Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Sevdah


Skup o životu i djelu Omera Pobrića
BOSNOFOBIJA I STRAH OD SEVDAHA
Procitaj komentar

Autor: Mr. Fatmir Alispahić
Objavljeno: 21. December 2011. 14:12:39
U okviru manifestacije „Dani grada Tešnja“, u Centru za kulturu i obrazovanje Tešanj održan je skup posvećen jednom od najpoznatijih Tešnjaka, osnivaču Instituta sevdaha Omeru Pobriću. O životu i dijelu Omera Pobrića govorili su njegovi prijatelji i saradnici: Alija Galijašević, Havica Hećo, Josip Pejaković, Husein Galijašević, Hasan Berberović, Senad Hodović, Vehid Gunić, Jasmin Odobašić, Munib Maglajlić, Melida Travančić, Vojislav Vujanović, Mirza Trbonja, Jasna Hadžiselimović i Fatmir Alispahić. Moderator je bio klasik bosanske poezije Amir Brka, a skup je otvorio tešanjski načelnik Fuad Šišić. CKO Tešanj će štampati zbornik radova sa ovog skupa, a u nastavku prenosimo rad mr. sc. Fatmira Alispahića.


Insan koji je zadužio građane BiH da ga se sjećaju: Omer Pobrić r.a.


Društveni i politički ambijent u kome se događa tešanjski Skup o životu i djelu Omera Pobrića ne razlikuje se bitno od ambijenta u kome je 2003. osnovan Institut sevdaha. Kao što je osnivanje Instituta sevdaha bilo izraz kulturalne i patriotske samosvijesti Omera Pobrića i njegovih saradnika, tako je i ovaj Skup izraz samopouzdanja jednog grada, Omerovog rodnog Tešnja, koji odavno zna baštiniti i afirmirati trajne vrijednosti.

Osnivanje Instituta sevdaha nije državna kulturalna strategija, a to nije ni ovaj tešanjski Skup, jer dejtonska realnost ne prihvata bitnost Zemaljskog muzeja, Nacionalne biblioteke, Umjetničke galerije, niti drugih znakova bosanske duhovne baštine. Očita su nastojanja da se Bosna razbaštini od svega što je čini historijskim i kulturološkim entitetom, a dokle god to znamo, i naglas govorimo, imamo i šansu da Bosnu Bosnom odbranimo. U stabilnim zemljama se ljubav prema svome podrazumijeva, dok se u našoj zemlji, već decenijama, nagrađuje bosnofobija. A ta bosnofobija podrazumijeva cjelovit ideološki mehanizam marginaliziranja i stigmatiziranja projekata i pojedinaca koji baštine bosanske vrijednosti. Sjetimo se samo kakve je neprijatnosti trpio akademik Muhamed Filipović kada se 1967. usudio reći da postoji „bosanski duh u književnosti“. Teško je zamisliti da je prije 45 godina bosanski duh bio hereza u bosanskoj zemlji, kao što je teško zamisliti da su do prije osam godina sevdah i sevdalinka bili tumačeni kao izraz bošnjačkog radikalizma. Politika rastakanja bosanskih vrijednosti danas je dobila neke druge forme, jer se manje bazira na otvorenom stigmatiziranju, a više na tajnoj mreži marginaliziranja, ignoriranja, pa i ismijavanja. No, to je već oblast jednog šireg studijskog interesovanja za ideološki karakter političke i ekonomske moći koja je u prošlosti, a i u dejtonskoj sadašnjosti, projektovala kulturalne profile suprotstavljene bosanskim interesima.


Fatmir Alispahić, Vesna_Masic i Josip Pejaković

Izlaganje mr. sc. Fatmira Alispahića
Kazati da Bosna ima svoju pjesmu, i u pjesmi svoju kuću, i u kući svoju majku... – hereza je naspram vladajućih trendova u prošlom i u ovom vremenu. Kada se Škot zanima za gajde, a Hrvat za tamburice, iza njega stoje i državne institucije i budžeti, a kada Omer Pobrić krene u osnivanje Instituta sevdaha, njega zakoče odricanja, rizici, pa i neprijatnosti. Za mnoge općeprihvaćene vrijednosti mislimo kako su uvijek uživale čast i blagonaklonost, a zaboravlja se ko je i kako progonio Maka Dizdara, recimo. Djelo Omera Pobrića je nastajalo uz mnogo napora i razočarenja, ali sa još više vjere i opredjeljenja da se istrajava na putu afirmacije sevdaha, kao apsolutnog staništa bosanskog identiteta. Pred nama je Omerovo djelo, pred nama su projekti Instituta sevdaha, ali, pred nama nisu saznanja o Omerovim istrajavanjima na putu koji nije uvijek bio otvoren i dobronamjeran za sevdah i sevdalinku. Te neprijatnosti Omer je odnio sa sobom, kao svojevrsne trofeje na peru svoje stvaralačke energije, kao dokaz da je djelo trajno, a nevolje prolazne. Upravo u svjetlu tih nevolja koje je pobjeđivao Omer Pobrić, tih nenaklonjenosti društvenog konteksta, želimo se prisjetiti ambijenta u kome je osnovan Institut sevdaha – Fondacija Omera Pobrića. U nastavku ću iskoristiti i nekoliko dijelova iz teksta pod naslovom „Babo sevdaha“, koji je Omer, neposredno pred odlazak, planirao staviti kao predgovor svojoj novoj knjizi.

Kada je 14. februara 2003. pred prepunom dvoranom BKC Sarajevo, osnovan Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrića, u našem društvu nije bilo ni jedne institucije i javne manifestacije koja je u svome nazivu ili naslovu nosila sevdah i sevdalinku! Nije bilo ni jednog institucionalnog nastojanja da se sevdalinka baštini a kultura sevdaha odgaja kao prvorazredni kulturalni interes naše zajednice! Nije bilo nikoga ko se u dejtonskim godinama, otvoreno i bez kompleksa, bavio sakupljanjem i publikovanjem sevdalijskog blaga. Omer Pobrić je osnivanjem Instituta sevdaha na sebe preuzeo teret generacije koja je bila dužna da sevdalinku konačno stavi u institucionalne okvire.

Bilo je i ima nekoliko znamenitih autora koji su se bavili izučavanjem sevdalinke, i čiji je doprinos izuzetan, ali njihovi dometi ostaju u okvirima autorskog rada. Sevdalinka treba biti općedruštveni interes koji se ne može oslanjati na individualna htijenja, već mora biti umrežen u institucionalni okvir. Tu viziju prvi je imao i ostvario Omer Pobrić, koji je i u godinama prije osnivanja Instituta sevdaha realizirao projekte od značaja za cjelokupnu zajednicu.
Nastojanje Omera Pobrića da osnuje instituciju koja će se baviti očuvanjem i afirmacijom naše najisturenije tačke kulturalnog identiteta, tog otiska prsta, momentalno je pozdravljeno od vodećih autoriteta bosanskohercegovačkog društva. U to vrijeme ni jedna nevladina organizacija, a pogotovo ne kulturna organizacija, nije okupljala tako imponzantan broj bosanskih uglednika. Nećemo nabrajati sve one koji su podržali osnivanje Instituta sevdaha, bilo kroz pisma podrške ili tako što su ušli u organizacione sheme Instituta, ali hoćemo potcrtati tu spremnost da bez dvojbe svoje znanje i ugled založe za uspjeh – prve ustanove koja se programski i strateški bavi zaštitom i afirmacijom sevdalinke.

Ova ilustracija ukazuje do koje mjere su bili zreli uvjeti za osnivanje jedne ustanove poput Instituta sevdaha. Domaća intelektualna elita odveć je osjećala kako se naše muzičko blago osipa, destruira i preoblikuje pod medijskim udarima s vana i iznutra. Njihova podrška Omerovom odvažnom projektu, činjenici da se konačno pojavio neko ko ima volje da institucionalno baštini i brani naše etnomuzikološko biće, prevazilazila je okvire i Instituta i sevdaha: bilo je to svjedočanstvo da Bosna ima intelektualnu elitu koja može ostvariti jedinstvo oko važnih pitanja. No, mnogi vjerovatno nisu očekivali da će Institut sevdaha opravdati svoja programska opredjeljenja i planove, ali i nadmašiti najoptimističnija i najmaštovitija očekivanja. Omer Pobrić je odmah posvjedočio da je Institut sevdaha ozbiljan projekat.

U to vrijeme, što nije teško dokazati, nije bilo nikakva nagovještaja da bi sevdah mogao zaživjeti kao interesovanje vlasti, ministara, turističkih zajednica, „art kuća sevdaha“, medija, specijalnih emisija i brojnih festivala. U odnosu na sadašnje bogatstvo oprisutnjenog sevdaha, u to vrijeme, kada je krenuo Omer Pobrić – nije bilo ništa, vladala je tišina, a sevdah je u našoj kolektivnoj svijesti djelovao kao stari sahan na tavanu. Šta je sve valjalo učiniti da se taj sahan sa tavana snese do sinije i upotrebljava kao dio svakodnevlja i običajne stvarnosti? Svi koji su danas voljni da brinu brigu o sevdahu, da ga glancaju i sa njim se slikaju, dobro su razumjeli da je livada pokošena i prohodna, da nema više guja i krpelja, i da je lijepo i poželjno biti na urednom prostoru, koji je do prije šest-sedam godina bio nalik ili na šikaru ili na minsko polje. Na tu je trnovinu prvi stao Omer Pobrić, a da ne bi bilo kako revolucija prvo pojede svoju djecu, ispisujemo ovaj zapis da se pamti, da se zna red poteza i veličina, e kako bi se sevdalinka razvijala u duhu poštenja i uvažavanja svačijeg doprinosa, onako kako Omer Pobrić nikada nije zaboravio da istakne doprinose svojih prethodnika.

Ne treba zaboraviti da je bilo medija koji su za osnivanje Instituta sevdaha 14. februara 2003. kazali da je „zloupotreba kulture u nacionalističke ciljeve“. U arhivi je sačuvan i tonski zapis i transkript emisije na Federalnom radiju na kome je jezikom policijske države etiketirano nastojanje da se sevdalinka institucionalno baštini, jer je Omerovo pregnuće nazvano – „stvaranjem okvira za razmah nacionalizma“. A te kvalifikacije su imale svoj konkretan cilj – da isprepadani narod dodatno isprepadaju sevdalinkom i odvrate intelektualnu elitu od Instituta sevdaha.

Naime, Federalni radio je, u emisiji „Crno, bijelo, sivo“, koju uređuje Dunja Jelovac, doveo osnivanje Instituta sevdaha u vezu sa – nacionalizmom, terorizmom i fašizmom. Preko 1000 ljudi koji su bili prisutni na promociji Instituta sevdaha, Fondacije Omera Pobrića, 14. februara 2003. u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, svjedoci su kulturnog i naučnog digniteta ove svečanosti. U uvodnim obraćanjima su Dr. Selma Ferović i Mr. Tamara Karača-Beljak, istaknute naučnice iz oblasti sevdalinke, govorile o značaju osnivanja ove institucije. Potom je pročitano pismo člana Savjeta Instituta akademika Abdulaha Sidrana. Potom su veliki orkestar i hor Omera Pobrića izveli deset nepoznatih sevdalinki.

Federalni radio nije zabilježio ništa od svega ovoga. U najavi priloga u povodu osnivanja Instituta sevdaha rečeno je sljedeće:
- „Govorimo o danas živim posljedicama duge i mračne historije zloupotrebe kulture u nacionalističke i svake druge nečiste političke ciljeve.“
Dakle, profesorice Ferović i Karača-Beljak su bile tu da promoviraju nacionalističke ciljeve? Bezbeli je riječ o bošnjačkom nacionalizmu. Ali, sastav promotora, kao i članova Savjeta Instituta je multietnički! Kako Tamara Karača, Josip Pejaković, Gordana Topić, Gradimir Gojer i drugi nebošnjaci koji su se okupili oko Instituta sevdaha mogu biti u službi bošnjačkog nacionalizma?!! Svima njima Federalni radio poručuje:
- „Zahvalni smo im što su nam servirali gotovo idealan primjer na kojem možemo govoriti o svim prethodnim pokušajima upotrebe kulture od strane političara za tzv. više ciljeve“.
U narednoj rečenici su organizatori oljagani, a publika izvrijeđana:
- „Potrudili su se da publiku čini socijalni sloj podoban za manipulaciju“.

Ulaz je bio slobodan, oglas je emitiran ne nekoliko rtv stanica, tako da niko nije mogao pozvati i probrati publiku čiji je „socijalni sloj podoban za manipulaciju“. Nije naveden ni jedan primjer te izmišljene manipulacije. Samo formuliranje sintagme „sloj podoban za manipulaciju“ uvredljivo je za ljubitelje sevdalinke, jer ispada da sevdalinku vole primitivci, ljudi male pameti, kojima se lako može manipulirati. Istina je da se dogodila svečanost koja nikakve veze nije imala sa politikom, izuzev u ambiciji Federalnog radija da se prikaže nešto čega nije bilo. Niko od govornika nije pomenuo ni jednu riječ koja bi konotirala političko značenje. Govorilo se o kulturi! Činjenica da se u publici našlo barem 50-tak sarajevskih univerzitetskih profesora, 20-tak književnika, te brojne javne ličnosti i viđeniji intelektualci, da je bila nazočna sarajevska čaršijska krema, svjedoči da se radi o svjesnom etiketiranju ovog kulturnog događaja.

Institut je namjerno osnovan na Valentinovo, a poklopio se i treći dan Bajrama, pa su svi govornici posebno isticali tu znakovitu koincidenciju koja svjedoči da je sevdah izraz bosanske osjećajnosti. Pravi bi nacionalisti sigurno izbjegli osnivanje Instituta sevdaha na Valentinovo, koji kao kršćanski praznik nema nikakve veze za islamskom tradicijom. U Bosni, pak, sve što se tiče kršćanske tradicije, prožima se i sa bošnjačkim narodom koji je oduvijek živio uz druge i drugačije.
Nekoliko dana prije Omer Pobrić je bio jedan od potpisnika peticije estradnih umjetnika protiv obnove policijske države i montiranih sudskih procesa koji su i u to vrijeme vođeni prtiv bh. patriota, a među potpisnicima su bili i Beba Selimović, Ljubica Berak, Meho Puzić... Ovo je poslužilo Federalnom radiju da tek osnovani Institut sevdaha okarakterizira kao političku adresu...

- „No da je u cijeloj priči politika itekako prisutna govori i podatak da je grupa izvođača sevdaha potpisala peticiju za oslobađanje od optužbe svih procesuiranih za slučaj 'Pogorelica' i time stekla krajnje negativan imidž u javnosti“ – rečeno je u izvještaju.
Prvo, Institut sevdaha nema nikakve veze sa ovom peticijom. Drugo, montirani proces „Pogorelica“ ili peticiju nije niko ni pomenuo. Treće, na promociji Instituta nije nastupila većina onih koji su potpisali peticiju za „Pogorelicu“. Tvrdnja o „krajnje negativnom imidžu“ je nedvosmislena uvreda, zasnovana na konstrukcijama.

Potom, u izvještaju Federalnog radija se govori o sarajevskim demonstracijama protiv rata u Iraku i zaključuje da su tamo – „bili umjetnici i intelektualci koji nisu učinili ništa zbog čega bi ih se dovodilo u vezu sa terorizmom i zbog toga još uvijek uživaju povjerenje javnosti“, a slijedom logike, ispada da su Omer Pobrić, Beba Selimović i drugi – u vezi sa terorizmom, pa ne uživaju povjerenje javnosti. Na kraju priloga je pušten komentar Envera Kazaza koji za osnivanje Instituta sevdaha kaže sljedeće: „Univerzitetski profesori, Akademija nauka i sva intelektualna bulumenta vrlo dobro radi na instaliranju novog fašizma u Bosni i Hercegovini.“

Iz ovoga vidimo da su bosanski autošovinisti jako dobro razumjeli intelektualni potencijal okupljen oko Omera Pobrića i Instituta sevdaha, čim navode prisustvo univerzitetskih profesora i članova Akademije, a što istovremeno demantira ocjenu Federalnog radija o „socijalnom sloju podobnom za manipulaciju“. Zaključni stav izvještaja Federalnog radija da je osnivanje Instuta sevdaha – „instaliranje novog fašizma u Bosni i Hercegovini“ teško da bi mogla smisliti i ratna propaganda Radovana Karadžića.

Omer Pobrić je odmah po emitiranju ovog izvještaja zatražio i dobio snimak, nakon čega su tekstovi o tom skandaloznom gestu Federalnog radija objavljeni u „Ljiljanu“, „Walteru“, te u nekoliko medija u dijaspori. S druge strane, Federalna televizija je u autorskoj emisiji Segmedine Srne dala korektan izvještaj, a što se vidi i iz najave priloga:
- „Čuvanje uspomene na znamenite autore i muzički sevdah koji vječno traje obilježje su Fondacije Omera Pobrića i sinoć javnosti predstavljenog Instituta sevdaha“.
U ostalim medijima je osnivanje Instituta sevdaha ili popraćeno korektno, ili zaobiđeno. No, već u narednim mjesecima javnost će biti zasuta informacijama o aktivnostima Instituta sevdaha, a i to zahvaljujući Omeru Pobriću koji je imao poseban dar za odnose s javnošću.

Omer Pobrić je još prve godine sasuo pregršt novih i vrijednih projekata i pokazao svu opravdanost osnivanja Instituta sevdaha. Da je Omer pao i propao, aktuelni bi trenutak sevdalinke izgledao posve drukčiji, ali pošto je Omer stao i opstao, i potvrđivao se konkretnim djelima iz mjeseca u mjesec - sevdalinka se uspravila bolje nego ikada u bosanskoj povijesti. U toj prvoj godini Instituta sevdaha malo je ko mogao očekivati da će se Institut pomaći od porođajnih muka, a kamo li u punoj snazi krenuti u realizaciju obećanih i planiranje novih projekata. Uspjesi su se nizali...
Ko je mogao pretpostaviti da će naša najbolja ekipa sevdalija, koju je godinama uigravao Omer Pobrić, dupke napuniti zagrebačku dvoranu „Vatroslav Lisinski“? Ko je mogao sanjati da će Institut sevdaha organizirati jedinstvene, edukativne koncerte o povijesti Bosne kroz sevdah diljem Sjedinjenih Američkih Država? A gdje su tek Kanarski otoci? Zemlje Skandinavije? Španija? Australija? Albanija? Gdje su svi uglednici, domaći i svjetski, koji su pohodili Institut sevdaha? A gdje su tek projekti, sehare miruha Bosne, knjige, albumi, pjesme, stotine i stotine konkretnih proizvoda Instituta sevdaha?! Vrijeme Omera Pobrića je bilo uduplano, jer on jedan svoj dan znao razgoditi na naša dva, tri, pet, ko bi ga znao! On je za godinu radio ono što običan insan ne stigne uraditi za svoje, za naše stoljeće! Omerova stvaralačka energija je bila nevjerovatna, jer se za šest-sedam minuta ne može golim okom preletjeti ono što je Omer Pobrić napravio za šest-sedam godina!

Nije te sve projekte Instituta sevdaha uradio „gospodin Institut sevdaha“, već ih je uradio Omer Pobrić sa nijetom da im dadne institucionalni karakter, i da svojom skromnošću posvjedoči kako nam je sevdah kuća kojoj treba doprinositi, kao što svaki domaćin prvo doprinosi kući, jer u blagodati kuće vidi svoje lično dobro. Nije u tom Institut sevdaha sjedila neka ekipa, i nije bila nikakva sehara sa parama, pa da se svi ti ogromni projekti realiziraju s lakoćom; to je noćima i danima Omer Pobrić mukotrpno i sa radošću vezao projekte od njegovog početka, do njegovog kraja, od organizacije autobusa koji će prevoziti umjetnike do dvorane „Vatroslav Lisinski“, preko scenarija i vanserijskog nastupa, pa do produkcije DVD-a sa ove krunske večeri sevdalinke u Zagrebu. A između ovih tačaka još su stotine tačaka koje potpisuje Institut sevdaha a lično ih realizira, svojom ogromnom stvaralačkom i patriotskom energijom – Omer Pobrić, čovjek epohe, lider očuvanja sevdalinke, babo sevdaha, ličnost pred čijim nijetom, radom, snovima i njihovim ostvarenjima treba ustati, u spoznaji i vjeri da jedra Omerove lađe podržava najplemenitiji vjetar, naklonjen Dobrima, a da su se iza Omerove ljubavi prema Bosni okupili meleki da toj ljubavi olakšaju put od gnijezda do zvijezda.

Omer Pobrić je sevdalinku razumijevao kao predvorje sevdaha, a sevdah kao predvorje bosanskohercegovačkog patriotizma. Za njega je bilo nemoguće voljeti Bosnu bez sevdalinke i obratno, a što je podrazumijevalo i jedan aktivni odnos prema stvarnosti. Zato se Omer Pobrić nije zaklanjao iza muzičkog ili estradnog okvira sevdalinike, već je otvoreno sevdalinkom volio i branio Bosnu i Hercegovinu. A takav stav je donosio i određene konfrontacije, pa i neprijatnosti.
Omer Pobrić je u godinama nakon osnivanja Instituta sevdaha u više navrata javno branio dignitet sevdalinke. Sjećamo se kada je Ivan Lovrenović priredio izbor 200 najljepših sevdalinki, a u predgovoru napisao da „ozbiljni znalci i uživaoci i danas znaju da prave pjesme nema bez akšamluka i majstorski ispečene rakije”, Omer Pobrić je lucidno upitao: „Znači li to da je samo pijan musliman mogao napraviti sevdalinku?”, te ironično dodao: „Kakve bismo tek sevdalinke pravili u jačoj ekstazi, uz kokain?!” Sjećamo se i kada je Omer Pobrić kritički reagirao na gubljenje kriterija Ilidžanskog festivala, za koji je rekao da se, pod uticajem raznih menadžera, „pretvorio u paradu srbijanštine i kiča i postao faktor destrukcije naše muzičke tradicije”. Sa ironijom je govorio i o činjenici da se na festivalu Sarajevska zima „predstavljaju muzičke tradicije crnačkih naroda, ali da nikad nije predstavljena sevdalinka.” Omer Pobrić je u posljednje dvije decenije svoga života bio dinamično prisutan u političkoj i društvenoj stvarnosti, i to na način da javno i glasno zastupa narodna osjećanja. To nije bio njegov politički, već je to bio njegov sevdalijski angažman! Kada smo u Tuzli zajedno organizirali podsjećanje na 15. godišnju Bošnjačkog sabora, u septembru 2008., on je održao govor, uzeo harmoniku i sa ekipom Instituta sevdaha otpjevao „Bosna je duša svijeta”. Za Omera je sevdah bio taj ideološki okvir kroz koji je jedino moguće politički, društveno i kulturno misliti Bosnu i Hercegovinu. Ta Omerova sevdalijska ideologija je mnogo šira od pjesme, od sevdalinke, to je jedan čitav bosanski kosmos osjećaja i postupaka. Onako kako muslimani u islamu vide uputu za sve aspekte života, tako je Omer Pobrić u sevdahu vidio uputu za život i napredak Bosne i Hercegovine. Kada bi sevdah - kao izraz ljubavi u Bosni i za Bosnu - bio političko i društveno opredjeljenje većine subjekata u ovoj državi, nestalo bi problema koji razaraju i Bosnu i bosanskog čovjeka. To je bila ideja Omera Pobrića. Oni koji su napadali Institut sevdaha dobro su znali da je misija Omera Pobrića mnogo šira od same sevdalinke. Bila je to misija jačanja bosanskog duha na onom mjestu gdje taj duh najbolje čuje i najbolje razumije, a to mjesto je sevdalinka. (Tešanj, 10. decembar / prosinac 2011.)

VRH



Ostali prilozi:
» SEVDALINKU IMA KO DA ČUVA
Eset Muračević | 12. November 2019 20:36
» SUSRET SEVDALIJA IZ BIH I SVIJETA
Eset Muračević | 19. September 2019 20:35
» SEVDALINKA NA NADMORSKOJ VISINI OD 920 METARA
Eset Muračević | 12. September 2019 15:03
» ZASIJALA SEVDAH DUŠA
Eset Muračević | 11. September 2018 15:34
» ESTRADNA UMJETNICA HASIBA AGIĆ UPLOVLA U VODITELJSKE VODE
Eset Muračević | 16. June 2018 12:28
» ART KUĆA SEVDAHA PROSLAVILA SVOJ DESETI ROĐENDAN
Eset Muračević | 09. May 2018 17:41
» GLAS MOJE MAJKE
Esad Kopić Osmanović | 28. March 2018 21:25
» BRATE, ADEM-AGA
Esad Kopić Osmanović | 27. March 2018 19:27
» AMAN BOSNO
Esad Kopić Osmanović | 08. September 2017 21:32
» HAMAJLIJA ZA BOSANSKU KUĆU
Eset Muračević | 22. July 2017 19:52
» SEVDALINKA TREBA BITI NA LISTI SVJETSKE KULTURNE BAŠTINE
Eset Muračević | 08. February 2017 19:55
» SEVDALINKO U SRCU TE NOSIM
Eset Muračević | 25. November 2016 14:17
» DŽEJLA RAMOVIĆ SEVDAH FACA
Eset Muračević | 03. June 2016 21:09
» SEVDALINKU IMA KO DA ČUVA
Eset Muračević | 10. February 2016 21:34
» SAZ JE BOSANSKI BREND
Anadolu Agency (AA) | 02. October 2015 15:22
» DOK JE BOSANACA SEVDALINKE ĆE ŠIROM SVIJETA BITI
Eset Muračević | 28. May 2015 16:32
Ostali prilozi istog autora:
» JAHANJE BOŠNJAČKE ŽRTVE
15. July 2015 15:33
» SREBRENICA NAD BOŠNJACIMA
08. July 2015 14:34
» GENOCID UKIDA REPUBLIKU SRPSKU
29. June 2015 15:12
» VEHABIJE NE POSTOJE
07. May 2015 14:52
» ANDRIĆGRAD U SIDRANU
06. April 2015 21:42
» DŽUMA ILI DRŽAVA, PITANJE JE SAD?
21. December 2014 11:07
» IZMEĐU LJEVIČARENJA I BOŠNJAŠTVA
15. December 2014 12:40
» SIPA KAO TERORISTIČKA ORGANIZACIJA
18. November 2014 19:25
» BOŠNJAK KOJI JE PRODAVAO SEBE
13. November 2014 17:37
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif