Hamdo ČAMO: Bosna i Hercegovina spada u srednje zadužene zemlje, ali se spominje nekvalitetno zaduženje. Postoji realna bojazan da bi se dug mogao udvostručiti do 2013. godine. Međunarodni monetarni fond je Bosni i Hercegovini do sada odobrio oko 2,4 milijarde KM, od čega je BiH, kroz četiri tranše do sada, iskoristila gotovo 800 miliona KM. Zbog neformiranja vlasti na državnom nivou, još uvijek je na snazi privremeno finansiranje, pa se zbog neusvajanja budžeta, BiH može naći u ozbiljnim finansijskim problemima, upozorava ministar finansija BiH, Dragan Vrankić: „Naš ukupni dug je 9,4 milijardi marka. Nismo prezadužena zemlja. Spoljni dug je negdje oko 6,3 milijardi maraka, 22,3 odsto BDP-a, a ostalo je unutrašnji dug.

Prošlo je vrijeme klasičnog načina ratovanja. Danas se zemlje svijeta, posebno one koje su 'cilj napada' i izvor zarade, napadaju drugom, skoro neprimjetnom vrstom oružja, a ono se zove nadasve finim imenom, dug i zaduživanje!
U cijeloj toj priči, uvijek se nađe prostora za opravdanja, zla kobne slutnje i sudbine, na početku i na kraju u kojoj, kako god okrenete: "Cilj opravdava sredstvo!"
Neokolonijalisti, današnji moderni ratnici, vrše ekonomski i politički pritisak, posebno pritisak zaduživanja, koje države neće moći otplaćivati, održavajući ili postavljajući ih tako u stalnom podređenom položaju. To je, najkraće rečeno, formulacija 'cijene novca'.

Pametnom, nije dva puta govoriti
O tome, da će historijski najveća ekonomska kriza kratko potrajati, čista je zabluda. Mnogi očekuju djelovanje domino efekta, koji rijetko koga zaobiđe. Stručnjaci upozoravaju da će globalna kriza biti dugotrajna i da svaka zemlja ima obavezu da se shodno tome pripremi i prilagodi. Vrijeme zakona prirode, zakona jačeg, sposobnijeg za preživljavanje, nikada nije ni prestalo. Čovjekmožedaspava, evolucijainovacnemogu.

Priča počinje aferom nekretnina, azijskom, američkom, evropskom krizom, koja cijelo čovječanstvo podsjeća na scenario ružnih snova. Cijelom svijetu su duboko u sjećanju ostala urezana vremena velike depresije, krize 1929-1933 i način, gdje je svijet završio.
Čak i najstrašniju vijest o pojavi superbakterije nadjačao je vapaj dužnika širom svijeta, dok na fonu, nešto jače frenkvencije, njemački ministar finansija Volfgang Šojble (Wolfgang Schaeuble) prognozira kraj britanske funte.

Evropska unija teško stenje pod bremenom krize eura, scene teških sukoba širom grčkih metropola samo je uvertira mogućih horor-scenarija i dešavanja širih razmjera. Slijede Portugal i Španija koji su masovno opterećeni dugovima. Trenutno se i Italiji izmiče tlo pod nogama u laganoj nesvjestici, pri prvom pomenu duga, koji iznosi preko hiljadu milijardi. U cjelokupnom haosu vijesti, Mađarska traži pomoć MMF-a i Evropske unije, što ukazuje na ozbiljnu krizu širih razmjera.
Vjerovatno, najveću krizu u povijesti čovječanstva.
SAD stoje na ivici bankrota, u eurozoni Grčka i Irska se uz pomoć spasonosnog paketa, teškog milijardama eura, spašavaju od bremenite nesolventnosti, konačnog kraja i bankrota.
Tone li Zapad u močvari duga?
Gdjesu drugi, agdjemi u svemu tome?
Ukratko, greške u brojkama su moguće i one ne spašavaju od dolazećih nevolja!

Zaduženost Slovenije
Spoljni dug Slovenije se za četiri godine udvostručio sa 20 na 40 milijardieuraili 42,8% BDP i premašio je bruto domaći proizvod (BDP) ostvaren za godnu dana. Do novembra 2009. bruto spoljni dug se povećao 1,2 milijarde eura, prvenstveno na račun državnog sektora (2,9 milijardi eura), dok se privatni sektor razdužuje, prenose slovenački mediji.

Država za ovu i naredne godine najavljuje dodatna zaduživanja, prvenstveno obveznicama.
Dugoročno zaduženje državnog sektora lani (2010) se, kako se navodi, udvostručilo na 6,6 milijardi evra. Slovenija se u posljednjih desetak godina najintenzivnije zaduživala tokom 2007. godine, kada se zaduženost, uglavnom na račun banaka, povećala 10 milijardi eura, na 34 milijarde eura. (Izvor: Capital.ba)

Zaduženost Hrvatske
Hrvatska ima do sada najveću nelikvidnost: ukupan dug na konto neplaćenih potraživanja, iznosi 5,3 milijarde eura. Dnevno se blokira u prosjeku 50 hrvatskih poduzeća, a blokirani su računi oko 65.000 tvrtki.(Izvor: Al Jazeera)
Vanjski dug Hrvatske premašio je godišnji bruto domaći proizvod i iznosi 102%, (Slovenije 42,8%) odnosno više od 47 milijardi eura.
Prema nedavno objavljenim statističkim podacima, svaki Hrvat danas je dužan 11.000 eura, poređenja radi, 11 puta više nego što je bio zadužen svaki građanin nekadašnje SFRJ prije raspada te zemlje ili čak malo više.

Zaduženost Srbije
Zaduženost Srbije kritično je visoka. Spoljni dug je de fakto prešao kritičnih 80 odsto BDP-a, a javni dug je, realno, znatno iznad kritičnih 45 odsto. (Prema računici, objavljenoj u Biltenu Ministarstva finansija Srbije, proizilazi da je BDP u 2000. godini iznosio oko 12, a u 2010. gotovo 29 milijardi, dok se procjenjuje da će u ovoj godini biti čak 32,8 milijardi eura).
Gospodin Bajec je predočio da samo ove godine (2011) Srbija za otplatu spoljnog duga mora da izdvoji oko 400 miliona eura.

Sadašnji spoljni dug Srbije od oko 24 milijarde eura opterećen prosječnom kamatom od pet odsto i da se iznos spoljnog duga neće mijenjati u narednih deset godina, samo za kamate treba obezbijediti 12 milijardi eura, tako da je de fakto ukupan spoljni dug sada oko 36 milijardi eura ili oko 51 milijardu dolara, što znači da je svaki građanin Srbije dužan oko 5.000 eura, ili oko 7.000 dolara.(Izvor: Politika)

Zaduženost Crne Gore
„Državni dug Crne Gore na 30. septembar 2011. godine iznosio je 1,459 milijardi eura, što u procentima čini 44,6 posto bruto domaćeg proizvoda. Unutrašnji dug iznosi 392,3 miliona eura, što predstavlja 12 posto bruto domaćeg proizvoda, dok spoljni dug iznosi 1,676 milijardi eura, odnosno 32,6 posto bruto društvenog proizvoda.”
Zbogservisiranja prethodnih dugovanja i krpljenja budžetskih rupa, zadužila se za još 180 miliona eura na međunarodnom tržištu kapitala. Novac je ponovo pozajmljen na pet godina, a kamate će, samo za ovu pozajmicu, koštati više od 65 miliona eura. (Izvor: RSE)

Zaduženost Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina spada u srednje zadužene zemlje, ali se spominje nekvalitetno zaduženje.
Postoji realna bojazan da bi se dug mogao udvostručiti do 2013. godine.
Međunarodni monetarni fond je Bosni i Hercegovini do sada odobrio oko 2,4 milijarde KM, od čega je BiH, kroz četiri tranše do sada, iskoristila gotovo 800 miliona KM.
Zbog neformiranja vlasti na državnom nivou, još uvijek je na snazi privremeno finansiranje, pa se zbog neusvajanja budžeta, BiH može naći u ozbiljnim finansijskim problemima, upozorava ministar finansija BiH, Dragan Vrankić: „Naš ukupni dug je 9,4 milijardi marka. Nismo prezadužena zemlja. Spoljni dug je negdje oko 6,3 milijardi maraka, 22,3 odsto BDP-a, a ostalo je unutrašnji dug.
Da se nama ne bi desila Grčka, mislim da bi trebalo zabraniti svako zaduživanje budžeta za neracionalne potrebe plata i materijalnih troškova“, kaže Grabovac.
Bosna i Hercegovina ima visok unutrašnji dug, a o tom problemu niko ne vodi računa – upozoravaju analitičari. Spoljni i unutrašnji javni dug iskazuju se bez iznosa kamata koje ih prate.
Svima je već jasno da će novac MMF-u vraćati građani jer oni svojim novcem pune budžete. Vlast u BiH pokazala je do sada zavidno umijeće samo u trošenju raspoloživog budžetskog novca na troškove administracije. Očigledno niko ne razmišlja da se novac iskoristi za pokretanje domaće ekonomije. Onda je bolje, kažu analitičari, i ne uzimati kredite. (Izvor: Nezavisne novine)

Ministar finansija Poljske
Najstrašniji scenario je onaj, kojeg jasno navodi upozorenje poljskog ministra finansija Jaceka Rostowskog: "Ukoliko se ne riješi kriza eurozone, vjerovatno nas očekuje rat".
"Ako ne uspijemo smiriti tržišta, malena je šansa da će se kriza zaustaviti na Italiji. Ona će se proširiti na svaku zemlju eurozone, baš svaku, uključujući i Njemačku", odaslao je jasno upozorenje poljski ministar.

Ništa osobno
Mudrost banaka i bankarskog lobija je velika. Koliko velika? Dovoljan je tek pogled na političke kuće preko puta, na visoki sjaj magičnih staklenih fasada, visokih i moderno građenih bankarskih građevina, unutrašnjeg mramornog uređenja, toplih kancelarija, rashladnih sistema, stolova od plemenitog drveta.
I, povratka u sumorne stanove oronulih višespratnica, sa plastičnom! karticom u džepu. Dok vi spavate, teškom mukom zarađeni novac radi za banke. Voala!. Svega postanete svjesni, kad na hladnom metalu atomata pročitate:"U kvaru, ne radi!" Vi u mrkloj noći sa plastikom u džepu i oni sa vašim novcem uloženim po burzama širom svijeta.
Sutra istima idete, sa molbom i moleći ih za kredit, kojeg ionako morate vratiti, s vampirskim kamatama. 'Nekako s proljeća', u ušima odzvanja:"Ruka ruku mije!" i odgovor, zašto je to tako!? Niko, pa i politika nije spremna naći odgovor. Zašto i bi?! Na drugoj strani mnogi, spremni prvog komšiju otjerati 'u materinu', kad se sjete, pa i prvog do sebe, koji podliježe sentimentu prijateljstva, stavljajući radi istog glavu pod oštricu giljotine. Naravno, postajući žirantom, zapravo, žrtvenim jarcem istih i uglancanih banaka iz kojih će i dalje izlaziti saradnici u bijelim košuljama sa osmjehom na licu, prolazeći pored vas kao pored kakve šuge, jer je na vama odjeća iz prošlog stoljeća. U udaljinim planinskim vrhovima u sumaglici pokrivenih snježnim kapama uskraćeni za odgovor, stojite na kiši pitajući se, ko je odgovoran za takvo stanje?! Jer, i onima kojima je um zamagljen znaju, ko traži plaćanja, mora da osigura i zaradu! Ta vremena, odavno su prošla. Svijet koji nismo poznavali, svijet javnih kuhinja, praznih novčanika i nemogućnosti plaćanja, postaje naša svakodnevnica.

Završna riječ
"Bivša SFRJ je bila dužna 13,5 milijardi US dolara 1988., a MMF i Svetska banka su to ocijenili prezaduženošću i nisu više htjeli odobriti kredite. Danas je ovih šest državica dužno zajedno 186 milijardi i MMF i Svjetska banka uopšte na to ne reaguje, već im još objeručke odobravaju kredite. Na sceni je tipični princip savremenog neokolonijalizma, gde se 'prvo uništava uređena država' i na njenim ostacima stvara slatki kapital".

Cijena novca
Scenario o pretvaranju naroda u robovski položaj, na nešto drugačiji način, nije pretjeran. Po gornje navedenoj formuli, državama se odobravaju krediti koje oneneće moći otplaćivati, za uzvrat će biti prisiljene založiti prirodne i ekonomske resurse, time privatno vlasništvo države prelazi u ruke banaka.
Ondadolazi trik štapića čarobne imaginacije, u kojem lijepo upakovani paketi novca dolaze sa velikom pompom, mnogi su preplavljeni milinom predivnih osjećaja, osjećaja o pružanju pomoći. Ko tu kome pruža pomoć?!
Slijedi imaginacija, iluzija, u kojoj ista ta pomoć nije ništa drugo, nego vaš obrnuti novac opterećen teškim kamatama. Buđenje nastaje tek kad počnu prva dospijeća otplata rata. Dobro došli u svijet teških zaduženja.
Običan čovjek se prisiljava da "prodaje radnu snagu" ili da kao kmet radi na svojoj zemlji, ostajući vječno u dužničkom odnosu i životu, pokušavajući otplaćivati nedostižne kamate, dok glavnica sa osmjehom na licu ostaje nepromijenjena, često i uvećana.
Osjećaj za zajednicu, zajedništvo i 'odgovornost svih za sve', danas je najneophodnije i najpotrebnije, posebno kada se očekuje cunami od kojeg niko neće ostati pošteđen.