Abinot Maloku

Mladi nezavisni analitičar i istraživač, Albinot Maloku rođen je u Podujevu, srednju školu je završio u Prizrenu a studij politologije završava u Sarajevu na Fakultetu političkih nauka. Ovaj mladi, vrlo ambiciozni politolog pisao je već brojne tekstove za različite printane i elektronske medije na Kosovu, Albaniji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. Bošnjaci.Net u više navrata objavili su njegove kolumne i analize tako da su se čitaoci mogli upoznati o njegovim razmišljanjima. Doduše njegovu analitičku sposobnost je prepoznao i američki poznavaoc balkanskih prilika, Robert Rope koji piše knjigu o bivšoj Jugoslaviji, te ga je angažovao za svog saradnika za albansko i bosansko govorno područje. Maloku je prije dvije godine učestvovao na međunarodnoj konferenciji o Genocidu u Sarajevu, i zajedno sa svojim prijateljem Harisom Vejom iz Bosne i Hercegovine govorio o temi: „Dokazi ICTY-a u slučaju Miloševića o zločinima na Kosovu“.
U razgovoru za web magazin Bošnjaci.Net, Albinot Maloku nam je iznio svoja gledišta i mišljenje o Kosovu, Bosni i Hercegovini, i regiji uopće.

Srbi na Kosovu imaju viša prava nego u Srbiji
Bošnjaci.Net: Uvaženi gospodine Maloku prošle godine, 17. februara proglašena je nezavisnost Kosova. Ovaj historijski događaj zauzimao je glavno mjesto interesovanja novinara i medija u cijelom svijetu. Šta vi mislite o ovom događaju?
Maloku: Prvo, ja se zahvaljujem Vama gospodine Krciću što ste mi dali mogućnost da govorim za vaš e-časopis.
Da, Kosovo je proglasilo neovisnost 17. februara prošle godine i kao što je naznačeno u samoj deklaraciji o neovisnosti, to je bio proces koji se desio kao posljedica nekompromisnog raspada Jugoslavije. O ovom događaju priča se sa različitih strana, priča se o ovom događaju kao da se desio željom međunarodne zajednice, kao da se to desilo željom velikih sila poput Amerike. Albanski narod se puno zalagao za to, diplomatskim putem, kroz politiku dr. Ibrahima Rugove, ratom, borbenim aktivnostima povijesnog i legendarnog komandanta Adema Jašarija. Za neovisnost Kosova borili su se Albanci, oni su krvarili, oni su davali svoje živote za to. Međunarodna zajednica, ovo što je postignuto ne bi ni počela da to nisu zahtijevali i za to se borili Albanci, odnosno narod koji tu živi. Neovisnost Kosova, ova koja se desila sada, je bazirana na planu Martija Ahtisarija. To je činjenica i to moramo da kažemo. Međunarodna zajednica i države koje su priznale Republiku Kosovo, ustvari su priznale i podržale plan Martija Ahtisarija koji je prema njima bio najprihvatljivije rješenje. I upravo zbog toga neovisnost Kosova nije „jednostrano proglašenje neovisnosti“, jer jednostrano proglašenje bi bilo bez plana Martija Ahtisarija, ne bi bilo EULEX-a.
Amerika je podržavala prestanak ugnjetavanja Albanaca na Kosovu, a taj doprinos i podržavački stav koji ima prema Kosovu je građen godinama. Politika dr. Ibrahima Rugove najviše je radila na tome. On je čovjek koji je u svakom svom govoru tražio pomoć i prijateljstvo Amerike, tražio njihovu ruku i dobio je.
Sada, kada smo došli do jednog bolnog kompromisa, plana Martija Ahtisarija, koji nam je omogućio slobodu, ne samo Albancima; na Kosovu ne žive samo Albanci, već svim ljudima koji tu žive. Ne govorim o «Kosovarima», nekoliko „intelektualaca“ to na Kosovu pokušava nametnuti kao nacionalni identitet – ne postoji nacionalni identitet „Kosovar“ i neće postojati nikada. To su Albanci i druge zajednice. Srbi koji čine približno 5% stanovništva na Kosovu dobili su najviše prava ovom neovisnošću, toliko prava nemaju ni u Srbiji. To je ono bolno kada govorimo o planu Martija Ahtisarija, Srbi su u tom pogledu povlašteni. To je jedan faktor, a drugi je faktor «multietničnost», naziv multietničko Kosovo.

Maloku: Bosanci imaju Ilirsko porijeklo U posjeti Parlamentarnoj Skupštini BiH / Sarajevo Maloku u društvu dr. Imamovića

Država koja ima 90% stanovništva jedne nacije, i približno pet posto Srba i drugih, tj. Bošnjaci, Turci, Aškali, Egipćani i Romi koji čine dodatnih 5%, ne može se zvati multietnička država. Primjera radi u B. J. R. Makedoniji živi približno 60% takozvanih Makedonaca a 35% su Albanci, dok ostalih 5% su Bošnjaci, Turci, itd., ali Makedonija se ne zove multietničkom državom.
Dakle, neovisnost Kosova je došla kao neminovna stvar i okončala je previranja na Balkanu. Ostalo je još da Srbija prestane sa svojim destrukcijskim ponašanjem.

Proces priznavanja Kosova dalje teče
Bošnjaci.Net: Činjenica je da su Republiku Kosovo do sada priznale 60 država svijeta. Nakon godinu i četiri mjeseci kako biste komentirali proces priznavanja?
Maloku: Od Amerike, Afrike, Arapskog svijeta, Azije, itd., Kosovo su priznale 60 zemalja svijeta do sada. Hašim Thači u prvim danima nakon proglašenja nepromišljeno je plasirao strategiju kvalitetnog i kvantitetnog priznavanja. To je potpuno pogrešna politika, pošto je Kosovu svaka država bila potrebna. Nije bilo umjesno da se kaže kvalitetne i kvantitetne države. Priznanje od 60 država do sada su rezultat napornog, mukotrpnog rada i lobiranja sa svih strana. Proces priznavanja dalje teče, očekuje se jedan veliki broj država koje će vrlo brzo priznati Kosovo. Zvanična Priština do sada nije bila dovoljno ažurna u lobiranju zemalja iz arapskog svijeta. Ne treba da zbunjujemo narod, to što arapske zemlje još nisu priznale Kosovo nije zbog velikog utjecaja Rusije, kao što se misli, već zbog nepoznavanja situacije. Oni ne znaju puno o dešavanjima na Kosovu. Istina za volju znaju za Bosnu. To je nedostatak angažmana Vlade.
Ja sam iznenađen što Izrael još nije priznao Kosovo. Izrael ima dobre donose sa Beogradom, to se zna, ali Izraelci, odnosno Jevreji kao da zaboravljaju šta se desilo u Drugom svjetskom ratu kada su im Albanci pružili zaštitu od nacističkog gonjenja.
U jednom razgovoru iranski diplomati u Sarajevu kazali su mi da oni kao građani znaju šta se desilo i podržavaju neovisnost Kosova, ali u isto vrijeme zamjeraju se Vladi koja je okrenula leđa i nije tražila priznanje od njih. Istina, to nama škodi i znatno je da mi kao vrlo mlada država još moramo da se educiramo kako da se ponašamo prema državnim interesima koji su nam prioritet.

Nezrelost bošnjačkih političara
Bošnjaci.Net: Od bivših jugoslovenskih republika samo BiH i Srbija nisu priznale Republiku Kosovo, kako gledate na to? Kako to doživljava narod Kosova koji je uvijek imao dobre odnose sa Bošnjacima, prijateljske, rodbinske, komšijske?
Maloku: Srbija bi trebala da prizna Kosovo. Ona pravi velike greške nadajući se i sanjajući da će moći nešto da uradi kako bi spriječila ovo što se desilo. Koristim priliku kao građanin Kosova da pozovem Srbiju da prestane sa teritorijalnim nacionalizmom. Trenutno ona ne mari za Srbe koji žive na Kosovu, samo im šteti. Posjetio sam Sjevernu Mitrovicu, manastir Visoki Dečani, Pećku patrijaršiju, sva mjesta gdje žive Srbi. Srbija se ne brine kako oni žive, već samo za Kosovo kao teritoriju. Teritorijalni nacionalizam koji vlada u Srbiji već stoljećima mora da prestane, međunarodna zajednica to ne primjećuje, odnosno, možda primjećuje ali zatvara oči. Kosovo je neovisno i kao što je i potpredsjednik Bajden kazao to je ireverzibilna stvar. Dan po dan to se potvrđuje.
Bosna i Hercegovina ima svoje probleme, ali ako Crna Gora sa više od 30% Srba se okrenula sebi i gleda samo svoju politiku, svoje državne interese, evropsku budućnost i priznala Kosovo treba i BiH da učini to. Ja neću da kažem da to BiH ne može, imam puno razloga koje bi mogao da dam bosanskoj vladi, posebno Bošnjacima i Hrvatima zašto oni moraju, mogu i trebaju da priznaju Kosovo. Nijedan bošnjački političar javno nije rekao nećemo i ne možemo da priznamo zbog Republike Srpske. Srpski političari, odnosno laktaški kabadahija je rekao da neće nikada priznati Kosovo. De facto, Sulejman Tihić je bio brži od Dodika i kazao da je Kosovo unutrašnja stvar Srbije i treba da se riješi u relaciji Priština - Beograd. To je nezrelost. Zašto? Zbog toga što Kosovo nije unutrašnji problem i nije mogao da se riješi na toj relaciji. Kosovo je postao međunarodni problem i to pokazuje kako bošnjački političari gledaju na političku situaciju i političke procese u okruženju. Albanci sa Kosova uvijek su imali bliske prijateljske odnose sa Bošnjacima, kao što ste već rekli osim prijateljskih odnosa oni imaju i rodbinske i komšijske odnose. Baš zbog toga ne bi trebali građani i jedne i druge države da budu taoci politike. Bošnjaci i Albanci sa Kosova očekuju bosansko priznanje Kosova.

Bošnjaci.Net: Šta će biti sa Mitrovicom i drugim općinama u kojima žive Srbi? Da li će Srbija uspjeti da napravi još jednu «republiku srpsku» na Kosovu?
Maloku: Ja sam prošle godine bio u Mitrovici, Leposaviće, Zubin Potok. Srbi žive pod pritiskom Srbije, u enklaviziranim sredinama. To nije njihova volja. Beograd ih primorava da napuste kosovsku policiju, sudove, svaku državnu instituciju na Kosovu. Srbi koji žive u Gračanici su više uključeni u državnim institucijama. Ahtisarijev plan dao je Srbima puno prava, 10 rezervisanih mjesta u Skupštini, bez natjecanja na izborima, što nije demokratski uopšte, ali tako je. Bez obzira na to Albanci na Kosovu jednoglasno su prihvatili Ahtisarijev plan. Osim toga imaju dva ministarstva u Thačijevoj vladi. Srbi imaju mnogo mogućnosti u novoj državi, ali ne koriste ih. Beograd šteti Srbima koji žive na Kosovu više nego Albancima, svojom politikom destrukcije, samoizolacije.
Nemoguće je da oni stvore novu «republiku srpsku». Srbija je puno sanjala nestvarne snove i ratovala zbog imaginarnih mitova. Mitrovica je vrlo nerazvijena, Srbi to ne shvataju i ne vide, oni su u svom toru i samo unazađuju sebe.

Vlada Kosova ne trasira nikakav put
Bošnjaci.Net: Kakvo je ekonomsko-socijalno stanje i raspoloženje naroda na Kosovu danas?
Maloku: Ekonomija Kosova poslije rata izašla je kao jedna od najsiromašnijih u regionu. Srbija je opljačkala sve što je mogla. Deset godina nakon rata ekonomija je još uvijek u lošem stanju, mijenjale su se vlade, vladari na Kosovu obećavali su punošta. Najveći problem je energetski sektor, koji koči svaki drugi napredak. U 21. st. mene čudi kako Thači kao premijer Vlade ne vidi probleme sa strujom. Restrikcija struje na Kosovu kao da se prihvata kao normalna stvar, narod se navikao, da ne kažem umorio. I to je loše za narod...de facto mi smo imali problema oko statusa. Ali neopravdano je da Vlada nema strateški plan razvoja ni u kom segmentu. Opozicija je vrlo slaba, ima mogućnosti u parlamentu, ali te mogućnosti ne iskorištava.
Ako govorimo o socijalnom statusu, na Kosovu sada imamo armiju mladih nezaposlenih. Šta će biti sa ovim ljudima? Vlada im ne trasira nikakav put. Obećava, ali na djelu se ne vidi ništa. A što se tiče raspoloženja, vidite, Albanci i drugi koji žive na Kosovu su vrlo optimistični. Prije godinu dana sprovedeno je istraživanje koje je odmjeravalo optimizam ljudi u različitim zemljama svijeta. Kosovo je zauzelo prvo mjesto. Ljudi su optimistični. Siromaštvo čini svoje, ja sam s jedne strane vrlo zabrinut s tim što se dešava na Kosovu, ali s druge strane uglavnom sam optimista.

Laktaški kabadahija
Bošnjaci.Net: U BiH živite već pet godina, završavate studij politologije. Zasigurno ste dobro upoznati sa situacijom i političkim prilikama u našoj državi. Kako biste ocijenili stanje u BiH 14 godina nakon završetka rata?
Maloku: BiH je prošla kroz jedan užasni rat. Posljedice rata sam imao priliku da vidim, posjeto sam više od 75% teritorije bh. države. Posjetio sam masovne grobnice na više različitih lokacija, vidio sam ostatke ubijenih, skelete, kosti od beba pa sve kroz dob starosti ... Sreo sam različite političare, doživio nekoliko administracija, posebno OHR-a, sjećam se kraja mandata Peddya Ashdowna, poslije je došao Schwarz-Schilling, nakon njega Lajčak, i sada Incko. Pratio sam sva ta dešavanja.
Komparirajući sa užasnim ratom, BiH danas je u boljem položaju, ali ima još puno problema. Državno uređenje je sputava i usporava njen napredak. Ono što je najviše koči je Daytonski sporazum. Prema tom sporazumu BiH je podijeljena na dva entiteta. Jedan entitet pravi probleme BiH pokušavajući da je obezdržave, drugi entitet je u jednoj vrsti kolapsa sada. Zamjeram međunarodnoj zajednici koja u svakom izvještaju kaže da u BiH ima nacionalne retorike, a nikako ne preciziraju ko se koristi nacionalnom retorikom. Ja nisam međunarodna zajednica i hoću da kažem da je to laktaški kabadahija Milorad Dodik.
Ako govorim o bošnjačkim političarima, nisam zadovoljan njima, njihovo političko djelovanje je smotano. Oni su zbunjeni, ne snalaze se u ovoj situaciji u kojoj se nalaze, međusobno su podijeljeni. Žao mi je što je Sulejman Tihić osvojio mjesto predsjednika stranke SDA. Ja nemam simpatiju prema njegovoj politici. U Harisa Silajdžića polagao sam velike nade, ali sada bih mogao da kažem da sam pogriješio puno. On je već potrošeni političar, sažvakani političar. On je pravio puno grešaka, puno neodlučnih poteza po svim pitanjima koja su vezana za BiH. Po pitanju Kosova nije odigrao nikakvu ulogu, ni konstruktivnu ni destruktivnu, politički je bio inertan. BiH ima perspektivu. Bošnjaci trebaju da se ujedine, da znaju šta hoće, hoće li Bosnu sa Deytonskim sporazumom, hoće li u Evropsku uniju, kao i Hrvati. U ovim dvaju narodima vidim više konstruktivnosti u gradnji BiH.

Bošnjaci. Net: Kada zumirate naše okruženje i sagledate dioptrijom međunarodnih odnosa, kako izgledaju veze ovih zemalja?
Maloku: Češće obiđem države našeg okruženja, bio sam u Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji, Srbiji. Ako sagledam dioptrijom međunarodnih odnosa, onda moram početi sa Srbijom. Ona pravi probleme BiH, Kosovu, pokušava po svaku cijenu da utiče na situaciju u Makedoniji.
U Hrvatskoj već ne može, iako bi htjela. U Crnoj Gori imamo prepredenog Mila Đukanovića koji ne daje baš prostora Srbiji za djelovanje. Srbija uporno sprječava svoje susjede ka napretku.
Beograd utiče na Bosnu podržavajući Dejtonski sporazum, na Kosovu ne priznavajući državu i po svaku cijenu pokušava da im zabrani svaki napredak. Politika Hrvatske prema BiH zahvaljujući predsjedniku Mesiću je konstruktivnija. Hrvatska ima probleme sa Slovenijom, koja ju sprječava da uđe u EU. Albanija je otvorena zemlja i želi dobre susjedne odnose. Znate, države u regionu su toliko povezane i bespotrebno se trude da se razvežu. Dobri komšijski odnosi su vrlo potrebni, ove zemlje nisu dovoljno svjesne toga, koče jedan drugog u procesu napretka a ipak svaka hoće u EU. Nisu svjesne da bez suradnje nema napretka. Vlastodršcima u regionu nedostaje kolektivne odgovornosti. Čudno je i nevjerovatno kako je toliko zemalja, koje danas imaju raznih vrsta razmirica, nekada bilo u istoj državi. To pokazuje da je Jugoslavija bila vještačka tvorevina.

Kočnica za BiH, Albaniju i Kosovo
Bošnjaci.Net: Čuju se glasine u zadnjih nekoliko dana da su Bosna i Hercegovina, Albanija i Kosovo zemlje koje su ostale van liste bijelog šengena. Kakav je vaš komentar o tome?
Maloku: To je žalosno. Od 1. janaura građani B. J. R. Makedonije idu bez viza u Evropu, Srbija i Crna Gora su isto dosta blizu, a oficijelno Bosna i Hercegovina, Albanija i Kosovo su zemlje kojima je stavljena kočnica i građani ovih zemalja neće još moći bez viza u Evropu. Ali da stvar još bude žalosnija građani Albanije bez vize, a građani Kosova nikako ne mogu da uđu BiH. Bosanci, s druge strane mogu na Kosovo bez vize a u Albaniju idu sa vizom. Kontakti među ljudima su faktor koji educira ljude da komuniciraju, upoznaje ih sa životom na drugim mjestima, upoznajući se učimo jedni od drugih, razbijamo predrasude, razvija se etika komšiluka, ali ako se pravi izolacija i prepreke samo možemo da nazadujemo.

Bošnjaci i Albanci su starosjedioci
Bošnjaci.Net: Već tri godine radite na istraživanju bošnjačko-albanskih odnosa kroz historiju, dokle ste došli s tim radom i šta nam možete reći o tome?
Maloku: Da, upravu ste, već neko vrijeme radim na temu bošnjačko-albanski odnosi kroz historiju, i može se reći kroz političke odnose.
Kao prvo, stavio sam akcenat na porijeklo ovih dvaju naroda. Igrom slučaja moja hipoteza se potvrdila. Prije nekoliko dana sam razgovarao sa prof. dr. Enverom Imamovićem. On mi je potvrdio da su Bosanci i Albanci ilirskog porijekla. Dakle, Bosanci nisu slavenskog porijekla i to se potvrđuje, naučno, arheološki i povijesno. To je jedna činjenica preko koje pokušavam da trasiram moj rad. Radio sam intervjue, razgovore, prikupljao sam podatke od različitih ljudi na Kosovu, u Sandžaku, u BiH, susreo sam se sa akademicima, intelektualcima, povijesničarima, itd. Akademik Nedžad Daci kazao mi je da su Albanci i Bošnjaci imali uvijek odnose koji su tangirali međusobno, koji su bili od posebnog značaja, to su bili bratski odnosi. Te odnose Jugoslavija je prekinula. Kako? Nametnuvši Bosancima da su slaveni, da su došli zajedno sa Srbima iz Karpata, a to nije istina! Bosansko ime temelje u ovim krajevima, Bošnjaci, Bosanci nisu doseljenici ovdje, kao ni Albanci. Oni su ovdje starosjedioci, bili su tu prije Slavena. Ako sagledamo Bošnjake i Albanace kroz karakterologiju vidimo da oni imaju sličnosti, a to mogu reći i iz iskustva. Mentaliteti su slični, način objašnjavanja stvari, donekle i rituali, svadbe, kultura, način razmišljanja. Osobine ovih naroda su hrabrost, rodbinska osjetljivost, ponos, moralnost idt., nikada nisu činili genocid nad drugima, nikada nisu bili okupatori, to je narod koji voli dobro, pa se za Bošnjake u srednjem vijeku nije džaba govorilo „Dobri Bošnjani“. Treba da znate da ono što je istina, ono što je činjenica kad-tad poziva nekoga da otkrije i iznese tu istinu i polako se stvari moraju razjasniti. Ja krivim Titovu Jugoslaviju za manipulisanje bosanskim identitetom, krivim Slavene, Srbe posebno. Oni su pokušali po svaku cijenu da utru bosanski identitet, da sravne sa zemlje sve što je bosansko i uklone i da dehumaniziraju Bosance, da bi ih srbizirali ili kroatizirali. To nisu uspjeli jer Bosna ima svoje temelje u povijesti, imaju svoj identitet, svoj jezik koji je specifičan. Isto to sve vrijedi za Albance.

Bošnjaci. Net: I za kraj, nedavno su u posjeti regionu bili američki zvaničnici, odnosno potpredsjednik Joe Biden u BiH, Srbiji i Kosovo i zamjenik državnog sekretara Jim Steinberg u Makedoniji i Crnoj Gori. Kakva su vaša očekivanja i prognoza ove posjete?
Maloku: Pa, mislim da je posjeta američkih zvaničnika državama Zapadnog Balkana znak nastavka njihovog angažmana. Činjenica da američka administracija podržava Daytonski sporazum u BiH, od Srbije nije traženo da prizna neovisnost Kosova ne vidim nekih značajnijih promjena u skoroj budućnosti.