Autor: Dr. Fikret ef. Arnaut

Dr. Fikret ARNAUT: Svaki hadžija koji je izašao na vrh osjećao se sretnim i radosnim. Nažalost ovaj put su se mnoge hadžije vratile jer nisu mogli izaći do vrha. Posmatrali smo pećinu u kojoj je Allah dž.š. dao da se desi mu'džiza kao podrška pejgamberu. Pauk je ispleo mrežu i golub i golubica su svili gnijezdo na drvetu koje je zatvaralo ulaz u pećinu.

Put na Hiru
Posjeta muzeju grada Mekke
Kasnije smo saznali i informirali hadžije da ćemo ići navečer da posjetimo muzej grada Mekke. Posjeta je planirana od 20.00 h. Sve hadžije su bili zainteresirani za posjetu. Kao i prethodno opet je bilo nesporazuma s turskim hadžijama, koji su posjedali i izmješali se sa našim hadžijama tako da nismo mogli svi stati u predviđene autobuse. Čak se desilo da su naše hadžinice po preporuci jednog od turskih vodiča posjedale u jedan autobus a ljudi njihovi nisu mogli i malo je falilo da ne bude žešćih nesporazuma. I ovo je pokazatelj da je najbolje da se organizira odlazak na hadž samo s našim ljudima kako bi se izbjegavali mogući nsporazumi. Skrenuta nam je pažnja da se prilikom posjete muzeju predmeti ne smiju dirati rukama, a dozvoljeno je slikati i snimati, što je bilo jedno prijatno iznenađenje. Zaista nas se dojmila ta posjeta. Muzej je lijepo urađen i dotjeran, rekao bih po evropskim standardima. Mnogo ljepih i značajnih eksponata i predmeta je izloženo. Npr. Tu su srebreni omoti koji su prethodno bili oko hadžerul-esveda, slike i makete Kjabe iz različitih perioda. Uže i kofa kojom se vadila voda iz Zemzema, ostaci drveta koje je Zubejr r.a. upotrebljavao prilikom gradnje Kjabe, 40-te godine po hidžri i mnogo toga lijepog. Naše hadžije se i ove prilike nisu baš pridržavali uputa, neki su dirali predmete rukama, zašto nam je skrenuta pažnja da se to ne ponavlja. Tu su bili i rukopisi Kur'ana iz ranih perioda. Zaista je bilo lijepo posjetiti muzej grada Mekke.

20.11.Petak. Nakon sabah namaza i doručka usljeđuju pripreme za odlazak na džumu namaz. Iako smo od hotela krenuli na vrijeme po našem mišljenju, već su ulice bile zakrčene i nije se mogao koristiti prijevoz autima ili kombijima. Išli smo pješke. Svi su hrilli u pravcu Harema. Bilo je oko 10.00 h. Dok smo stigli do harema, već je bilo sve popunjeno. Nas je zapalo mjesto pred ulaznim vratima od kralja Fahda ibn Abdul-Aziza. Tu smo zauzeli mjesta i čekali oko 2 sahata na vrelom suncu do početka džume namaza. Meni je sretna okolnost blia što sam ponio Kur'an u torbi koju sam nosio sa sobom. Tako sam mogao učiti Kur'an dok smo očekivali ezan za džumu namaz. Sve je bilo popunjeno okolo da se nije više moglo naći ni jedno mjesto. Hutba je bila kratka i lijepo pripremljena. Hatib je govorio o značaju Ihrama, telbije, Kjabe i dao je upute za obavljanje obreda hadža. Tu večer je rukovodstvo hadža zakazalo obilazak i posjete ženskim sobama jer se ukazala potreba za tim. Neke žene nisu dozvoljavale nikako da se pali klima a bile su velike vrućine. Bojali su se prehlade. Mi smo im objašnjavali da klima nije opasna ako se umjereno koristi. Neke su držale cijelo vrijeme otvorene prozore u sobama tako da je bilo neizdrživo toplo i zagušljivo. Došlo je i do izmještaja nekih hadžinica u druge sobe i tako smo prevazišli manje nesporazume koji su se bili javili. Nakon toga ja sam oko ponoći sa efendinicom otišao na tavaf i zadržali smo se u haremu negdje do 03. h. iza ponoći.

21.11. Subota. Imali smo dogovoreno obilazak i posjetu kući u kojoj je rođen Allahov Poslanik Muhammed a.s. Otišli smo pješke. Objasnili smo i pokazali hadžijama gdje je bio kvart u kome su stanovali Hašimije i na kojem mjestu je bilo rođenje Muhammeda a.s. Također smo ih podsjetili na bojkot kome je bio izložen Muhammed a.s. i Hašimije u ranom periodu Islama. Navečer smo održali predavanja hadžijama o temi Znamenitosti Mekke i važnost i značaj bereketa u stvarima i predmetima s kojima je Poslanik a.s. imao dodira. Govorili smo i o pećini Hira, Sevru i sjetili se nekih primjera iz života Muhammeda a.s. u situacijama kako je doživljavan bereket.

Hadžije u pokretu
22.11. Nedjelja. Nismo imali nikakvih posebnih aktivnosti. Rekli smo hadžijama da se odmaraju jer smo sutradan planirali posjetu pećini Sevr. Ja i Ahmed ef. smo posjetili klaonicu gdje se kolju kurbani i napravili smo snimke. U Klanonicu smo išli s g. Muhammedom Šerifom. Klaonice su smještene na Mini i pripremljene da se u njima može izvršiti klanje više hiljada kurbana. Na povratku smo posjetili mekkansko mezarje i mezar hazreti Hatidže, pejgamebrove a.s. supruge. Nezin mezar se nalazi pod jednim krošnjastim zelenim drvetom koji mu pravi hlad. Ovo mezarje se zove Hadžun.

U pećini Sevr

Posjeta pećini Sevr
23.11.Ponedjeljak. Po prethodnom dogovoru imali smo u planu da posjetimo pećinu Sevr. Krenuli smo ujutro u 04.00 h. ispred hotela. Bili smo iznenadjeni da je i za posjetom ovoj pećini bio veliki interes. Prebacili smo se malim kombijima u podnožje pećine i onda smo počeli penjanje. Odabrali smo isto vrijeme kao i za pećinu Hira. Pola puta smo prešli kada su zaučili ezani i onda smo na jednom proširenju klanjali džematile sabah namaz. Do pećine Sevr je put dalji u odnosu na pećinu Hira ali je uspon blaži. Nama je trebalo jedno dva sahata umjerenim hodom da se popnemo na vrh brda Sevr. Bilo je i drugih posjetilaca. Ima i starijih i mladih. Gore smo kupili po neki tespih smatrajući da je sevap kupiti od trgovaca koji su čak i gore iznijeli nešto od trgovačke robe. I tu smo snimali i slikali. Svaki hadžija koji je izašao na vrh osjećao se sretnim i radosnim. Nažalost ovaj put su se mnoge hadžije vratile jer nisu mogli izaći do vrha. Posmatrali smo pećinu u kojoj je Allah dž.š. dao da se desi mu'džiza kao podrška pejgamberu. Pauk je ispleo mrežu i golub i golubica su svili gnijezdo na drvetu koje je zatvaralo ulaz u pećinu. Tu je Poslanik a.s. rekao Ebu Bekru: »La tahzen innellahe meana!» «Ne žalosti se Allah je s nama»! Dok smo se vraćali sunce je već bilo granulo. Sretali smo neke grupe koje su se tek penjale prema pećini. Puno su se znojili i bili su zadihani. Za penjanje na pećinu Sever trebalo je oko 2 sahata hoda, i toliko i za spuštanje. Nakon povratka u hotel hadžije su prionule zasluženom odmoru.

Pripreme za Minu
24.11. Utorak. Osmi je dan Zul-hidžeta. Sunnet je, kako se navodi u fikhskim knjigama, prisustvovati hutbi koja se održava u Haremi šerifu poslije podne namaza. Ja sam otišao s nijjetom da poslušam hutbu, međutim ona nije održana, zbog čega nije mi jasno. I ove večeri smo zakazali sastanak u obližnjoj džamiji kako bi hadžije pripremili za izlazak na Minu dan prije Arefata. Sunnet je također da se izađe na Minu i tu provede klanjajući podne, ikindiju, akšam, jaciju i sabah devetog dana zul-hidžeta. Ibrahim Balčok nas je pokušao ubjediti da je lakše da čekamo s hadžijama u Mekki i da idemo direktno na Arefat iz hotela, a da Minu preskočimo. Ja sam to iznio hadžijama na šuru i objasnio kako je ispravnije. Svi su bili za opciju da se ide na Minu. Održali smo seminar i dali detaljna upustva hadžijama šta ih čeka u danima koji su pred nama. Tu večer su trebali obući ihrame i oni koji su obavljali temet'u kao vrstu hadža. Oni su uplatili da se dodatno zakolje kurban, jer su skidali ihrame i time napravili prestup koji su mogli na ovaj način uklonuti. Koliko smo mogli primjetiti ukupljajući kurbani neke hadžije se nisu bile spremne izložiti ovom dodatnom trošku za koji su se sami odlučili obavljanjem temetua.

Put na Minu
25.11. Srijeda. Planirano je da polazak na Minu bude između 4-6 sati ujutro. Autobusi su stigli na vrijeme. Na Minu smo se prebacili u sabahskom vremenu. Šofer je malo lutao i nakon nekog vremena dovezao nas je na Minu. Tu smo se smjestili u šatore i prvo što smo uradili bilo je klanjanje sabah namaza. Na Mini su postavljeni kvalitetni i udobni šatori. Unutra su bili prostrti tepisi. Nakon klanjanja sabah namaza legli smo da malo još odspavamo, jer nas je čekao naporan dan i noć. Prije podne namaza hadžije i hadžinice su se raštrkali tražeći da se nešto pojede. Vidio sam da su neke hadžije učile Kur'an, neki su čitali dove a neki su razgovarali. Uglavnom bila je lijepa atmosfera. Jedan hadžija iz naše grupe je odlučio počastiti cijelu grupu ručkom na Mini. Ja i Ahmed ef. smo se već raspitali za mogućnost dostave ručka za cijelu grupu i to je zakazano da bude u 14.30 h. Danas je oblačno vrijeme i iz daljine se čuje i grmljavina što je neobično za ova područja. Moguće je da će biti i kiše. Prije podne namaza počeli su nas u šatorima obilaziti službenici ministarstva i rekli nam da smo mi ušli u tuđe šatore iako su nas tu ostavili Balčokovi ljudi. Ja sam im rekao mi nećemo izaći iz šatora dok nam ne obezbjedite 78 mjesta u drugim šatorima. Turska grupa je bila odmah do nas i službenik nam je govorio da su tu šatori koje je iznajmio Balčok a da ova dva koja smo mi zauzeli pripadaju organizaciji Hira i da su najavili da ubrzo stižu 500 hadžija i da im mi trebamo osloboditi šatore. Iz toga sam zaključio da Balčok nije rezervisao dovoljan broj mjesta za hadžije na Mini i zato je vjerovatno bio pokušaj nagovora da taj obred preskočimo. Ja sam i o tome informirao muftiju Mustafa ef. Klancu. Što se tiče Turaka koji su došli sa Balčokom oni nisu izlazili na Minu, jedino Arapi i još nekih drugih nacija koji su s njim došli su izlazili na Minu. Ja sam rekao hadžijama o čemu se radi. Šatori su na sve strane bili već popunjeni. Mi smo odlučili da nigdje ne idemo. Onda se desilo da je nakon podne namaza počela padati jaka kiša da su se ulicama brzo oformili potoci. Mi smo nakon podne namaza imali zajednički zikr. I bila je izuzetni lijepa atmosfera. Šatori nisu prokišnjavali. Zbog grmljavine rekao sam hadžijama da svi isključe telefone jer telefoni mogu biti razlogom privlačenja gromova. I stvarno jednom se je čuo jaki udar groma i nestalo je struje. Mi smo ibadetili. Kada je bilo vrijeme da idemo po ručak još je padalo i voda je tekla i sapirala prljavštinu i smeće po uličicama. Hadžije iza sebe ostave velike količine čaša, flaša, kesa i drugih stvari od čega se stvore velike gomile smeća. Iako imaju na mnogim mjestima postavljene kante i vreće za smeće ali ipak to nije dovoljno za mase koje se nalaze na hadžu. Otišli smo ja, Ahmed ef., Mirsad Hadžić i Nedžad Harambašić po ručak. Trebalo je pripremiti 78 porcija hrane i dodatno tome još piće. Uspjeli smo nekako to transportirati do šatora na dvije rede i zajednički smo ručali. Taj dan smo posredstvom Ishak ef. iz Austrije koji je doveo grupu hadžija uspjeli kontaktirati direktno radio Bir iz Sarajeva i rekli smo o stanju naših hadžija. Vjerovatno zbog ogromne kiše koja je padala predviđene hadžije čije smo šatore mi bili zauzeli nisu ni dolazili tako da nas više niko nije uznemiravao. Proveli smo na Mini jevmu tervije-8 dan zul-Hidžeta i klanjali kao što je sunet u obredima hadža podne namaz, ikindiju, akšam, jaciju i sabah od 9 dana zul-hidžeta dana Arefata. Poslije jacije namaza imali so zajednički program koji se sastojao od predavanja, zajedničkog zikra, poklanjanja hatmi i klanjanja tespih namaza. Nekoliko hadžija i hadžinica su uspjeli za vrijeme hadža proučiti hatmu u Haremi šerifu i to smo poklonili njihovim umrlima. To su bili Nedžad harambašić, Muzafer Hadžić, Nusreta Bektić, Johić Šahza i dr.. Oni su nas počastili slatkišima te večeri. Sve te zajedničke aktivnosti, solidarnost i čašćenje su znaci da je grupa hadžija koji su išli na hadž ove godine zaista jedna divnih ljudi i žena koji su zaista dobri muslimani. Nakon tih aktivnosti hadžije i hadžinice su legli da spavaju. Spavalo se na podu, neki su ponijeli vreće za spavanje a većina je ponijela hasure i poneki možda deku. Žene su bile u posebnom šatoru i odvojene od muškaraca.

Na Arefatu
26.11. Četvrtak. Čevrtak je bio dan Arefata. Stajanje na Arefatu je najvažniji obred hadža. Mi smo klanjali sabah i počeli se spremati iz šatora za dalji prijevoz. Mene su kontaktirali Balčokovi predstavnici i rekli da hadžije oko 9 sati budu spremni za polazak ali da ne izlazimo još iz šatora. Tako smo i postupili. Sve hadžije su se spremali da idu na Arefat taj dan. Svi autobusi idu u tom pravcu. I tu su nam pokazali Balčokovi organizatori da smo na repu zbivanja kao i u svim dotadasnjim aktivnostima. Sve hadžije su prebacili a onda smo mi na kraju prevezeni na Arefat. Natrpali su nas u jedan autobus u kome je više bilo onih koji stoje od onih koji sjede. Jedna manja grupa je još izostala i s njom sam odredio da ostane Ahmed ef. Oni su još malo kasnije prevezeni do Arefata. Na Arefatu smo imali smo dovoljan broj mjesta u šatorima. Kada smo se svi sabrali, obnovili smo abdest, proučen je ezan i klanjali smo zajednički podne i ikindiju u podnevskom vremenu. Ja sam proučio hutbu i održao predavanje. Nakon toga smo imali zajednički Arefatski zikr, dovu na Arapskom koju sam ja učio a Ahmed ef. je učio dovu na bosanskom jeziku. Uslijedio je zajednički ručak. Čast čašćenja ručkom na Arefatu pripala je hadžiji Hadžić Muzaferu. Uglavnom mogu reći da smo cijelo vrijeme stajanja na Arefatu proveli u ibadetu. Hadžije su bili predani ibadetu i zikru što je za svaku pohvalu. Tako je bilo sve do akšam namaza. Čime se i završava obred stajanja na Arefatu. Tako je završen najvažniji obred hadža koji moraju sve hadžije izvršiti na jednom mjestu i istom vremenu. Ko je zakasnio na taj obred i nije stigao nema šanse da nadoknadi, on nije ni obavio hadž. Bili smo sretni što su sve hadžije obavile ovaj obred. Nakon akšam namaza preporučio sam hadžijama da se odmore. Naš odmor je trajao jedan do dva sata. Nakon toga je uslijedilo prebacivanje na Muzdelifu.

Nastavit će se, insha-Allah!