'Tada napusti sve skupine, pa makar se uhvatio za stablo drveta i tako ostao dok ti smrt ne dođe.' ''. Dakle, kao što vidimo, imaju dvije opcije: držanje za džemat i vođu ili bježanje od svih skupina. Pošto mi danas u Bosni, imamo džemat i vođu stvarno je ne shvatljivo i pomalo čudno, to što neke grupacije, pojedinci, pokreti, organizacije i sl., godinama pozivaju sebi umjesto džematu muslimana i vođi, kako se navodi u hadisu? Neki od njih to priznaju i ne kriju to, čak i javno govore protiv zajednice muslimana, dok drugi to kriju i ne govore to osim u krugovima svojih istomišljenika i sljedbenika, a to je opet, jedan vid licemjerstva i to nije jedinstvo nastalo na iskrenosti i u želji da se skupa sa ostalom braćom muslimanima stane u isti saff u borbi protiv istih neprijatelja. A zbog čega je to tako? Zbog čega neki pojedinci ili skupine samo prividno staju u isti saff sa ostalim muslinanima a da pritom samo čekaju trenutak i priliku da ih preobrate na svoje mišljenje i razumijevanje ili svoj pravac?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih se to dešava a koje sam lično iskusio na svojoj koži:
1) strast i želja za vođstvom,
2) težnja za slavom i popularnošću,
3) težnja da se uvijek bude u pravu,
4) materijalni interesi,
5) nedostatak iskrenosti,
6) pojava formalnosti.
Ovo su samo neki od razloga, a u stvarnosti ih ima puno više. Zato često puta čujemo mnoge bošnjačke intelektualce, bilo da se radi o onima iz oblasti vjere ili o onima iz oblasti politike, kako u svojim javnim nastupima, citiraju ajet: ''Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!'' (Ali Imran, 103), a u stvarnosti su često puta oni upravo ti koji ne rade po njemu i kojima je to samo puka fraza i poštapalica, kojom žele pokazati običnom svijetu kako su za jedinstvo. Kada se radi o političkim predstavnicima često čujemo izreke tipa; ''Bošnjaci nikad nisu bili potrebniji jedistvu i slozi nego što su to danas'', a onda i sami ne rade po tome.

Dakle, rješenje je u pojedinačnim preispitivanjim. Svaki pojedinac bi trebao prvo da očisti sebe od tih negativnih osobina i bolesti koje ima, a svako od nas ih ima u to ne nema sumnje. Dakle, da se pobrine o sebi prvo pa onda da rješava probleme zajednice jer kako da bolesnik vodi brigu o drugim bolesnicima kad je i on sam bolestan. Treba prvo razmišljati o sebi lično i analizirati svoje stanje jer ponekad čovjek misli kako je sto posto u pravu da bi kasnije shvatio kako je bio u krivu, zatim da se trudi da očisti svoju dušu od svih vidova negativnosti pa tek onda da gradi zajednicu jer u suprotnom, uvijek će nesvijesno a ponekad i svijesno da koči napredak ostalih. Zaista je teško nekome ko je cijelu deceniju bio zavidan, mrzio, potvarao ljude, težio za funkciom i slavom itd. da se tek tako lako promijeni, teško jeste ali nije ne moguće. Ako je čovjek iskren i iskreno želi dobro sebi i drugim muslimanima pa i ljudima općenito, takvom će i Bog pomoći da se promjeni i da bude dobar i uspješan ali ako nije iskren, ako je licemjeran i ako zna da je zavidan, zloban, tvrdoglav, željan funkcije, slave, i da uvijek samo on bude u pravu za takvog je teško bilo šta učiniti.