Nastavak hajke, Monitor, broj 1056)

Ne izgleda nam logično što i poslije Bulatovićevog svjedočenja Jasenka Perović, u najavi tužbe, Mila Đukanovića, ondašnjeg premijera, formacijski najodgovornijeg čovjeka u Crnoj Gori, nikako ne pominje imenom, već ostavlja da nagađamo da li je i on svrstan u rubriku „ostali“. Neka Jasenka Perović samo najavi tužbu protiv Đukanovića, pa će vidjeti kako će agentura, i u Podgorici i u Sarajevu, da se uzbuni.

Opet su predsjednicu Udruženja porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih izbjeglica Jasenku Perović dezinformisali režimski agenti iz Podgorice i Sarajeva.

U prilozima o deportaciji i odgovorima na njena reagovanja nepobitnim, autentičnim dokumentima dokazali smo: Slobodan Pejović nije bio, kako su tvrdili agenti i režimski kontrasvjedoci, nikakav inspektor za potrage, zadužen za lociranje i lov na izbjeglice; da je od 1990. godine bio član Liberalnog saveza Crne Gore; da je jedini iz crnogorske policijske službe javno progovorio o zločinu deportacija izlažući godinama sebe i svoju porodicu maltretiranju i torturi.

No, agentura ide dalje sa podvalama Jasenki Perović.

Podmetnuta joj je dojava da je Pejović u sudnici prećutao odgovornost tajne policije za deportaciju. To je notorna neistina. Mediji su prenijeli, a postoje brojni svjedoci, da je Slobodan Pejović, u podgoričkom Višem sudu 21. oktobra prošle godine, optužio Službu državne bezbjednosti da je bila glavni akter u deportovanju izbjeglica. Na taj Pejovićev iskaz reagovala je i Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore (Vijesti, 22. oktobra 2010.).

Netačna je dojava agenata Jasenki Perović da je Pejović prilikom svjedočenja na bilo koji način branio optužene. On je u sudnici rekao da su optuženi posljednja karika u lancu komandovanja, a najveću odgovornost jasno adresirao na državni vrh, ponavljajući mnogo puta izrečenu tvrdnju da je vidio depešu ministra unutrašnjih poslova kojom se naređuju hapšenja.

Ovo je kasnije u svom svjedočenju potvrdio Momir Bulatović, objelodanjujući da su Đukanović i on najodgovorniji za ovu akciju.

Jasenki Perović je neko suflirao da podatak o povećanju plate u rješenju iz 1991. godine o novim zaduženjima inspektora Slobodana Pejovića ,,u vrijeme najbrutalnijeg napada na Dubrovnik” ima posebnu težinu. Nema nikakvu. Plata od 25 odsto tada je u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima povećana čitavoj policiji u odnosu na zaposlene u drugim državnim organima. Nijesu mogli izostaviti Slobodana Pejovića.

Što se tiče Pejovićevog ponašanja u vrijeme napada na Dubrovnik istina je ovo: Slobodan Pejović je odbio odlazak na ratište sa specijalnom policijskom jedinicom. Tih dana on je spasavao u Herceg Novom ljude druge nacionalnosti. Evo dva primjera. Iz ruku vojske uspio je, prvog dana napada na Dubrovnik, dok je vladala atmosfera linča, da izbavi Stipu Peruška, pripadnika hrvatske nacionalnosti, kojeg su uhapsili i namjeravali da odvedu da im bude „vodič“ kroz miniska polja. U Herceg Novom i danas živi njegova sestra Stane Mijović, koja je tada Slobodana Pejovića pozvala u pomoć. Od razularene četničke bande iz Foče tih dana uspio je da spasi od uništavanja kuću uglednog hercegnovskog ljekara Hama Kusturice. Kusturica koji je sa suprugom morao da pobjegne iz Herceg Novog vratio se u svoj očuvani dom.

Jasenka Perović zamjera Monitoru što kako kaže, „uzdiže“ i proglašava za ličnost godine Slobodana Pejovića. I ona ga je lani u ovo vrijeme, s pravom, uzdizala. Drugi proglašavaju Mila Đukanovića za ličnost godine i slave ga. I u Podgorici i u Sarajevu. Ne sjećamo se Jasenkinih reakcija.

Agenti se grubo igraju s Jasenkom Perović. Podvali su joj da mediji koje ne kontroliše crnogorska vlast, pokušavaju da zaustave ciklus novih krivičnih prijava protiv najodgovornijih za deportacije.

Monitor se svom snagom zalaže da se svi krivci za ovaj državni zločin nađu pred sudom. Posebno oni iz državnog vrha koji su komandovali i ministrima i šefovima javne i tajne policije i medijima koji su širili mržnju. To im, pošto ovaj zločin ne zastarijeva, ne gine. Zato se agentura toliko upregla da falsifikuje istinu i ućutka svjedoke.

Ne izgleda nam logično što i poslije Bulatovićevog svjedočenja Jasenka Perović, u najavi tužbe, Mila Đukanovića, ondašnjeg premijera, formacijski najodgovornijeg čovjeka u Crnoj Gori, nikako ne pominje imenom, već ostavlja da nagađamo da li je i on svrstan u rubriku „ostali“. Neka Jasenka Perović samo najavi tužbu protiv Đukanovića, pa će vidjeti kako će agentura, i u Podgorici i u Sarajevu, da se uzbuni.

Veseljko Koprivica