Ferid Ferko ŠANTIĆ: Unuke tih srednjevjekovnih Dobrih Bošnjana vidjeh i na ovim suretkama, na ovim fotografijama koje hoću i vama da pokažem. Na suretkama, na fotografijama se vidi vrh neke plaho visoke gore, neke plaho visoke planine i na tom vrhu grupa od pet osoba. Vidi se i da su ovih pet insana, u stvari pet mumina, pet muslimana koji su u saffu, u namazu, u molitvi.

U najistočnijem dijelu etničke Bosne, između gradova Prijepolja i Bijelog Polja, na prostoru Komarana nalazi se uzvišenje, brdo Molitva. Naziv ovog uzvišenja, to je sigurno, nastao je po tome što su se na tom lokalitetu obavljale molitve. Ko se i kad molio na ovom brdu može se zaključiti po nazivu Mramor koji se nalazi u blizini Molitve. Mramor je jedan od sinonima za stećak, za nadgrobni monument srednjevjekovnih Bošnjana, predaka današnjih Bošnjaka, koje nekad neko nazva „bogumilima“ a oni sebe nikad tako zvali nisu. Po Mramoru zaključuje se da su na tom prostoru živjeli Bošnjani, Dobri Bošnjani kako su imenovali i zvali oni koji su cijenili njihove vrline. Historijografija je davno utvridila da su brda, uzvišenja, vrlo često bila mjesta na kojima su Dobri Bošnjani obavljali svoje molitve. Tako su i na ovoj komaranskoj Molitvi svoje molitve obavljali upravo srednjevjekovni Dobri Bošnjani. U jeziku današnjih Dobrih Bošnjana, odnosno Bošnjaka takvo otvoren prostor na kojem se obavlja namaz, molitva, naziva se Musala

Unuke tih srednjevjekovnih Dobrih Bošnjana vidjeh i na ovim suretkama, na ovim fotografijama koje hoću i vama da pokažem. Na suretkama, na fotografijama se vidi vrh neke plaho visoke gore, neke plaho visoke planine i na tom vrhu grupa od pet osoba. Vidi se i da su ovih pet insana, u stvari pet mumina, pet muslimana koji su u saffu, u namazu, u molitvi.

Namaz na 3.000m visine

Ovaj planinski vrh je, u vrijeme ovog njihovog namaza, bio njihova musala. Posebno je interesantno to što se ovaj planinski vrh i zove Musala. To je vrh planine Rile u Bugarskoj koji je sa svojih 2.925 met. i najvisočiji vrh Balkana. Planinarsko društvo „Sandžak“ nedavno je organiziralo ekspediciju na planinu Rilu i na njen vrh Musalu.

- Cilj nam nije bio samo penjanje na Musalu, priča mi jedan od učesnika ekspedicije i jedan od ove peterice u saffu, Enver-beg. Samo ime ime vrha Musala ukazuje na to da je taj prostor, iako je na skoro 3.000 m. nadmorske visine, služio kao musala. Tu se je znači klanjalo kao i na svim drugim musalama.

-Aliiii, je ste li imali vodu za abdest ili ste abdest uzeli tejemumom? - priupitah Enver-bega.
- Ispod Musale se nalazi Ledeno jezero pa smo se abdestili na tom jezeru, reče mi.

Ledeno jezero na Musali Uzimanje abdesta sa čistom i hladnom jezerskom vodom

- Kad smo izašli na Musalu, nastavi Enver-beg svoje kazivanje, vidjesmo gore jednog momka u plavoj majici. Poselamismo ga a on nam, uz napomenu da je on Ahmet iz Plava, odselami i priupita nas jesmo li beš vakat? Značilo je to jesmo li mi od onih što pet vakti namaza klanjaju?

- Nedžo jeste a mi ostali smo „šareni“, odgovori smo mu, pa iza plavskog gazije, kao imama, stadosmo u saff, zanijetismo i odklanjasmo dva rekjata nafile namaza, pošto još nije bilo vrijeme za podne namaz. Niti riječima niti na bilo koji drugi način ne može se dočarati taj prelijepi osjećaj, taj prelijepi doživljaj namaza na jednom ovakvom mjestu.

Musala: Sedžda u oblacima

Pri dolasku na Musalu planirari „Sandžaka“ su se susreli sa još jednim objektom koji ih ih je podsjetio na njihove stare, srednjevjekovne pretke Dobre Bošnjane. Naime, ispod Musale se nalazi istoimeni planinarski dom koji se u govoru ovdašnjeg stanovništva naziva „hiža“.


Haižom je i u govoru Dobrih Bošnjana označavana njihova kuća, posebno kuća u kojoj je živio djed, njihov vrhovni vjerski starješina. O hiži u Milama, u staroj srednjevjekovnoj prijestonici Dobrih Bošnjana pjevao je i legendarni Mehmedalija Mak Dizdar:

Hiža u Milama Djedovska tu hiža bi stvorena Krepča da krepost U srcima Ostane Pa neka je zato vazda otvorena Za doste drage I velikane Srčane Za sve pod nebom dobre ljude I za sve dobre Bošnjane Za sve vojnike u velikoj vojni Što vojuje se Protiv Vojne I raznih drugih golemih zala I inih silnih I sitnih Zlica Za sve one što u vijeku bježe Iz svoje hiže Koja im se Ožeže Iz širokog ognjenog kruga U kojima zapaljene Lomače Leže Ispod visokih krvnikovih vješala I križnih I kužnih Za sve one koji se opekoše Jer k suncu dalekom I velikom Teže Za sve one što pravu riječ U pravi čas Rekoše I na stazi krvavog ishoda Što ruku im Otsjekoše Za riječ da hljeb je hljeb Da vino je vino A voda da je Voda Za one kojima su meso smudili I ognjenim pečatom Čist obraz Žigosali Oni koji se vazda pozivaju Ne samo na zakone zakonika Nego i na zakone Milosti Božije Za one kojima su jedini jezik U grlu iščupali Jer datu riječ Nijesu Odali Za one koji su bez suda osuđeni Da umru na repovima konja Između dva crna klika Dvojice crnih Konjanika Neka je ova djedovska kuća Vazda i širom Otvorena Za one koje su sa svetih oltara Provanse i Lombardije Zare i Rasije I Arkadije Proklinjali U omami teškoga tamjana U bornome zboru Krstova i Mačeva U tome gorkome koru Riječi od Kuzme I od Damjana Za one koji su trikleto kleli Jer još ih nisu U svome mlinu Samljeli Neka je djedovska velika kuća Uvijek i širom Otvorena Za one koji nikada ne mare Za starostavne Ni za nove Care

Koji ne mare za kralje Niti za bane Ni bojare Za njihova moćna blaga Za dukate zlate Za dinare Za te Zle Pare Neka je otvorena za sve ljude Što mitnice ne minu Al mitničare Ne mite Nego ih uvijek jasno i javno I ruže I kude Neka su vrata djedovske hiže Širom otvorena Za one što na mučnom ročištu Znaju za riječ Blagu i Čistu Za riječi koje su jednako dane Za one daleke i neznane Kao za one uz skute Što su nam Bliže Za one hude što život bez jala žive A život im se Povazdan Ruga Neka je otvorena za neznanog brata I neznanog Druga Za one koji u tmici svoje tamnice U čami svog čamovog tijela Zbog toga pate Žudeći da slovo ono bude Za svekolike Ljude Da se svi oni konačno Sa tim slovom Zbrate Neka je djedovska hiža Širom otvorena Posvunoć i Povazdan Za onog što davno je već pošao I sada po tmuši gazi Veoma trudan Iz daleka Al zna da stići će jednom budan Tamo gdje Nekto ga Čeka Neka je zato djedovska hiža Otvorena Širom A ako li kto ta vrata kreposti U sebeljublju svom Nenadno Zatvori Neka se hiža djedovska do temelja Sori i sruši U mojoj Duši U obor čađavi neka se obori Neka se u gar goli I pepeo crni Neka se U veliko ništa Neka se Satvori Neka se u njoj Kao u satanskom logu Izlegu skorpije i zmije (Oprostite svi vi Koji ste kleti i prokleti Na ovoj kletvi kletvenika Ali hiža djedovska Bez milog gosta i dosta Hiža moja ni hiža tvoja Nit hiža djedovska više nije) Kameni spavač Mehmedalija Mak Dizdar/ Mehmed Alija Dizdar (Stolac, 17.10.1917 – Sarajevo, 14.07...1971)