Autor: Esad Krcić

Karadžić mislio da je rušenje džamija budućnost, a Imamović da je zaborav budućnost!

ELITOCID, URBICID, KULTUROCID: Opet ćemo vas makar na kratko vratiti na početku genocidne agresije na BiH i Bošnjake koja je 1992. godine krenula iz Beograda i Podgorice. Sjećate se, ustvari morate se sjećati, kako je vršena “istraga”, i ovog puta opet Bošnjaka, tako je istovremeno vršeno istrebljenje, a odmah nakon toga zatiranje svih segmenata koji su podsjećali da su tu negdje i nekada stoljećima živjeli dobri Bošnjani odnosno dobri muslimani. Nakon što su naše “dobre” svetosavske komšije po SANU receptu sistematski uništavali bošnjačku intelektualnu elitu, ali i djecu, žene, starce..., onda su prišli “durmitorskom” planu uništavanja urbanih bošnjačkih sredina i gradova. U svim bošnjačkim gradovima diljem istočne i sjeverne BiH sa Bošnjacima su nestajale džamije. Tako su srpsko-crnogorski fašisti (a kasnije im se pridružuli i Tuđmanovi) tijekom 1992. pa do 7. maja 1993. uništili i oštetili blizu hiljadu džamija i drugih islamskih objekata. Nakon što su, pored brojnih džamija, 1. augusta 1992. do temelja uništili Aladžu džamiju u Foči, koja je sagrađena 1550/1551. godine, odnosno koja je oko četiri ipol stoljeća prkosila svim ratovima i bosanskim bitisanjima, i kada genocidno-urbicidnoj armadi ništa nije bilo sveto, mjesecima su (javno) rušili objekte koji su bili i pod zaštitom UNESCO-a; kada su 7. maja 1993. u ranim jutarnjim satima uništili banjalučku Ferhadiju, najljepšu i jednu od najstarijih džamija u BiH koja je sagrađena iz zadužbine Ferhad paše 1571. godine. Upravo u povodu tog dana, Rijaset IZ u BiH je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija». Tako se već deset godina 7. maj - u znaku sjećanja, ali i solidarnosti, obilježava u BiH, dijaspori, Sandžaku…i organizira se prikupljanje sredstava za obnovu jedne od porušenih džamija. Tako je bilo i ove godine, akcija je bila za džamiju u Diviču, ali ako samo iz svega toga izuzmemo Imamovićev dio Tuzle. Zašto? Ako je durmitorski krvnik Radovan Karadžić sa svojom bratijom ratnih godina obarao rekorde u rušenju džamija u BiH, gdje je za samo nekoliko mjeseci srušio, uništio i zatro tragove više od hiljadu džamija. I ako već deset godina znamo da je 7. maj poznat kao Dan džamija, dan sjećanja na taj sramni period, ipak načelnik Tuzle Jasmin Imamović na današnji dan je zakazao da u njegovoj prljavoj igri Tuzlaci, izmješani sa četnadijom, uz krkanluk i pijanluk, i to na Trgu slobode, obaraju Guinnessov rekord u najmasovnijem valceru. Ako kod Karadžića u ratu nije bilo odlaganja u rušenju džamija, zar Imamović u “daytonskom” miru nije mogao Tuzlacima planirati Guinnessovu valcerijadu 8. odnosno 9. maja kako je i sam usplahirano u izjavi povod potvrdio, da je “Tuzla zaslužila da 7. maja, u povodu Dana Evrope, 9. maja, bude najbolja vijest u Evropi".
Nego, da je kojim slučajem na dan 7. maj utrku za Guinnessov valcer zakazao možda paljanski načelnik, Imamović bi se vjerovatno među prvima oglasio da na taj način prigrli koji izborni poen. Ovako mu je u svom halu brojio opijene parove na valceru isto kao što je Karadžić sav sretan zbrajao nedjela pijane bratije koliko su porušili džamija i islamskih objekta. Vjerovali ili ne brojevi su im haman u bobu isti. Izuzev što je Karadžić mislio da je rušenje džamija - budućnost, a Imamović da je zaborav - budućnost! Malo morgen, Jadovane!