Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
DOMOVINA TE ZOVE!
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Komentari

Inicijativa Prijedorčana
"ULICA DR. ESAD SADIKOVIĆ" U PRIJEDORU
Autor: Samir Hadzalić
Objavljeno: 11. October 2011. 08:10:28

Dr. Esad Eso Sadiković stradao u logoru Omarska u julu 1992. godine
“Ovako nešto je trebalo doživjeti, ali je još bolje ovako nešto preživjeti”.

Dok Prijedorčani rasuti širom svijeta zajedno sa svojim sunarodnicima čekaju nekog svog “čarobnjaka iz Oza” koji bi čarolijom riješio sve naše Gordijeve i slične čvorove, kako u domovini tako i u iseljenistvu, za to vrijeme na području prijedorske općine “marljivo rade” i završavaju imenovanje ili preimenovanje ni manje ni više nego 200 ulica.

Da ipak nismo svi uspavani, dokazuje primjer Udruženja građana ‘Behar’ iz Prijedora na čijem je čelu gospodin Nijaz Brkić. ”Behar” je prije par godina pokrenuo akciju prikupljanja potpisa građana u cilju preimenovanja Skopske ulice u ulicu Dr. Esada - Ese Sadikovića. Naime u toj maloj prijedorskoj ulici nalazi se i danas porodična kuća poznatog prijedorskog intelektualca i humaniste dr Esada Sadikovića koji je kao i hiljade njegovih sugrađana 1992. godine, na svirep način likvidiran u zloglasnom srpskom koncentracijskom logoru Omarska. Iako je na adresu prijedorske općine pristiglo preko 300 potpisa Prijedorčana iniciranih od strane UG Behar, ni nakon dvije godine općinari nisu izašli u susret toj maloj ali odabranoj grupi Prijedorčana.

Kome to smeta naziv ulice po čovjeku koji je bio dokazani humanista, član međunarodne ekipe “ljekari bez granica”? Čovjek koji je kao mladi ljekar specijalista, ordinirao na najudaljenijim tačkama globusa, na mjestima na kojima ‘bijeli ljudi’ prije njega nisu ni nogom kročili. Na mjestima koja je teško pronaći i na zemljopisnim kartama svijeta. Dr Esad Sadiković je bio jedan od malobrojnih koji je tih krvavih 90-tih godina prošlog stoljeća, pozivao na razum i mirno rješavanje tenzija jedinim ispravnim građanskim putem. Bez nacionalizma i zveckanja oruzjem objavljivao je satirične tekstove u lokalnom listu “Kozarski vijesnik”, na taj način kritizirajući tadašnje primitivce i političke diletante zalutale u politiku, koje smo mogli prepoznati na svim stranama. Na žalost uzalud jer su se u to vrijeme već bodljikavom žicom ograđivale parcele budućih koncentracijskih logora, i crtale mape frankeštajn para države čiji su građani kao ovce morali biti nabijeni u nacionalne torove. U jednom od srpskih konc - logora Omarskoj, biva zatvoren i poznati dr Eso. Tu u svojevrsnom ovozemaljskom džehenemu dijelio je sudbinu sa hiljadama svojih sugrađana. Tu, baš iza bodljikave žice dr Eso nastavlja svoju misiju humaniste liječeći, pomažući i ohrabrujući bez razloga na smrt osuđene “žive ljudske kosture” u koje su se pretvorili njegovi sugrađani. Posljednje noći prije nego je odveden na pogubljenje njegovi sugrađani, na trenutak uz suze, zaboravivši gdje se nalaze, ispraćaju ga aplauzom.

Općoj konfuziji Prijedorčana a pogrešnoj informiranosti ostalih, po ovom pitanju u posljednje vrijeme kumuje i ne tako davno objavljena knjiga Vehida Gunića “Doktor Eso”. U Gunićevoj knjizi dr Sadiković je vecim dijelom prikazan kao svojevrsni gradski seret, zajebant koji od svega pravi vic. Tako da oni neupuceni citajuci Gunicevo djelo ,sticu dojam da se radi o nekakvom “carsijskom klosaru” iz Prijedora. Pa kako onda da se nekakva mala ulica nazove njegovim imenom? Autor se pozabavio iz samo njemu poznatih razloga, tim dijelom Sadikovićeve ličnosti zaboravljajući da se radi o jednom od najistaknutijih prijedorskih intelektualca. Vrlo često nedovoljno shvaćenih, sa posebno istancanim smislom za satiru. Uostalom to neshvaćanje Esinog genija, vidimo i na primjeru u Gunićeve knjige. Prepričavajući anegdote iz Sadikovićevog života Gunić nam otkriva totalnu neprofesionalnost pišući o čovjeku kojega u biti nije niti poznavao. Vrhunac je svakako, bavljenje Sadikovićevim privatnim životom, sudbinama njegove supruge i djece, dajući jednu notu malograđanstine knjizi od koje će samo Gunic imati koristi, kao i od svih njegovih dosadašnjih uradaka.

I na koncu da se vratimo onima kojima u Prijedoru smeta ulica sa imenom Dr Esada Sadikovića. Opštinske vlasti ovo pitanje ostavljaju za neka “bolja vremena”. Ne zaboravimo da je vrijeme relativan pojam koji može raditi i protiv onoga koji se na njega poziva.

Poštovani čitaoci, Udruženje građana općine Prijedor Chicago kao i Institut za istraživanje genocida na području grada Prijedora, pokreće prikupljanje potpisa za peticiju o promjenu naziva Skopske ulice u Prijedoru u “Ulica Dr. Esada Sadikovića”, kao i vraćanje prijeratnog imena mjestu Ćela koje se danas naziva Petrovo. O detaljima i načinu potpisivanja peticije obavijestiti ćemo vas naknadno.



Ostali prilozi:
» BOŠNJAČKI CENTAR U NEW YORKU U POSEBNOM RUHU
Esad Krcić | 19. August 2014 21:15
» DRŽAVI JE POTREBAN DRŽAVNIK, NE VLADAR
Elmedina Muftić | 19. August 2014 13:48
» ISTINOM PROTIV BIROKRATSKE AGRESIJE - POEMOM PROTIV ZABORAVA
Elmedina Muftić | 10. August 2014 03:27
» FRONTOVSKO SANJARENJE GOSPOĐE RUŽICE!
Mr. Milan Jovičić | 08. August 2014 18:42
» KORIDE - SUMRAK BOŠNJAČKE PAMETI I KULTURE
Elmedina Muftić | 04. August 2014 13:15
» EJ DOVALE, BIVŠI ČOVJEČE
Admir F. Beganović | 30. July 2014 18:20
» UVOZNA VODICA EMIRA SULJAGIĆA
| 17. July 2014 15:30
Ostali prilozi istog autora:
» JUBILEJ VRIJEDAN PAŽNJE
27. January 2011 10:14
» PRIJEDORSKI OSVAJAČ PLAVOG NEBA
01. December 2010 20:41
» UNIVERZALNE VRIJEDNOSTI SEVDAHA
09. October 2010 13:23
» ŠTO LI MI SE TRAVNIK ZAMAGLIO?
26. February 2010 02:46
» MOĆ MUZIKE
06. October 2008 18:10