Za hapšenje i deportaciju Bošnjaka sa Crnogorskog primorija odgovornost je na crnogorskom državnom vrhu na čelu sa Bulatovićem i Đukanovićem te policijskim zvaničnicima

Tekstom Lovci na svjedoka Monitor ničim nije diskreditovao porodice žrtava deportacije. Nije to uradio ni bilo kojim ranijim tekstom. Godinama se naš list zalaže da se sazna puna istina o tom zločinu i pred lice pravde izvedu nalogodavci i izvršioci.

Porodice deportovanih i ubijenih bosanskih izbjeglica i danas su žrtve dezinformacija koje preko svojih agenata na sve strane raspršuju oni koji su najodgovorniji za njihovu tragediju. Kako to izgleda kada neko nasjedne na podvale ilustruje reagovanje Jasenke Perović, predsjednice Udruženja porodica deportovanih bosansko-hercegovačkih građana iz Crne Gore 1992. godine.

Slobodan Pejović nije u vrijeme hapšenja izbjeglica bio, kako je neko obmanuo Jasenku Perović, inspektor za potrage, niti je na bilo koji način bio zadužen za lociranje bosanskih izbjeglica. Bio je inspektor za suzbijanje imovinskog kriminaliteta, a pridodat mu je, sticajem okolnosti, i referat za krvne delikte. To potvrđuje rješenje o imenovanju broj 12970, iz 1991. godine čiji je faksimil Monitor objavio uz tekst Lovci na svjedoka.

Jasenki Perović neko je podmetnuo laž da Slobodan Pejović nije bio član Liberalnog saveza Crne Gore od maja 1990. godine. Bio je. Članska karta LSCG Slobodana Pejovića nosi broj 202. Živ je i onaj koji mu je izdao, a i mnogi od onih sa kojima je Pejović godinama sjedio u Opštinskom odboru LSCG Herceg Novi.

Taj podatak na svoj način kazuje zašto je Slobodan Pejović, jedan jedini iz čitave policijske službe Crne Gore, imao hrabrosti da bez ičijeg nagovora, bez skrivenih motiva, po nalogu vlastite savjesti javno progovori o zločinu deportacija i potvrdi da se radilo o organizovanoj državnoj akciji koju je naredilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore. Godinama je o tome javno svjedočio, učestvujući i na tribinama zajedno sa Jasenkom Perović. Režim mu se zbog toga nemilosrdno sveti.

Od prvog javnog svjedočenja Pejović tvrdi da je pustio trojicu bosanskih izbjeglica, koji su kasnije sa porodicama bezbjedno napustili Crnu Goru. Jasenka Perović sada tvrdi da to ne može biti tačno i navodi da muškarci bosanski državljani nijesu mogli napustiti Crnu Goru. I to joj je neko podvalio. Nakon što je okončana ova zločinačka akcija, Crnu Goru su napustile na hiljade izbjeglica iz BiH. Među njima i muškarci. Crnogorske vlasti su jedva čekale da izbjeglice nekud odu.

Poslije svjedočenja Momira Bulatovića, svakome je jasno da su deportacije bosanskih izbjeglica državni zločin. Zna se i ko je za taj zločin najodgovorniji – tadašnji predsjednik Momir Bulatović i premijer Milo Đukanović. Jasenku Perović i tu neko zamajava: nemoguće ih je razdvojiti.

Najodgovorniji za deportacije sadistički uživaju u ovoj raspravi između predsjednice Udruženja porodica deportovanih i Monitora: njihov je cilj da zavade svoje žrtve, sa malobrojnima u Crnoj Gori koji su spremni da svjedoče o uzrocima zločina, akterima i motivima. Da ućutkaju Monitor – nemaju šanse.

Veseljko Koprivica