Autor: Dr. Fikret ef. Arnaut

Fikret ARNAUT: Znaj da je Allah, dž.š., propisao farzove. Poslanik, a.s., upoznao nas je sa sunnetima. Neće se primiti sunneti onima koji zapostavljaju farzove. Niti je dozvoljeno da se prekrši farz nastojeći obaviti sunnet. Mnoge hadžije, u želji da poljube hadžeru'l-esved, guraju se i gaze druge, što je haram. Poljubiti hadžeru'l-esved je sunnet. Valjanije je odustati od ovoga sunneta nego uraditi ga tako da se pri tom učini haram. Isto se događa sa onima koji trčeći žele obaviti tavaf ili klanjati tačno iza Mekami-Ibrahima i time ometaju druge hadžije koji tavafe. Lijepo bi bilo da nas se sjetite hajr-dovom na svetim mjestima. Neka vam hadž bude kabul. Amin!

Ja sam preporučio da hadžije taj dana odmaraju do jacije namaza a nakon toga smo trebali ići na tavaf u Harem i šerif. Prije zajedničkog odlaska sa hadžijama efendinica i ja smo otišli u izvidnicu. Uvidjeli smo da je bila dobra odluka da se ode naveče jer su uistinu bile velike gužve. Teško bi grupu uspjeli održati na okupu da smo otišli u to vrijeme. Osim toga hadžije su bile podobro iscrpljene. Nakon što su hadžije spavali i odmarali taj dan poslije večere krenuli smo prema haremu radi tavafa. Naš smještaj je bio udaljen oko 2,5-3 km od Harema i krenuli smo pješke. Kada smo se približili Haremu, ulica je bila zakrčena, rijeke naroda su izlazili s jacije iz Harema i koliko sam primjetio da su se ljudi uplašili tog prizora. Grupa je bila prevelika i stariji nisu mogli stići. Osim toga bila je tolika gužva da nam je grupa rascjepana u tri manje grupice. Fikret ef. Arnaut, Ahmed ef. i efendinica Nermina su se svako sa svojom grupom borili da ostanu na okupu. Vladala je disciplina i solidarnost. Na jednom mjestu bilo je malo trave i zelenila, dio parka, pa sam rekao da se svratimo tu dok se mase ne raziđu. Tu smo iskoristili vrijeme da svi zanijetimo tavaf. Neki su imali hadžski tavaf a neki umranski. I napravili smo raspored kako ćemo se držati dok budemo tavafili. Ja sam bio na čelu. Ahmed ef. pozadi grupe a u sredinu smo smjestili efendinicu sa ženama. Dogovorili smo se da ako se neko odvoji od grupe i izgubi neka po zvaršetku čeka na ulaznim vratima broj 72. To su bila vrata na koja smo ulazili u harem kada bi dolazili od strane gdje nam je bio smještaj. Bila je gužva i na tavafu i na sa'ju. Uspjeli smo uglavnom svi obaviti i tavaf i sa'j i to je trajalo negdje do pred sabah namaz. Dva hadžije su nam se te večeri bili izgubili ali smo ih sutradan uspjeli naći.

15.11. U nedjelju navečer smo zakazali sastanak s hadžijama radi daljeg informisanja i obučavanja. Sastanak ćemo održati u obljižnoj džamiji nakon jacije namaza. U toj smo džamiji uglavnom održavali sastanke. Sastanak je trajao od 22.30-h – 23.30 h.
Na sastanku smo informirali hadžije o sutrašnjem planu aktivnosti. Imali smo plan da posjetimo mjesta Minu, Muzdelifu i Arefat i pri polasku proći ispod brda Sevr a u povratku pored pećine Hire i posjetiti mjesto Hudejbiju. Podsjetili smo hadžije na važnost našeg organiziranog nastupanja cijelo naše vrijeme boravka na hadžu. Mi smo prethodno podijelili hadžije na grupe i odredili svakoj grupi emire. To smo ustanovili radi lakših prozivki i uvida u stanje hadžija. Također smo skrenuli pažnju hadžijama da se u Mekki ne upuštaju u kupovinu jer će se za to imati vremena u Medini. I skrenuta je pažnja da koji žele da ostave vrijednosti na čuvanje kod Balčoka, jer se ne garantira ako nekome nestanu vrijedne stvari u sobama ili na drugim mjestima.

16. 11. – Ponedjeljak: Organizirali smo posjetu na prethodno spomenuta mjesta. Išli smo autobusima. Smatrali smo važnim da se hadžije upoznaju sa mjestima kao što su Mina, Muzdelifa i Arefat, na kojima će kasnije izvršavati obrede. Na Arefatu smo se zadržali malo duže, tu je Ahmed ef. održao predavanje o važnosti Arefata. Posjetili smo i Minu i Muzdelifu i prošli ispod brda Sevr i Nur na kojima su znamenite pećine Hira i Sevr. Rekli smo hadžijama da ćemo posebno organizirati posjete pećinama za one koji budu zainteresirani. Na povratku smo svratili na Hudejbiju. To je mjesto gdje je Poslanik a.s. potpisao poznati mirovni ugovor s muišricima mekeknaksim na Hudejbiji i gdje je učinjen bej'atu Ridvan pod jednim drvetom. Tu smo posjetili šatore pod kojima su bili beduini. Gledali smo kako muzu deve i pili smo devino mlijeko što je svakako bio spektakl. Napravili smo i snimke za sjećanje. U Mekku smo se vratili do podne namaza. Neke hadžije vode računa da što više namaza obavljaju u Haremu a neki ne mogu pa namaze obavljaju u najbližoj džamiji. Ja sam taj dan otišao sam u harem da klanjam akšam i jaciju namaz a između toga učio sam Kur'an. Obavio sam tavaf na kome je bila velika gužva.

Na Hudejbiji
17.11. Utorak Poslije doručka u 9.00 h. odveo sam grupu žena i nekoliko starijih hadžija u harem, ostavio ih tamo i dogovorio se da dođem po njih oko 16.00 h. jer nisu bili još sigurni da se znaju sami vratiti do hotela. Dok su oni u haremu ibadetili ja sam sa efendinicom prošetao oko harema, posjetili smo kuću Poslanikovog a.s. rođenja i razgovarao s čuvarima toga mjesta. Kao i obično krili su informacije i nisu rado odgovarali na pitanja. Vidio sam tu ljude kako Zemzem vodom kvase ihrame. Radili su to skrušeno i pobožno. Ili su ćefine kvasili Zemzemom? Nisam baš bio siguran.

18.11. Srijeda. Pripremamo hadžije za sastanak koji smo zakazali navečer u džamiji poslije jacije namaza. Istovremeno pravimo spisak zainteresiranih za odlazak na pećinu Hira. Sve hadžije su se prijavili za posjetu pećini Hiri. Mi smo pokušali da odvratimo starije i nemoćne, ali su oni govorili mi ćemo ići dokle možemo a kad ne mognemo čekat ćemo vas. Tu večer smo održali predavanja na temu Svetost Mekke i pravila ponašanja u njoj. Nakon toga su uslijedila pitanja i odgovori na pitanja.

19.11. Četvrtak. Dogovorili smo bili sa Balčokom da nam dođu autobusi u 4 sata ujutro da bi išli na pećinu Hira. Pošto su autobusi kasnili oko pola sahata ja sam predložio da se organiziramo i prebacimo malim kombijima. I uspjeli smo u tome. Prebacili smo se do ispod brda Nur za nekih pola sahata. Penjanje je bilo ugodno i ne baš naporno. Bila je još noć. Stazom do vrha brda urađene su stepenice od kamena. Te stepenice su uradili dobrovoljci iz Pakistana, Indije i Bangladeša. Posjtioci tih mjesta ih darivaju sadakom. Po meni to je još jedna sramota za vlasti Saudijske Arabije. Po njima ta mjesta bi bila potpuno anonimna i zapuštena. Vlasti su se jedino potrudile da u podnožjima brda Sevr i Hira postave velike table na kojima ne nekoliko jezika piše kako nije preporučeno da se posjećuju ta mjesta!!! Dok se hadžije penju na pećinu Hira, razmišljaju o toj stazi kojom je išao Poslanik a.s. i razmišljaju o blagodatima koje je Allah dao tom brdu. Kamenje i biljke su nazivale selam dok je Muhammed a.s. prolazio tim stazama: Esselamu alejke ja resulellah! Na tom brdu koje se zove brdo svjetlosti su potekle prve riječi objave: »Ikre bismi rabbike llezi halek». Tu se melek Džibril pokazao Muhammedu a.s. i rekao mu da je on Allahov Poslanik. Mi smo se popeli na vrh brda blizu pećine kada je bilo vrijeme sabahskih ezana koji su zaučili sa obližnjih munara. Čak se čuo ezan iz Haremi šerifa. Ja sam našoj grupi predvodio sabah namaz a ezan je proučio Jajha Gerdelaj. On je tu večer sanjao pejgambera Muhmmeda a.s. koji mu je na snu rekao da je on na njegovim stopama. Jahja je pobožan mladić i jedan je od mujezina u džematu Sabur u Minhenu. Kada smo se vratili u hotel, negdje oko dva sahata poslije toga navratio je šofer koji nas je vozio do toga mjesta i rekao je da je našao u autobusu jedan ruksak koji je bio od jednog našeg hadžije i vratio ga je.