Mersada Nuruddina AGOVIĆ: Crna Gora je i u novijoj historiji zabilježila mnoge zločine prema Bošnjacima, zločine protiv čovječnosti, deportacije Bošnjaka izbjeglica koji su potražili zaštitu kod prijatelja na crnogorskom primorju, torture i ubistva u Bukovici, otmice i ubistva putnika u Štrpcima, zločine u Kaluđerskom lazu itd. gdje su počinioci zločina danas u velikom broju oslobođeni, navodno, zbog ,nedostatka dokaza'. Aktuelna crnogorska vlast je 1992. god. pohapsila oko 200 civila koji su stekli status izbjeglica i predala srpsko-crnogorskim zločincima na egzekuciju. Zatim, nepravedno hapšenje cjelokupnog rukovodstva SDA Crne Gore na čelu sa predsjednikom i sekretarom stranke, tj. hapšenje 21 osobe u akciji ,Lim' 1994. god. i neviđena tortura nad njima s ciljem unošenja straha kod Bošnjaka kako bi odustali od svojih predstavnika i kako bi se njihova uloga političkog faktora u Crnoj Gori smanjila. Među uhapšenima bili su i ugledni vanstranački Bošnjaci.

Mnogi vidovi diskriminacije Bošnjaka u Crnoj Gori doveli su do toga da se Bošnjaci u Crnoj Gori osjećaju kao građani N - tog reda. Ovom njihovom osjećaju doprinijeli su politički potezi Crne Gore u bližoj i daljoj prošlosti.

Bošnjaci muslimani sa velikom gorčinom spominju nasilno pokrštavanje 12.500 muslimana Plava i Gusinja 1912. – 1913. godine, ubijanje 2.500 muslimana, na dan Kurban – bajrama, u Šahovićima 1924. godine, stradanje velikog broja bihorskih muslimana u II svjetskom ratu, da ne idemo dalje u historiju, kada je 100.000 muslimana raseljeno i pobijeno u Nikšiću 1876. god.

Crna Gora je i u novijoj historiji zabilježila mnoge zločine prema Bošnjacima, zločine protiv čovječnosti, deportacije Bošnjaka izbjeglica koji su potražili zaštitu kod prijatelja na crnogorskom primorju, torture i ubistva u Bukovici, otmice i ubistva putnika u Štrpcima, zločine u Kaluđerskom lazu itd. gdje su počinioci zločina danas u velikom broju oslobođeni, navodno, zbog ,nedostatka dokaza'. Aktuelna crnogorska vlast je 1992. god. pohapsila oko 200 civila koji su stekli status izbjeglica i predala srpsko-crnogorskim zločincima na egzekuciju. Zatim, nepravedno hapšenje cjelokupnog rukovodstva SDA Crne Gore na čelu sa predsjednikom i sekretarom stranke, tj. hapšenje 21 osobe u akciji ,Lim' 1994. god. i neviđena tortura nad njima s ciljem unošenja straha kod Bošnjaka kako bi odustali od svojih predstavnika i kako bi se njihova uloga političkog faktora u Crnoj Gori smanjila. Među uhapšenima bili su i ugledni vanstranački Bošnjaci. Neko će kazati da se sve ovo događalo u ratnim okolnostima i da je sada, ustvari, potrebno utvrditi: da li je diskriminacija Bošnjaka prisutna u sadašnjem, mirnodopskom vremenu?

Na ovo pitanje odgovor je potvrdan. Diskriminacija je evidentna u mnogim oblastima života Bošnjaka. Politika Crne Gore i Srbije se podudaraju kada je riječ o ostvarenjima vjerskih i nacionalnih prava i sloboda Bošnjaka, tj. ometanju njihove realizacije ili barem njenom usporavanju.

Uočljiva je nesrazmjerna zastupljenost Bošnjaka kod zapošljavanja, a u nekim primjerima ima i selektivnog otpuštanja zaposlenika. Prema novijim istraživanjima o zastupljenosti nacionalnih manjina u državnim i lokalnim organima u Crnoj Gori, od 126 institucija koje su dostavile podatke o zastupljenosti manjina, u 81 instituciji nema niti jednog Bošnjaka.

Stranka demokratske akcije je 2008. god. uveliko govorila o problemu prijema kandidata Bošnjaka u policijsku akademiju gdje je od 26 pripadnika bošnjačke nacionalnosti ispit za prijem prošao samo 1, a od 6 pripadnika albanske nacionalnosti niti jedan.

Bošnjaci na udaru crnogorskog genocidnog režima Nasilno pokrštavanje 1912-13 Pokolj i progon Bošnjaka Šahovića 1924. Torture Bošnjaka u CG Bukovica Hapšenje i deportacija

Bošnjačke organizacije u Crnoj Gori su upozoravale da studenti Bošnjaci ne mogu da iskažu svoju naciju prilikom popunjavanja formulara za dobijanje studentskog kredita, jer su im na formularu bile ponuđene samo opcije: Srbin, Hrvat, Makedonac, Slovenac, Albanac, Musliman, Crnogorac i Rom. To je doprinosilo procesu tzv. nenasilne asimilacije Bošnjaka.

Slaba procentualna zaposlenost Bošnjaka evidentna je i u Plavu i Gusinju. Inače, ova se mjesta mogu pohvaliti sa prekrasnim prirodnim ljepotama, među kojima su Plavsko jezero i Alipašini izvori, ali uprkos tome ljepote Plava i Gusinja, već dugi niz godina, nisu našle mjesto na turističkoj karti Crne Gore. Saobraćajne oznake koje označavaju pravac prema Plavu i Gusinju trebale bi se nalaziti na par značajnih raskrsnica, ali njih tamo nema.

Crnogorski zavod za statistiku – Monstat, nedavno je doprinio diskriminaciji Bošnjaka u dijaspori tako što je izradio popisnicu u kojoj se nakon tačke koja govori o licima koja se nalaze na privremenom radu u inozemstvu prekida dalje popisivanje, jer ovom dijelu populacije nije ostavljena mogućnost da se izjasni o nacionalnoj, jezičkoj i vjerskoj pripadnosti. Na ovaj se način pokušalo uticati na rezultate popisa.

Bilo je i prekrajanja granica općina. Na primjer, saobraćajna tabla sa oznakom naseljenog mjesta ,Rožaje' koja se nalazila ispred tunela ,Lokve' koji je dužine 1.117 m, pomjerena je prema unutrašnjosti rožajske općine, prema ,Turjaku', tako da sada tunel ,,Lokve'' i oko 4.000 hektara šume pripada općini Berane u kojoj živi većinsko pravoslavno stanovništvo, a ne više općini Rožaje u kojoj živi preko 95 % bošnjačkog stanovništva.

Inače, rožajska okolina predstavlja najšumovitiji dio Balkana. Polovinu teritorije općine Rožaje pokrivaju šume (20.924 hektara). Šumarstvo i drvna industija u ovome kraju su bili značajan potencijal ne samo za lokalnu ekonomiju, već i ekonomiju cijele zemlje. Ponos grada Rožaja bio je nekadašnji privredni gigant, preduzeće za proizvodnju rezane građe ,Gornji Ibar' koji je svojevremeno zapošljavao 2.500 radika. ,Gornji Ibar' je formiran još 1937. god. u Kraljevini Jugoslaviji, funkcionisao je i tokom II svjetskog rata, ali je nedavno ,,bačen na koljena'' i doveden pod stečaj. Kupac cjelokupne njegove imovine bila je Vlada Crne Gore, koja ga je kupila za 3 miliona eura, a njegova realna cijena je svojevremeno bila desetostruko veća. Pogašene su i druge fabrike u Rožajama, ,Kristal' – fabrika za proizvodnju stakla, ,Dekor' – fabrika za proizvodnju papira i mnoge druge, a dobrim dijelom zahvaljujući mešetarenjima, pa je trenutno u gradu veliki broj nezaposlenih mladih ljudi koji su u opasnosti da se počnu baviti kriminalom.

Od 10 škola u rožajskoj općini, samo jedna nosu bošnjačko ime, uprkos 95% procentnoj zasupljenosti Bošnjaka. Mnoge škole nose imena naseljenih mjesta, iako je historija ovoga kraja prepuna imena značajnih Bošnjaka.

U općini Bijelo Polje živi blizu 40 % Bošnjaka – muslimana. Od 17 škola samo dvije nose bošnjačka imena.

U pljevaljskoj općini od 14 škola samo dvije nose bošnjačka imena. Već smo spomenuli stradanje Bošnjaka Bukovice kod Pljevalja. U ovom je mjestu živjelo 70 % Bošnjaka koji su 1993. god. mahom protjerani, a mnogi i pobijeni, pa je i to možda razlog za ovakvu statistiku.

Kada govorimo o diskriminaciji Bošnjaka u Crnoj Gori moramo spomenuti i ,čišćenje' policije od nepravoslavaca. Broj muslimana Bošnjaka koji su radili u graničnoj policiji je desetkovan, a broj pravoslavaca upetostručen. Policajci Bošnjaci su prilikom dobijanja otkaza od strane svojih starješina obavještavani da je riječ o ,smanjenju broja policije', a otpuštani su samo Bošnjaci i Albanci. Uz otkaze otpremnina im nije ponuđena.

Raspolažemo podacima da je u rožajskoj općini, do prije nekoliko godina, u IGP radilo 70 Bošnjaka i 20 pravoslavaca. Sada u istoj formaciji radi više od 100 pravoslavaca, 20 Bošnjaka i 1 Albanac.

U vezi nekih od zločina koje smo spomenuli na početku teksta diskriminacija Bošnjaka se odnosi i na nepravedne i šokantne sadašnje sudske odluke. Ovakvim se sudskim odlukama mnogi zločinci oslobađaju krivice, neki se nagrađuju, a neki slučajevi se zavlače duboko ,,pod tepih''. Zato je ogorčenje preživjelih žrtava zločina ogromno. Neki od njih nastoje, putem pisane riječi, svjedočiti o nepravdi crnogorskog režima prema Bošnjacima koji su kroz montirane političke procese preživjeli strašne torture. Takva je, na primjer, knjiga ,,Gdje sunce ne grije'', autora Ibrahima Čikića, koji je bio žtrva jednog takvog procesa.

Za razliku od njih, postoji i jedan doduše mali broj, rekli bismo, neosviješćenih Bošnjaka i Albanaca koji žmire na sve vidove diskriminacija i u sprezi sa crnogorskim vlastima grade tzv. crnogorske kuće (Crnogorska kuća u New Yorku).

Bošnjački narod mora imati sposobne predstavnike u vlasti kako bi postigao dobre rezultate u eliminaciji diskriminacija, a ne neke inferiorne poslušnike koji rade protiv interesa vlastitog naroda. Eliminiranjem diskriminacija o kojima smo govorili Crnogorci bi, barem donekle, mogli popraviti ugled koji su ugrozili svojom ulogom i u ratnom i postratnom periodu. Čast izuzecima!