Oko naše kamere kliknite na sliku za uvećati Učitelj Ahmić na nastavi sa učenicima Učitelj Ahmić sa mlađim učenicima Zaslužni za pokretanje škole na bosanskom jeziku: Šabotić, Dedović i Redžić

Poznavanje stranih jezika stvara prostor i veliku slobodu za razvoj samopovjerenja, i ono je jedan od glavnih uslova kvalifikacije za svjetsko tržište rada, a istovremeno je i preduslov za upoznavanje drugih kultura.

Međutim kako je bosanskohercegovačka populacija, od 1992. god. Raseljena po bijelom svijetu, uz tešku muku (odrasle osobe) uz pomoć svoje djece, sa izdvajanjem silnog novca za dopunske nastave i kurseve i tečajeve stranih jezika, naučila je velki broj stanih jezika, tako da su u jednom određenom momentu s ponosom konstatovali kako su se dobro snašli u inostranstvu, i ta euforija trajala je jedno određeno vrijeme.

Polaznici škole na bosanskom jeziku u Neussu

Kako je vrijeme odmicalo sticali su se uslovi, na ovaj ili onaj način da se bjelosvjetska bosanskohercegovačka populacija može vratiti u Republiku Bosnu i Hercegovinu, pa makar to bilo samo za vrijeme odmora, neko sa bosanskohercegovačkim državljanstvom, a Boga mi ih ima i veći broj koji su se odrekli njega, ali šta je tu je, nego opet sada dolaze problemi, opet sličnog karaktera, opet dolazi do izražaja neznanje, jer kada dođeš kod sopstvene kuće, kod svog babe i majke, i dovedeš dijete ili djecu, tu se djed i nena obraduju unučadima. Onda djeca obično budu zasuta sa raznim pitanjima i potpitanjima od strane djeda i nene, a djeca onda počnu da zovu svoje roditelje, da ih pitaju, šta znači ovo? Što su ih djed i nena pitali, jer djeca nerazumiju bosanski a mnogo su radoznala.

Međutim otac i mati nemaju vremena da tumače jer su obećali da idu kod rođaka ili komšije da ih obiđu jer ih nisu duže vremena vidjeli. Možda treba da idu da snimaju neko iz rata značajno mjesto kako bi u inostranstvo pokazali odakle dolaze, ili tome slično. E sada ako se to ponavlja iz godine u godinu, onda djeca nemaju interesa da idu više u Bosnu jer se ne razumiju čak ni sa najbližim. Tada roditelji mole djecu da pođu još jedan put zajedno na odmor, pa ćemo se nekako snaći, valjda će neko ko zna bosanski, i taj jezik zemlje iz koje dolazi mi biti u istom vremenu na odmor (eh kako bi to bilo lijepo) a ako ni toga ne bude onda ćemo vam mi tumačiti bosanski. (Vidi kakvi su u Bosni, tamo ne možeš jeftino ni tumača između djeda i unuka naći). Stvarno bruka.

Da se tako nešto nama nebi desilo, predstavnici Kulturno sportskog kluba Bosna i Hercegovina iz Neuss-a Nemačka: Nusret Šabotić, Šerif – Šero – Dedović i Irfan Redžić, uz obilatu pomoć Socijalne radnice iz Neuss-a gospođe Kohlmann. došli su na ideju o pokretanju nastave na maternjem bosanskom jeziku, tako da su i roditelji djece shvatili značaj znanja maternjeg jezika, tako da je svako pojedinačno odradio svoj dio posla i danas 12.03.2009, sa zajedničkom radošću i zadovoljstvom nšli smo se svi zajedno pred zajedničkim ciljom, a to jest pred školomu St.-Konrad-Schule Städt Gemeinschaftgrundschule, Löhrerstr. 7 41468 Neuss –Gnadental, gdje nas je čekao učitelj Salih Ahmić, i u 14:00 h počeo je prvi čas sa bosanskom nastavom.