Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
DOMOVINA TE ZOVE!
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Kolumne

ULOGA ŽENA U DRUŠTVU
Autor: Aiša Purak
Objavljeno: 05. April 2011. 18:04:34
Aiša PURAK: Kao i svako društvo tako i predislamsko društvo je bilo podijeljeno na mnoge slojeve. Među bogatijim i uglednijim postojala je institucija braka gdje su muž i žena bili vezani brakom. Brak se sklapao dozvolom ženinih roditelja ili staratelja i gdje žena nije imala pravo izbora. Čovjek je bio glava porodice i nosilac glavne riječi u kući. U drugim slojevima postojao je običaj miješanja muškaraca i žena. Drugim riječima rečeno, vladao je apsolutni nemoral, bestidnost, razvrat.
Više puta smo čuli ili pročitali tvrdnju da je Islam dao ženi mnoga prava koja nije imala prije Islama. Međutim, da bi uistinu razumjeli kakva prava je Islam dao ženama, tada arapskog poluostrva, moramo znati i razumjeti u kakvom društvenom uređenju su živjele žene prije dolaska Islama. Zašto su žene arapskog poluostrva masovno prihvaćale Islam i nalazile svoj mir i sreću u njemu? Da bi žene današnjice znale prava i obaveze date im Islamom imperativno je da se obrazuju i izučavaju Kur'an i Siru Muhammeda a.s. kako bi mogle mirno i bez predrasuda, kao i pogrešne i ograničene interpretacije Šerijata, uživati u svojim Bogom datim pravima. Žene današnjice u društvima gdje vlada ekstremni nemoral ili zakon jačega mogu, kao i žene predislamskog doba, da nađu svoj mir i prosperitet u Islamu. Žena današnjice se često nalazi u dilemi šta izabrati karijeru ili familiju. Imati oboje joj se čini previše ili gotovo nemoguće. Međutim žena današnjice ne mora da žrtvuje karijeru ili familiju, jedno nauštrb drugog, može da ima i da bude uspješna na oba fronta, kao što to nije činila Hatidža r.a., majka pravovjernih i koja savremenoj ženi treba biti uzor, perfektan role-model.
Predislamsko društvo u kojem je rođen i odrastao posljednji Božiji poslanik, Muhammad a.s., bilo je društvo bez zakona i bez političkog uređenja. Plemena su bila jedina vladajuća struktura društva. Rivalstvo među plemenima je bilo žestoko izraženo kao i međuplemenska borba za dominacijom u društvu. Društvom je vladao zakon jačeg i samim tim žene je imala drugorazrednu ulogu u javnom životu. Muškarci su dominirali u svim aspektima društvenog života. Natjecanje u porijeklu i časti, često je bilo uzrok izbijanja među plemenskih ratova, apsolutna dominacija društvom od strane muškarce se najčešće manifestirala kroz ratove, trgovinu, putovanja, tako da žene arapskog poluostrva nisi imale gotovo nikakvog učešća u ovim djelatnostima i samim time ostajale na margini društvenog uređenja.

Društveni odnosi između plemena različitog porijekla nisu bili jaki i čvrsti. Oni su se međusobno uništavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena su zakazivali javne skupove na koje su dolazila različita plemena, naročito u svetim mjesecima - mjesecima hodočašća. Ti mjeseci su bili Arapima od velike važnosti, jer su u njima međusobno upoznavali i rješavali mnoge životne probleme.

Društvene prilike su bile u stanju degradacije jer je neznanje i praznovjerje uveliko vladalo Arabijom. Žene su se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao sa predmetom, dok muškarci nisu imali nikakvih ograničenja. Oni su imali potpuno odriješene ruke da rade šta žele, bez ikakvih konsekvenci. Mogli su živjeti kako su htjeli i s kim su htjeli. Vlast je kružila u krugovima bogatih i uglednih, odnosno onih najjačih u društvu.
Kao i svako društvo tako i predislamsko društvo je bilo podijeljeno na mnoge slojeve. Među bogatijim i uglednijim postojala je institucija braka gdje su muž i žena bili vezani brakom. Brak se sklapao dozvolom ženinih roditelja ili staratelja i gdje žena nije imala pravo izbora. Čovjek je bio glava porodice i nosilac glavne riječi u kući. U drugim slojevima postojao je običaj miješanja muškaraca i žena. Drugim riječima rečeno, vladao je apsolutni nemoral, bestidnost, razvrat.
Ebu Davud prenosi od Aiše, r.a., da je vjenčanje u predislamsko doba bilo na četiri načina:
1. Postojao je brak poput današnjeg. Za momka se nađe djevojka, zaprose je i oni se vjenčaju.
2. Muž kaže ženi nakon završenog mjesečnog ciklusa, idi tom i tom čovjeku i traži da živiš s njim. Njen muž joj se ne primiče dok se ne ustanovi da je trudna s tim čovjekom. Ako ostane trudna, njen muž je ponovo vrati sebi, ako hoće. Ovo se radilo u slučaju da je imao svu žensku djecu, a želio je da mu se rodi muško dijete. Ovakav brak se zvao „nikahul - istibdai", u prijevodu nikah obljube.
3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa opće sa jednom ženom. Ako ona ostane trudna, nakon poroda pozove sve učesnike u sramnom činu i svi moraju doći, a ona odabere onoga, koga ona hoće da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu porodično ime.
4. Skupe se kod žene mnogi ljudi i ona ne smije odbiti nikog ko je došao. To su uglavnom bile javne žene. Na svojim vratima su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja njene kuće. Ko god je želio ući kod takvih žena znao je gdje ide. Ako takva žena ostane trudna i rodi dijete, okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali vještaka (dobrog poznavaoca tragova). On bi uzeo dijete u naručje i onda bi odgonetao čije je, ko mu je otac. Kada bi ustanovio, po svojim nekakvim normama ko je otac djeteta, taj je bio dužan da uzme dijete, da mu da svoje ime i da ga odgoji. Dolaskom Objave, Allah, Dželleša`nuhu, poništava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljava samo današnji islamski brak.
Vrijedno je napomenuti da je postojao još jedan vid sklapanja braka a to je kad muškarac kao pobjednik u dvoboju dobiva zarobljenu ženu. Djeca rođena iz tih veza nisu imala nikakva prava na očinstvo, a sramota ih je pratila čitav život.
Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati žena koliko su htjeli. Čak su u isto vrijeme sklapali brak sa rođenim sestrama, kao i ženama svojih očeva, ako bi ostale udovice ili bile puštenice. O tome govori Kur´an u poglavlju En - Nisa, ajet: 22 i 23. Također su muškarci mogli dati više neograničenih rastava (talaka) jednoj ženi. Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog društva. Samo rijetki pojedinci, među kojima je bio i Muhammed a.s. su blud smatrali nemoralom i velikom sramotom.
Hatidža je kćerka Esedova bin-Abdul Uzza bin-Kusaj el-Kurejšijje el-Esedijje. Njena majka je bila Fatima bint-Zaida el-Amirijje. Prva je povjerovala u Poslanika, a.s od svih ljudi svijeta i prva ga podržala i ohrabrila. Bila je 15 godina starija od Poslanika, a.s. Jedna je od onih žena koje su postigle savršenstvo imana, vjere i dunjaluka. Hatidža je bila amidžišna Vereke bin-Nevfela, sljedbenika prvobitnog kršćanskog učenja i jednog od najmudrijih ljudi Mekke u to vrijeme. Poticala je iz ugledne i bogate mekanske porodice.
Hatidža, r. a., rođena je 68. godine prije Hidžre. Po običajnom pravu Arapa, udala se veoma mlada. Prvi muž joj se zvao Ebu-Haleh en-Nebbaš bin-Zurareh i s njim je imala dva sina: Hale i Hinda. Ebu-Haleh je umro nakon nekoliko godina braka, ostavljajući Hatidži r. a., i njihovoj dvojici sinova veliko bogatstvo. Hale i Hind su živjeli sa Poslanikom, a. s., i Hatidžom, r. a., te ih je Poslanik, a.s. odgajao. Obojica su primili islam i obojica prenose hadise od Poslanika Muhammeda, a.s. Zna se da je Hind, sin Hatidžin, sudjelovao u nekim velikim bitkama islama, a i on i brat su bili ponosni na to da ih je Poslanik, a. s., odgajao sa Zejnebom, Rukajjom, Ummu-Kulsumom, Fatimom, Alijom i Zejdom, neka je Allah zadovoljan svima njima!
Potom je bila udata za Atika bin Aiza el-Mahzumija. S njim je rodila kćerku Hindu, koja je odrasla i udala se za svoga amidžića Safijja bin-Umejju bin Aiza el-Mahzumija. Nakon ova dva braka, dolazili su brojni ugledni Kurejša da je prose. Ona ih je sve odbijala zato što se željela posvetiti odgoju djece i napretku svoje trgovine. I u jednoj i u drugoj stvari je bila veoma uspješna. Za trgovinu je unajmljivala pouzdane ljude koji su radili za nju.
Nakon što je čula za Muhammedovo poštenje i ugled, odabrala ga je da bude posrednik u trgovini kojom se bavila. Sa njim je, kao pomoćnikom na putu za Siriju, poslala mladića Mejseru. Mejsera, koji je bio sa Muhammedom, vidio je brojne blagodati, lijepo ophođenje i bereket na putovanju. Uvidio je očito povećanje zarade u trgovini. Počeo je gajiti velike simpatije i poštovanje prema Muhammedu a.s. Na putu ka Šamu, Muhammed je otišao u hlad jednog drveta da se odmori. U blizini tog drveta bila je isposnička ćelija nekog pobožnjaka koji dođe do Mejsere i upita ga: "Ko je onaj čovjek?" "Jedan Kurejšija iz Harema". Tada isposnik, čije je ime bilo Nestor, reče: "Pod onim drvetom se nije nikad niko odmarao osim vjerovijesnika!"
Po povratku u Mekku, Mejsera je požurio uzeti maštuluk od Hatidže i ispričati joj sve radosne vijesti. Kad ih joj je prenio, ona mu reče: "Pokaži mi odakle ide!" Vidjela je u daljini karavanu i vidjela je da su iznad nje oblaci koji je natkrivaju. To joj još više poveća ushićenje i priveza joj srce za ovog posebnog mladiča...
Kad su se vratili sa karavanom, trgovina je bila uspješnija nego ikad do tad. Muhammed je prodao svu robu koju je ponijela karavana, zaradio je duplo više nego ijedan trgovac, kupio je u Siriji stvari koje je smatrao neophodnim i korisnim za Mekku. A pored toga, Mejsera je oduševljen i impresioniran Muhammedom, njegovim ahlakom i mnogo je pričao Hatidži o Muhammedu a.s. Hatidža je bila prezadovoljna ishodom ove karavane kao i velikom zaradom koja joj je došla sa putovanja iz Sirije.
Kad je Muhammed došao do nje, pričao joj je o trgovini, putu, stanju karavane. Čim je Muhammed otišao od nje, ona se posavjetovala sa svojom prijateljicom po imenu Nufejsa, koja se ponudi da razgovara sa Muhammedom. Hatidža je pristala na to i Nufejsa se ubrzo našla kod Muhammeda i upitala ga zašto se još ne ženi. On joj odgovori da nema sredstava za ženidbu. Potom mu ona reče: "A kad bi dobio sredstva i kad bi ti se nudio brak, u kome su ljepota, bogatstvo, otmjenost i obilje, zar ne bi pristao?" "Ko je ona?", upitao je. "Hatidža", odgovori Nufejsa. "Kako će mene zapasti takav brak?", upita. "Prepusti to meni", odgovori ona. "Ja sa svoje strane pristajem", reče Muhammed. Nufejsa ode do Hatidže i ispriča joj radosnu vijest. Hatidža poruči da Muhammed dođe do nje. Kad je došao, ona mu reče: "Sine moga amidže, volim te što si mi rod i što si uvijek u sredini i ne priklanjaš se nikome ni zbog čega, a volim te i zbog tvoje pouzdanosti i zbog ljepote tvoje naravi i tvoga iskrena govora". Ona mu se ponudi da je uzme za ženu, pa se dogovoriše da ona razgovara sa svojim amidžom, a on sa svojim. Do vjenčanja je ubrzo došlo i određen je mehr od 20 ženskih kamila. Zanimljivo je spomenuti i to da autori sire navode da je i Halima es-Sa'dijja, Muhammedova majka po mlijeku, došla da prisustvuje vjenčanju svoga sina po mlijeku. Nakon vjenčanja, vratila se svome plemenu sa 40 ovaca, koje je dobila kao hediju od plemenite mlade koja je bila presretna udajom.
Tada počinje njihov sretni bračni život. Hatidža je bila vjerna, pažljiva, časna, plemenita supruga, a Muhammed je bio uzorit suprug. Živjeli su u Hatidžinoj kući i nastavili se baviti trgovinom. Hatidža je ubrzo rodila Kasima, po kome se Muhammed prozva Ebu-Kasim, otac Kasimov, a Hatidža - Ummu-Kasim, majka Kasimova. Poslije je rodila drugu djecu: Zejneb, Rukajju, Ummu-Kulsum, Fatimu i Abdullaha. Sinovi Muhammeda a.s i Hatidže r.a, Kasim i Abdullah su umrli veoma mladi.
Muhammed je imao običaj jedanput u godini se izdvojiti od svih, pa i od svoje porodice. Mjesec dana bi odlazio u pećinu Hira da robuje Gospodaru, Jednom i Jedinom, a da bi se izdvojio od Mekkelija i njihovih lažnih božanstava, strasti i opčinjenosti. Hatidža je podržavala svoga supruga, pa se znala i brinuti za njim te bi ponekad pošalji nekoga da ga čuva u potaji od bilo koga ko bi mu mogao bilo kako nauditi.
Muhammed je u ovom stanju osamljivanja ostao onoliko koliko je Allah, dž. š., htio da ostane, a onda je, jednoga ramazana, Allah poslao meleka Džibrila, a. s., sa Objavom. Dobio je prvu objavu, prve ajete sure "El-Alek" te je brzo pohitao kući od straha koji je osjećao. Pred rano jutro je došao kući govoreći: "Pokrijte me, pokrijte me!" Hatidža - nakon što joj je Muhammed, a.s. opisao šta je doživio, reče: "Allah te čuva, o Ebu-Kasime! Raduj se, o sine moga amidže! Tako mi Allaha, On te neće nikad poniziti ... Ti vodiš brigu o rodbinskim vezama, iskrenog si govora, pomažeš onima kojima je pomoć potrebna, boriš se za istinu i pravo svih onih kojima ono pripada..." Nakon ovih riječi ohrabrenja, Muhammedovo, a.s srce se smiri. Njegova žena mu vjeruje i podržava ga u onome što mu je došlo od Gospodara svjetova!
Kad su otišli do Vereke, on im potvrdi da je ono što je Muhammed, a.s., dobio - Objava Uzvišenog Allaha i nagovijesti im da je sunnet svih poslanika i vjerovjesnika da ih njihov narod progoni i bori se protiv njih! To se ubrzo obistinilo nakon što je Allah objavio Svome Poslaniku: "O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veličaj! I haljine svoje očisti! I kumira se kloni! I ne prigovaraj držeći da je mnogo! I radi Gospodara svoga trpi!" (Muddessir, 1.-7.).
Poslanik, a.s., odazvao se ovome naređenju i odmah je počeo sa javnom propagiranjem islama. Kako mu je nagoviješteno, napali su ga njegovi sunarodnjaci radi njegovoga pozivanja. Hatidža, r. a., također je bila pozivalac u Allahovu, dž. š., vjeru. Prvi plodovi njenog poziva su prihvatanje islama njenih kćerki, njenog roba Zejda..., neka je Allah zadovoljan svima njima!
Hatidža, r. a., mnogo je toga podnijela na Putu Istine. Svojim očima je gledala smrtne muke Sumejjine, prvog šehida u islamu. Gledala je sva mučenja i sama ih podnoseći. Gledala je i doživljavala muke njenog supruga, njene djece, muslimana... Sa muslimanima je bila tri godine u teškoj izolaciji, a bilo je vremena da su muslimani jeli samo bilje i lišće palmi! Nakon ove teške blokade i izolacije muslimana od mušrika, Hatidža, r. a., se razbolje u svojoj 65. godini. U njenoj smrtnoj bolesti, uvijek su uz nju bili Poslanik, a.s., Fatima i Ummu-Kulsum, r. a.
Poslanik, a.s., oženio se kad je njoj bilo 40 godina, a njemu je tada bilo 25. U džahilijetu je nosila nadimak Et-Tahira (Čista). U braku su živjeli oko 25 godina. Ukopana je u mjestu Hudžun. Ona je prva Poslanikova supruga. Prije se nije ženio, a ni za njena života. Ona je prva osoba koja je prihvatila islam. Nakon nje, islam su prihvatili Ebu-Bekr, r. a., i Alija, r. a.
Muslim, u posebnom poglavlju o vrijednostima Hatidže, r. a., prenosi od Ebu-Hurejre, r. a.: "Došao je jedne prilike Džibril do Poslanika, a.s i rekao mu: 'Evo, dolazi ti Hatidža donoseći nešto hrane ili vode, pa kad ti dođe, prenesi joj selam od njenog Uzvišenog Gospodara i od mene, i obraduj je Džennetom u kome neće biti niti buke niti galame!"
Nije žalila imetka na Allahovom putu i svega ga je posvetila tome. Ona je jedna od najvrednijih žena svijeta. Bila je izuzetno umno obdarena, plemenita, ponosita. Poslanik, a.s. isticao je uvijek medu ostalim suprugama - majkama vjernika. Kad bi Poslanik, a.s zaklao ovcu, dio bi pošalji i Hatidžinim prijateljicama. Također se bilježi da je Poslanik, a.s rekao: "Najuglednije žene u Džennetu su Mejrema, majka Isaa, a.s., Asija, supruga faraonova, Hatidža, r. a., i Fatima, kćerka Muhammeda, a.s."
Hatiža je jedna od rijetkih žena Meke koja je uspjela kao trgovac a ujedno stekla poštovanje i ugled u ovom krutom, muškom dominantnom društvu predislamskog perioda Meke. Kao poslovna žena bila je respektovana, kao supruga bila je voljena i kao vjernik nadmašila je žene svoje i budućih generacija. Uzvišeni Allah dz.š joj šalje salaam preko Džibrila a.s: 'O Muhamede, prenesi joj selam od Njenog Gospodara' a njen suprug je voli i poštuje i evo kako je Muhammed a.s. opisao: 'Ona je u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu.' Hatidža r.a je bila uspješna na svima poljima. Nije se odrekla svog posla zbog svoje porodice, niti se odrekla porodice zbog svog posla i kao takva je najbolji uzor ženama današnjice.



Ostali prilozi:
» MINUT DO SREĆE
Admir F. Beganović | 30. August 2014 00:37
» PRVI PUT KROZ SARAJEVSKI TUNEL SPASA
Harun Hodžić | 29. August 2014 11:44
» MAKSIMALNA HOMOGENIZACIJA PROTIV AGRESORSKIH OSTATAKA
Mr. Milan Jovičić | 28. August 2014 12:35
» RASIM LJAJIĆ - BOŠNJAČKA ŠEHERZADA NA SRPSKOM DVORU
Aleksandar Apostolovski, Politika | 24. August 2014 11:07
» O PISMU BOŠNJAKA HITLERU I POVEZANOSTI DOBRIH GOTA I DOBRIH BOŠNJAKA
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 20. August 2014 21:15
» KAKO IZBROJITI KRVNA ZRNCA?
Muhamed Mahmutović | 20. August 2014 15:15
» DR. MUSTAFA CERIĆ – LIDER, DRŽAVNIK I ČOVJEK IZ NARODA
Mersada Nuruddina Agović | 20. August 2014 14:58
» DIVLJAŠTVO OGLEDALA
Admir F. Beganović | 20. August 2014 02:55
» ISKONSKA SVJETLOST U BOSANSKOJ TAMI
Nedžad Ćeman | 19. August 2014 13:30
» ZA SVOJE IZBORE ODGOVORNI SMO SAMI
Nevres Bošnjak | 18. August 2014 14:13
» KAJANOV GRAD VELIKE SVJETLOSTI
Emir Ramić | 15. August 2014 16:37
» LAŽ UBIJA LAŽLJIVCE
Avdo Metjahić | 15. August 2014 14:42
» KOME I ZAŠTO SMETA „BOŠNJAČKA TELEVIZIJA IGMAN“
Sead Zubanović | 12. August 2014 19:54
» PALESTINA – KRIK BEZ GLASA
Ibro Suhopoljac | 12. August 2014 16:54
» TRHULI ZAPAD I ISTOK I DVIJE GENOCIDNE TVOREVINE
Ismet Zukorlić | 12. August 2014 16:28
» RIJEKE ŽIVE VODE
Ibrahim Čikić | 11. August 2014 16:20
Ostali prilozi istog autora:
» KAD BI GOOGLE BIRAO BUDUĆEG REISA
10. September 2012 15:23
» ISRA I MIRADŽ
16. June 2012 13:24
» ŽENE SPOMENUTE U KUR’ANU
17. January 2012 15:15
» AŠURA I NJENE POUKE
30. November 2011 20:17
» BOŠNJACI ROCHESTRA KUPILI OBJEKAT
18. November 2011 10:39
» ODNOS MUSLIMANA I NEMUSLIMANA
05. March 2011 17:47