Autor: Dr. Fikret ef. Arnaut

Šejh h. Sinan ef. Arnaut (1934. - 2010.)

“Nahnu kadderna bejnekumul mevte.»Mi određujemo kad će ko od vas umrijeti.“ (Kur'an – Wakia 60)

U srijedu 25. zul-hidžeta 1431 h.g. odnosno 01. decembra 2010. g. u ranim jutarnjim sahatima na Ahiret je preselio šejh Sinan ef. Arnaut. Smrt ga je zadesila nakon kraće bolesti u porodičnoj kući u Arnautima. Dženaza namaz je obavljena u četvrtak 02.12.2010 g. na kojoj su prisustvovali mnogi prijatelji, rodbina, poznanici, muridi, učenici, studenti, šejhovi, imami, hafizi i ulema. Posebno priznanje i čast šejh Sinan ef. i mještanima džemata Arnauti ukazao je naibu reisul-ulema h. hfz Ismet ef. Spahić koji je na dženazu mahsus došao iz Sarajeva. Džemat Arnauti nije zapamtio veću i posjećeniju dženazu namaz. Tabut s tijelom h. šejh Sinana ef. Arnaut je ispred džamije do mezarja prenešeno s ruke na ruku u koloni koja je bila poredana od džamje do kabura. Padala je blaga kiša a kad se mejjit spustio u kabur sunce je obasjalo to područje. S kapima kiše spušta se Allahova milost i dova se prima. Selo je bilo obavijeno tugom jer se rastaju s nekim koga su svi voljeli i poštovali. Ispratili su dragog čovjeka koji im je svima bio savjetnik i upučivać. Poznajem r. Šejh Sinan ef. Arnauta od svoje rane mladosti. Čak i prije upisivanja u medresu mnogo vremena sam provodio slušajući predavanja i tumačenja Sinan ef. Njegova metoda predstavljana vjere je bila metoda ljubavi i lijepe riječi. Njegove duboke, blage i mudre oči gledale milostivo su gledale na sve iz njegovog okruženja. Sinan ef. se za imamski ispit pripremao u Sarajevu 1953 g. pred kadijom muderrisom Bekir ef. Jahićem. Njegova želja za naukom je bila velika, i na putu sticanja ilma bio je neumoran. Volio je knjigu i učenjake. Radi teške imovinske situacije biva prisiljen tražiti zapošljenje te se kao i većina zeničana zapošljava u željezari. Nakon toga imamsku dužnost je obavljao u džematima Dobriljeno kod Zenice, Ribnici kod Kaknja i drugim selima. Zadnjih nekoliko godina po rasporedu medžlisa IZ Zenica redovno je ulazio u i'tikaf u sultan Ahmedovoj (čaršijskoj) džamiji u Zenici. Posjećivao je medžlise zikra pa je zapamćeno da je pješke iz Arnauta odlazio do Živčića da prisustvuje zikru kod šejha Hadžimejlića. Penziju je zaradio u rudniku a komšije ga znaju po tome da se nikada ni skim nije zamjerio niti na koga naljutio. Posjećivao je i rado dočekivao ljude od tarikata i ilma, tako da je i selo Arnauti na neki način postalo poznatije po zasluzi ovog skromnog Allahovog roba. Mnogi su vjerovali da je šejh Sinan ef. odabrani Allahov rob kome se dova prima. Njega je krasila skromnost i poniznost. On tako nešto nikada nije isticao za sebe. Ali je puno svjedoka koji su se uvjerili i osvjedočili u snagu njegovog imana i moć dove. On je od mladosti učio virdove iz Delailu-hajrata i puno je salavate učio. Govorio je – Kur'an je moj muršid- a hadis je moj šejh. Muršid je prvi, jer je stariji od šejha. ^[1]

Svima je preporučivao da se ulemu treba poštovati. Sinan ef. je penzionisan 1987. g. Volio je putovati. Od istočnih zemalja posjetio je Tursku, Siriju, Irak i Arabiju. Na hadžu je bio tri puta. Za vrijeme agresije na Bosnu bodrio je mještane i muride da brane vatan. Svi njegovi sinovi su bili uključeni u odbranu RBiH i dvojica su ranjeni. Svi mladići iz Arnauta su bili uključeni u Sedmu muslimansku brigadu i dobar broj njih je živote dalo na odbrani vatana i to daleko od svojih ognjišta, na Visokom, Zavidovićima, Sarajevu.

Šejh Sinana ef. su iz milja zvali didom. Kada je r. Predsjednik Alija Izetbegović 1994 g. posjetio Arnaute i kabur prvog šehida Zenice r. Semira Arnaut, nekoliko rečenica Sinan ef. je kao glavni domaćin razmjenio, a svi prisutni su se rukovali s predsjednikom. Što je bila čast iznad svake časti. Njegovo mišljenje se uvažavalo a riječ poštovala. Kada je šejh Sinan ef. išao na hadž dobio sam poruku da je izrazio želju da mu ja proučim ikrar dovu, čime sam bio posebno počašćen. Ko je imao tu priliku da vidi nekoliko stotina mladića dok ga prate i tekbire uče, mogao je svjedočiti jednu snagu i disciplinu koja nas podsjeća na vremena slavne islamske prošlosti i velikih imama i šejhova koji su imali iza sebe veliki broj murida. Od velikih iskušenja koje je imao Sinan ef. je kušnja kada je dočekao smrt svoga sina Muhammeda, koji je bio izučio tesavufske zanosti i bio dobio idžazu za šejha. Ni tada suzu nije pustio, govorio je Allahovo je najpreće da se izvrši. Ali se od tada nije ni od srca nasmijao. Svi će se složiti da ime Sinan ef. Arnauta zauzima prvo mjesto od svih mještana kada je riječ o očuvanju islama i vjerskog života. Može se slobodno reći da je cijeli svoj život potrošio na putu hizmeta za islam. Svoj rad je krunisao otvaranjem tekije darovavši svoj posjed u kojoj se redovno održava medžlisi zikr i predavanja. Zikr po odobrenju šejh Sinan ef. predvodi vrijedni imam Ibrahim ef. Čeho koji već 15 godina uspješno obavlja dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Arnauti.

Neka dragi Allah dž.š podari šejh Sinan ef. džennet a varisima lijepi sabur. Innel-kalbe lejahzen ve inne ajne letedmeu ve inna ala firakike ja šejh Sinan lamahzunun. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun!

^1] Monografija Arnauta, Jasmina Arnaut-Imamović, str. 91- Preporod – zanica 2009 g.