Poštovani,

Nebi ulazio u problematiku jesmo li Bošnjaci ili ne, i koje porijeklo imamo, bitno je kako se osjećamo. Neće valjda neko da provali u moju dušu i da mi usmjerava osjećanja. Ako hoćemo da se igramo demokratije, onda mi dozvolite da se iskažem kao Božnjak ili ako kažem da sam SAHAN onda me i takvog uvažite, jer za to se ne pita niko od pojedinaca, pa ni profesor Šerbo Rastoder, normalno ni moja malenkost, to ce reci Bošnjaci Crne Gore pa svidjelo se to nekom ili ne.

Mene brinu Bihorci koji primaju ljude koji ništa afirmativno ne kažu za Bošnjake, a posebno ništa ne kažu za ljude iz Petnjice i okoline o vraćanju statusa opštine Petnjice. Zar se ne vidi golim okom da je preko 15000 Petnjičana razasuto po cijelom dunjaluku... Zar se ne vidi da pogubismo omladinu...

Intelektualci poput Šerba Rastodera imaju obavezu da pomognu svome narodu, odnosno svom Bihoru. Nemora se uvijek Milu ići uz skute. Oni očigledno neće da pomognu, zašto ih onda dočekivati na tolikoj daljini i dizati im pritisak...

Bošnjaci Crne Gore, u ovom slučaju Bosnjaci Bihora u Luksemburgu treba da pozovu eminentne profesore i istoričare iz Sarajeva koji daleko bolje poznaju tu materiju i koji nisu potrošili svoj misaoni čip sa tematikom Kralja Nikole, već izvaredno poznaju historiju Bošnjaka Crne Gore. Zašto ne pozvati historičara prof. dr. Smaila Čekića rodom iz Plava, prof. dr. Envera Imamovića...?

Zumber Muratović

Ljepota petnjičkog kraja