Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ZLOCINCI'
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Historija Bosnjaka

Navršilo se 110 godina od Memoranduma o pravima muslimana:
ŠTA SU BOŠNJACI TRAŽILI OD FRANJE JOSIPA
Autor: Avaz
Objavljeno: 22. July 2011. 08:07:56
Šerif ef. Arnautović stoji treći slijeva: Hrabri borac za prava Bošnjaka
Ugledni Bošnjaci pisali o pokrštavanju Fate Omanović, siročeta Šerifa Baručije, Osmana Krupića Bošnjaci su, očito je, narod sklon iluzijama. Valjda zbog te zle historijske kobi i činjenice da se “ni s kim historija nije našalila kao s Bosnom”, kako kaže Meša Selimović, bošnjački narod čestp zaboravlja zlo koje mu se nanese, pa čak i slavi one koji mu ga čine. Možda i zato što im poslije jednog dželata u živote obično dođu još gori!

Jedna od tih iluzija je i ona da je Bošnjacima u vrijeme Austro-Ugarske okupacije BiH sve bilo potaman i da su bili potpuno zaštićeni njihova čast, imetak, život, pa i vjera, kako im je bilo obećavano na Berlinskom kongresu kada se Otomanska imperija povlačila s naših prostora. No, pokazalo se da narod u to vrijeme nije bez razloga pred Begovom džamijom uzvikivao kako “Sultan može dati Stambol, ali ne i Bosne”. Uzalud…

Stoljetna ognjišta

Malo poznati Bošnjački memorandum koji je grupa uglednih Bošnjaka početkom juna prije tačno 110 godina (1901.) u Beču predala caru i kralju Franji (Francu) Josipu I, svakako baca jasnije svjetlo na život pod okupatorima iz jedne kršćanske zemlje. Potpisali su ga čuveni mostarski muftija Ali Fehmi Efendi Džabić, te Hamid-beg Hasanpašić, Hadži Osman Efendi Prčić, Hadži Sulejman-beg Cerić, Hadži Salih-aga Bičakčić i Šerif Efendi Arnautović.

Memorandum iznova potvrđuje kako na ovim prostorima nije bilo lako opstati, kako težnje da se Bošnjaci podjarme traju duže od jednog stoljeća, ali i da su ovdašnji muslimani itekako spremni boriti se za stoljetna ognjišta. Ovaj dokument dugo je skrivan, pa čak i zabranjivan u Kraljevini SHS i Jugoslaviji, kao i u Titovoj Jugoslaviji. Iako ima izuzetnu vrijednost. Memorandum uglednih Bošnjaka je slabo poznat u našoj historiografiji. Tek poslije posljednje agresije i genocida ponovo ga je priredio i objavio Salko Čampara.

Razloge za skrivanje tog dokumenta treba tražiti u činjenici da je Memorandum došao na valu bošnjačke borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju, pa kasnijim režimima nije odgovaralo da se Bošnjaci sjećaju starih buna. Posebno ovaj dokument treba cijeniti zbog činjenice da je Austro-Ugarska godinu poslije aneksije Bosne, dakle 1909. godine, između ostalog zahvaljujući i ovoj predstavci, priznala spomenutu vjersku i prosvjetnu autonomiju, što je bio prvi znak bošnjačkog buđenja.

Bošnjaci su Memorandumom direktno tražili autonomiju od Franje Josipa. Tako tvrde da je ona garancija njihovog opstanka i da su u “tu svrhu izradili i priložili statut te samouprave”. U Memorandumu se negoduje zbog toga što se “islamskom narodu zabranilo žaliti na ugroženi vjerski opstanak, zabranilo mu se moliti i tražiti kod zemaljskih vlasti osiguranje svoje vjere i za taj i takav rad proglasilo ga se buntovnikom i progonilo ga se kao takvog”.

Više od 20 godina, ističe se u Memorandumu, živio je islamski narod pod okupacionom vladom, a da se iz njegovih usta nije čula nikakva žalba i tužba. Islamski narod, nastavlja se, živio je samo za svetinje svoje vjere, te “političkih tekovina ne samo da nije tražio nego je mirno gledao kako se za istima u njegovoj starodrevnoj otadžbini jagme drugi, do jučer stranci”.

- I u današnjim teškim danima, po naš islamski milet, gdje nam je utemeljen i naš vjerski opstanak, daleko je od nas pomisao na bilo kakve političke akcije i prazne demonstracije… Najsmjelije molimo da se islamskom narodu okupiranih zemalja osigura vjerski opstanak i napredak vjerskom samoupravom… Tome dubokome uvjerenju dao je islamski narod vidljivog izražaja u pokretu koji je zahvatio cijeli islamski milet do krajnjih dubina njegovih, a koji je se pokazao u silnim mnogobrojnim gomilama iseljenika, u glasnom vapaju preostalih da se opstanak islamske vjere u okupiranim zemljama osigura vjerskom samoupravom islamskog naroda – ističe se u Memorandumu Franji Josipu I.

U tom dokumentu se po prvi put procjenjuje da je za prve 23 godine vladavine Austo-Ugarske čak 200 hiljada Bošnjaka napustilo BiH i uputilo se pretežno prema Turskoj. Zajedno s njima, vele, otišao je značajan broj bošnjačke uleme, što je ostavilo posebno teške posljedice.

Bošnjaci upozoravaju da se “hiljade pripadnika islamskog naroda odvajaju od otadžbinske rodne grude i traže spas na žarkim obalama maloazijskim, daleko do zemlje svojih otaca i svojih svetih uspomena”.

- Jedan dio islamskog naroda se stao u gomilama seliti iz starodrevne mu otadžbine, a drugi dio, koji neće da napušta sveta ognjišta svojih očeva, stao se gušče okupljati oko svojih odabranika… Duboko je uvjerenje islamskog naroda u okupiranim zemljama da današnje njegovo nepovoljno vjersko stanje ima svoj korijen u njegovoj vjerskoj organizaciji, koju je stvorila inovjerna vlada i koja stoji sama pod utjecajem inovjerne vlade – navodi se u dokumentu.

Nadalje, posebno ogorčenje je iskazano prema veoma lošem obrazovanju vjerskih službenika, koje je okupacijska vlast smišljeno uspostavila kako bi mogla manipulirati Islamskom zajednicom (IZ).

Iz tih razloga je formirana i poznata vjerska škola “Daru-l-muallimin” u kojoj budući imami uopće nisu izučavali predmete iz domena islamske tematike niti su učili arapski i turski jezik?! Nivo obrazovanja je bio na razini osnovne škole. Dakako, loše obrazovani imami nisu mogli u potpunosti ispuniti emanet prenošenja znanja na djecu, a, što je posebno bitno, nisu mogli istinski predvoditi svoj narod, jer stvarnih političkih zastupnika tada nisu imali.

Usnuli Bošnjaci

Nadalje, kako se može iščitati u Bošnjačkom memorandumu, ovdašnjim muslimanima posebno je teško palo što su vlasti Austro-Ugarske, opet, suprotno zaključcima Berlinskog kongresa, insistirale da se “prekinu sve veze sa Carigradskim Mešihatom, duhovnim zamjenikom Halife i vrhovnog vjerskog poglavara svih sunitskih muslimana”.

Zbog toga su, a da bi spriječili postojanje režimske Islamske zajednice, ponovo tražili od Franje Josipa da se imenovanje reisu-l-uleme IZ “može izvršiti samo uz prethodnu privolu Carigradskog Mešihata”.

- Visoka vlada, naprotiv, došla je pred nas sa zahtjevima, koji cijelu vjersku samoupravu islamskog naroda stavlja pod moćni utjecaj vlade, te koji svaki utjecaj islamskog naroda na sastav najvišeg tijela u zemlji, na postavljanje najvišeg duhovnog poglavara i glavnih duhovnih starješina sasvim isključuje, te ga, naprotiv, sasvim podvrgava isključivom utjecaju inovjerne vlade – tvrdi se u Memorandumu.

Težak položaj Bošnjaka u prve 23 godine Austro-Ugarske, a što je bio uvod za obraćanje Franji Josipu i traženje boljih uvjeta života, konstatiran je šest mjeseci ranije u Memorandumu austrougarskom upravitelju BiH Benjaminu Kalaju (Kallay). Oni su detaljno opisali probleme zbog kojih je bošnjački narod doveden u težak položaj te zašto insistiraju samo na samoupravi.

- Poslije dvadesetogodišnje okupacione vlade vidio je islamski narod oko sebe porušene džamije, razrovana i razgrabljena islamska groblja, uništene zadužbine pobožnih muslimana, džamije prerušene u katoličke crkve, na islamskim grobljima podignute katoličke samostane, šetališta i marvinska sajmišta, a s islamskim nadgrobnim kamenima kaldrmisane drumove… Našao je islamsku omladinu lišenu islamske svijesti i ponosa, pusti plijen katoličke propagande! – ogorčeno se tvrdi u Memorandumu upućenom Kalaju.

Usnule Bošnjake prodrmao je poznati slučaj Fate Omanović iz sela Kuti, sjeverno od Mostara, koji se, kako se tvrdi, dogodio u noći sa 2. na 3. maj 1899. godine.

- Tada su katolici ugrabili djevojčicu Fatu, kćerku težaka Osmana Omanovića, i odveli je u nepoznatom pravcu. Kako se kasnije ispostavilo, djevojčica je bila smještena kod lokalnih časnih sestara i pokrštena! Jasno se vidi da se pokatoličenje izvršava nad malodobnicima, na pravno i djelatno nesposobnim osobama, da se izvršava načinom nedopuštenim u pravnoj državi. Roditeljima otimaju djecu, muževima žene, nasilno se ruše temeljni osnovi porodičnog i bračnog života – pišu bošnjački prvaci.

No, mada je najpoznatiji, slučaj Fate Omanović nije jedini slučaj pokatoličavanja u BiH tog vremena. Tako se u Memorandumu spominje i pokrštavanje malodobnog siročeta Šerifa Baručije u Franjevačkom samostanu Guča Gora, na padinama Vlašića.

Upozorava se i da pojedini činovnici iz vlasti pomažu “pokatoličenje i savjetom i novcem”. Kao primjer se navodi i pokatoličenje izvjesnog Osmana Krupića.

- Poznata je činjenica da se je pod upravom okupacione vlade katolicizam tako osilio da je prema ostalim vjeroispovijestima, a naročito prema islamskoj, postao u tolikoj mjeri agresivan, da je već došlo do silovitog pokatoličavanja islamskih malodobnika, osobito ženskog spola, i do najstrašnijih i najužasnijih pogrđavanja nekih naših vjerskih svetinja. Da će katolicizam u Herceg-Bosni biti agresivan, to je garantovala već sama ličnost vrhbosanskog nadbiskupa, povjerenika kongregacije rimokatoličke propagande za Balkan, podanika zagrebačke velikohrvatske propagande za Herceg-Bosnu. Njegova ličnost je dala rimskoj crkvi u našoj otadžbini značaj, da je ona ecclesia militanas (borbena crkva, op. a.) – konstatira se u dokumentu.

Poseban značaj Memorandum ima zbog činjenice da sadrži obilje podataka o rušenju džamija, uzurpacijama, skrnavljenju harema i otimačini vakufske imovine, što i danas može biti značajno istraživačima i obnoviteljima vakufa. Tako je, kako se navodi u Bošnjačkom memorandumu, na Isa-bega džamiji u Sarajevu sagrađena zgrada, na sarajevskoj Ajaz-paša džamiji podignuto je svratište, u Ćemal-beg džamiji je napravljeno skladište piva, a na At mejdan džamiji skladište drva!

U Travniku su, kako se navodi, jezuiti oborili novu Tophane džamiju, a na njenom mjestu podigli svoj samostan i crkvu. U Zvorniku su katolici u crkvu preobratili Fahtijci-džamiju, oborili joj munaru i podigli zvonik. U Konjicu, na Repovačkoj džamiji izgrađen vojni magacin, dok je jedna džamija u Stocu srušena nakon što je duže vrijeme bila vojni magacin. Vlasti su u Bosanskom Novom nagovorile Bošnjake da sruše džamiju kako bi im, kao, izgradili ljepšu. Kada je džamija srušena, okupacijska vlast im je dala posve nedostatna sredstva pa džamija nije ni izgrađena!

Posebna surovost, kako se tvrdi, pokazana je u postupanju s haremima.

Suhe šljive

U Sarajevu je tako od velikog islamskog harema zvanog Čekrdžinica napravljen gradski park. Harem uz ćupriju u Višegradu austrougarske vlasti su uništile, a na njemu je napravljen kamenolom. Kameni nišani s harema su smrvljeni i njima je nasuta cesta! Pored Višegrada putevi su nasipani smrvljenim nišanima s harema u Sarajevu, Livnu i drugim mjestima u BiH. Štaviše, nišani s harema u Trebinju ugrađeni su u tamošnju rimokatoličku crkvu! Katolici su u selu Grožđani kod Fojnice prisvojili harem za privatne svrhe.

Na haremu Okolišta u Višegradu sazidana je kuća za cestara, a od ostatka harema napravljena bašča. Na haremu u Čajniću, također, nicale su kuće, dok je na Lakišića haremu u Mostaru, površine od 20-ak hiljada kvadrata, u centru grada, sagrađena željeznička stanica i magacin, a mnogo kasnije robna kuća HIT. U mostarskoj mahali Zahum poznati biskup fra Paškal Buconjić je harem uredio za svoju baštu, a preko jednog harema napravljen put za hrvatsko katoličko društvo.

Nadalje, u Trebinju je na haremu porodice Ćatović napravljena zgrada općinskog ureda, osnovna škola, općinska mesnica, Babića spomenik, dvije gostionicee i kuglana.
Na trebinjskom haremu Stari mezari sagrađen je perivoj, a na Begovskim mezarima, kako navode potpisnici Memoranduma, “šetalište koje služi kao tajno bludilište”!

U Počitelju je u medresi smještena politička kotarska ispostava, dok je u Travniku rimokatolička crkva sagrađena na haremu koje je bilo uz Rahimino turbe, a na travničkom haremu Šupljika izniklo je šetalište, skladište špirita i željeznička stanica…

Nekadašnji načelnik Jajca Jozo Filipović, piše u Bošnjačkom memorandumu, na haremskoj zemlji je napravio kuće koje je izdavao u najam, a u istom gradu je za proširenje jedne tvornice uništen veliki prostor harema. U Livnu je na Turnića haremu napravljena zgrada općinskog ureda, a u Donjoj Tuzli oteto muslimansko greblje od 18 dunuma te izgrađena željeznička stanica, magazin i skladište suhih šljiva.

- Eto, tako se naše najsvetije tradicije poništavaju. Eto, tako se naša groblja, koja su po šerijatu i postojećim bh. zemaljskim zakonima vlasništvo vakufa, sada postala pusto maslo i svako ih otima, hara i u svoje svrhe upotrebljava, a mi muslimani moramo trpiti i sa bolom u duši pregarati i gledati kako se uništavaju blage uspomene naših predaka – zaključuje se u Memorandumu.

Na haremu stočno sajmište

U Gračanici je na haremu sagrađena zgrada kotarskog ureda. U Zvorniku su u gruntovnicu kao erarno dobro upisana dva harema. U Banjoj Luci je na haremu Hišeta napravljena nepotrebna cesta, mezarje Beglučko pretvoreno u šetalište, baš kao i harem kod Šehove džamije i harem kod Ićhisar džamije u Bihaću.

Na banjalučkom mezarju Musline jaruge izgrađen je javni zahod! U Derventi je na haremu postavljen rezervoar za vodovod, u Doboju je izgrađena zgrada općine, a u Bihaću je na haremu načinjeno, ni manje ni više, do javno stočno sajmište, a od harema Ićhisar džamije šetalište. U Sanskom Mostu je na haremu nikao hotel. Veliko vakufsko zemljište Musala u Sarajevu oteto je i na njemu napravljen park, a u Mostaru je, također, na Musali napravljen hotel “Neretva” i, također, park.

Uzeli vakufske šume i slane bunare

Da ni vakufska imovina nije bila pošteđena, potvrđuje saznanje da su austro-ugarske vlasti poništile volju vakifa Gazi Tuarli-bega da četvrtinu vlasništva u slanim bunarima uvakufi za vjerske potrebe, pa te bunare pripisali sebi.

Uzete su i vakufske šume Dubrave, Grabež i Lisina u Mrkonjić-Gradu (Varcar-Vakufu), kao i livade i pašnjaci u tom gradu, a na vakufskom dobru napravljen kamenolom. Vlasti su vakufsku zemlju uzimale i u Orašju, a u Modriči za male pare prodale nekom Janku Odžakoviću.

Prijetnje i provokacije Bošnjaka

U Memorandumu se posebno opisuju provokacije i prijetnje koje su Bošnjaci morali trpjeti.
Spomenut je slučaj dešavanja prilikom jedne proslave koju je priredila hrvatsko-jezuitska gimnazija u Travniku.

- Jezuita koji je govorio u proslavu papinu, rekao je među inima: “Mauri, kako i ostali muslimani, nesposobni su za život, pošto im stoji na putu pogana vjera Muhamedova” – navodi se u dokumentu.

Upravitelj Mrkonjić-Grada, izvjesni dr. Strassman, nadalje, izjavio je pred svjedocima, uglednim Bošnjacima, da će se “svi Muslimani u BiH za 10 godina morati pokrstiti”. Izvjesni politički činovnik Lekavski je trojici uglednih Bošnjaka u hotelu “Posavina” u Brčkom kazao da su oni, zapravo, Hrvati. Kada su se oni usprotivili, ovaj je, udarajući šakom po stolu, rekao:

- Kakav musliman, to nije ništa, to je vjera lažna, vaš je svetac Muhammed najveći magarac na svijetu!

Kao primjer šikaniranja muslimana u Memorandumu se ističe da u “Općoj povjesnici”, knjizi za osnovnu školu, navodi se da je poslanik Muhammed, a. s., “bolovao od živaca”, a da je Halifa “lukavi Sultan”.



Ostali prilozi:
» SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA
Fikret Hafizović | 15. September 2016 21:33
» DAN KADA JE ZMAJ OD BOSNE OTIŠAO U LEGENDU
RadioSarajevo.ba | 18. August 2016 02:48
» SANDAL HRANIĆ - KOSAČA
Fikret Hafizović | 22. April 2014 18:18
» ZNAMENITI BOŠNJACI HERCEG STEPHAN KOSAČA I BLAGAJSKO TURBE
Fikret Hafizović | 04. December 2013 01:25
» BOŠNJACI SU AUTOHTONI I NEPREVJERAVANI EVROPSKI MUSLIMANI
Fikret Hafizović | 31. January 2013 20:07
» BOŠNJACI SU BOGU MILI
Fikret Hafizović | 31. December 2012 13:30
» BOSNJACI - SOKCI I OSTALE MANJINE U MADJARSKOJ
Prof. dr. Ivica Đurok | 04. September 2012 15:36
» SUŽAVANJE ŽIVOTNOG PROSTORA BOŠNJAKA
Rade Vukosav | 21. March 2010 12:17
» MITOLOGIJA SRPSKE POLITIKE
| 23. February 2010 19:01
» ČUDO HEROJSKOG BOSANSKOG OTPORA
| 18. October 2009 20:56
» LOG POD MANGARTOM
Samir Bešić | 26. June 2009 08:53
Ostali prilozi istog autora:
» SLAGANJE TIJELA U BOSNI
06. December 2016 21:33