Šemso AGOVIĆ: Nije toliki problem Aidina pismenost, već njeni napori da promijeni reputaciju Crne Gore, koju je ova stekla devedesetih godina prošlog vijeka. Zaista »ničim izazvana, naizgled – bez povoda«, Crna Gora je nasrnula, zajedno sa Srbijom, na BiH i na Bošnjake, čineći pritom stravične zločine protiv čovječnosti. Nisu bili zaobiđeni ni Albanci i Hrvati; svjedoči o tome Kaluđerski laz i Dubrovnik. Zločini nad Bošnjacima se ne mogu ni nabrojati. Oni malobrojni, koji su došli do javnosti, nisu procesuirani na pošten način,već ih je nepromjenjivi crnogorski režim okrenuo protiv žrtava, rugajući im se, ali i demokratskoj javnosti.

Aida Ćorović se oglasila u cg Vijestima.
Ali, prvo – moramo objasniti ko je uopšte Aida Ćorović: to je, kako narod kaže, jedna mala šejtanka iz Novog Pazara, direktorica neke nvo, uporna kritičarka Muamera Zukorlića, ljubiteljica i obožavateljka Crne Gore i njenog režima. Aidu najviše boli što njenom miljenčetu (CG) na grbači sjedi Srbija, koja tu „svježe osamostaljenu i krhku državicu“ želi destabilizirati i prikazati kao promašaj pred „vaskolikim svetom“. Posebno bolno za nju je to što taj poganluk Srbija izvodi preko svog novokreiranog potrčka, Muamera Zukorlića, i što je, kako ona kaže, Beograd tako jednim udarcem ubio tri muve. Baš tako – na dosta slabom srpskom veli – tri muve. Muva, buva, uvo, kava, to su riječi iz vokabulara ove patriotski orjentirane Bošnjakinje, ubijeđene da se udaljavanjem od svog bosanskog jezika upravo proporcionalno približava srpskom režimu.

Strah zbog Zukorlićevog ugrožavanja Crne Gore Aida iznosi sljedećim riječima: „Jasna je korelacija između ničim izazvanih Zukorlićevih aktivnosti na severu Crne Gore i pakosnog mešanja beogradskih vlasti u njen unutrašnji život...“ Zukorlićeva višegodišnja šutnja, mudruje dalje Aida, „se iznenada, naizgled - bez povoda, pretvorila u dreku o autonomiji ovog regiona; o pozivanju na istorijsko pravo Sandžaka da bude država u državi...« »U nacionalnom zanosu, Zukorlić ponavlja da Sandžaku pripada i sever Crne Gore, pa ramazane koristi da organizuje iftare i za tanjir hrane potkupi Bošnjake i nahuška ih na državu u kojoj su rođeni i gde pokušavaju da sebi obezbede ljudska i nacionalna prava.“

Za Ćorovićku je Zukorlićeva posjeta Rožajama »ničim izazvana aktivnost«, dakle, neprijateljska agresija, a zahtjev o autonomiji Sandžaka »dreka«.

Aida, popravi svoj srpski, može biti da u nakanama budeš uspješnija.

Aida nastavlja: »Druga muva će, svakako, biti Crna Gora i dalje petljanje u njen politički život, a da to ne budu već prokažene i istrošene prosrpske stranke i eksplicitni plaćenici Beograda. Ovako, u rukavicama verskog lidera druge konfesije i nacije, čiji broj nikako nije zanemarljiv i bez uticaja u Crnoj Gori, Beograd postiže disperzitet nezadovoljstva u odnosu na Podgoricu i dugoročno podrivanje odnosa između bošnjačkih lidera i čelnih ljudi CG.«

Ne pokušavajte analizirati gore navedeni jezički bućkuriš polupismene Aide – neće vam uspjeti. Prema navedenom ispada da će druga ubijena „muva“ biti Crna Gora i petljanje u njen politički život, a ne prokažene i istrošene prosrpske stranke i eksplicitni plaćenici Beograda. A šta sve Srbija može u rukavicama verskog lidera druge konfesije i nacije, o tome da se i ne govori.

Međutim, nije toliki problem Aidina pismenost, već njeni napori da promijeni reputaciju Crne Gore, koju je ova stekla devedesetih godina prošlog vijeka. Zaista »ničim izazvana, naizgled – bez povoda«, Crna Gora je nasrnula, zajedno sa Srbijom, na BiH i na Bošnjake, čineći pritom stravične zločine protiv čovječnosti. Nisu bili zaobiđeni ni Albanci i Hrvati; svjedoči o tome Kaluđerski laz i Dubrovnik. Zločini nad Bošnjacima se ne mogu ni nabrojati. Oni malobrojni, koji su došli do javnosti, nisu procesuirani na pošten način,već ih je nepromjenjivi crnogorski režim okrenuo protiv žrtava, rugajući im se, ali i demokratskoj javnosti.

Aida, popravi svoj srpski, može biti da u nakanama budeš uspješnija.