Autor: Ćerim Bajrami

Ćerim BAJRAMI: Zar neki među Bošnjacima još nisu shvatili da je prošlo vrijeme kad su pod tim imenom bili priznata nacija, “imali pravo” samo da se bore za seosku infrastrukturu? Nije li došlo konačno vrijeme da se Bošnjaci bore i da rade i za implementaciju zacrtanog na nadgradnju svoje nacionalne infrastrukture i digniteta bošnjačke zajednice, a to im je, i pored primjedbi, Planom Martija Ahtisarija, Ustavom i zakonskim rješenjima Kosova, ipak, omogućeno, tj. postoji dovoljan okvir za tako nešto! Što također i dobrim dijelom desetogodišnja praksa poslije rata na Kosovu - to potvrđuje.

Jedan lijepi stih čuvenog bošnjačkog epskog pjevača Avde Međedovića ide ovako: "Bože mili pjevaju Bošnjaci"...
Bošnjaci, Bogu hvala., i dalje pjevaju, ali i sve više - javno - zbore!

Ako je suditi po medijima, Bošnjacima u Bosni nije ni dosad manjkao javni govor protiv nepravdi kojima je bremenito državno i političko stanje među našim narodom. Ne izuzimajući naravno iz ovoga ni česte napade pojedinih medija na bošnjačke zvaničnike, koji nerijetko nadjačaju glas razuma!
Dok u posljednje vrijeme glas protesta bh intelektulaca, na čelu sa akademikom Muhamedom Filipovićem, je sve učestaliji, a najviše povodom njihovog protivljenja "Sporazumu iz Pruda".

Kad su Bošnjaci Kosova u pitanju, oni su do nedavno bili poznati uglavnom po govoru u rukavicama, tj. po tome da o svojim problemima javno progovore tek toliko da se ne zamjere "centrima moći" kako u svojim redovima, tako i onima na Kosovu.
Po ovome su posljednjih godina bili poznati i njihovi vodeći mediji na Kosovu, ali i neki novinari i publicisti, kao i intelektualci. Uz čast izuzecima, naravno.

Međutim, u posljednje vrijeme, pogotovo poslije pokretanja Internet magazina prizren-web, ali i dvije bošnjačke Web stranice - jedne iz Peći druge iz Dijaspore, kao i nastavka pisanja kako autora ovih redova tako i još nekih kolumnista i novinara na svebošnjačkom web magazinu Bošnjaci.Net, ali i redovne saradnje potpisnika ovog osvrta u sarajevskom listu Preporod, sve više se otvoreno iskazuju obrisi bošnjačkog stanja i nezadovoljstva na Kosovu, uz dosta podataka o uzrocima koji su do njega doveli.

Zanimljiva je i pojava uključivanja sve većeg broja čitalaca//komentatora, među kojima i onih koji imaju šta da kažu, ali i popriličnog broja onih koji zapravo pokazuju dobrano nepoznavanje suštine problema i svoju elementarnu neinformisanost, ne izuzimajući i poneke koji to čine sa jakom dozom zluradosti i prelaženja svakog minimuma civiliziranog dijaloga.

Nije nikakva novost da je politička situacija među Bošnjacima Kosova i dalje bremenita mnogim subjektivnim problemima, među kojima je nesaradnja lidera većinske (koalicije Vakat) i manjinske opcije (SDA, Numan Balić) već postala poslovična.

Međutim, bila bi najobičnija demagogija kazati da odgovornost za tu nesaradnju leži na obadvijema stranama, zato što su svi oni koji iole poznaju bošnjačku situaciju na Kosovu svjesni činjenice da je saradnja sa Numanom Balićem, bila i ostala mislena imenica čak i za one malobrojne u njegovoj političkoj opciji koji to uporno traže.
Kao posljednji primjer, ovih dana je na sceni bila aktuelna afera oko g-đe Vezire Emruš, poslanice SDA, koja je otkazala poslušnost svom šefu Baliću, i sebe ugradila u parlamentarnu grupu srpskih poslanika u Skupštini Kosova.

Još nisu na svjetlo dana izbili svi detalji vezani za ovaj "transfer", međutim, već je sada jasno da je cijela priča zapravo epilog igre Numana Balića oko donacije koju je dobio od drugog srpskog poslaničkog kluba koji drži čelno mjesto Ministarstva za manjine i povratak, a koje je, po svoj prilici, Numan Balić samo plašio ulaskom u parlamentarnu grupu sa g. Slavišom Petkovićem, jednim između ostalih pet srpskih opozicionih poslanika, s kojima bi - kobiva - uz pomoć opozicionih poslanika iz albanskih stranaka trebali da zajedno ruše, ili prijete rušenjem, vladajuće većine u Parlamentu Kosova.

Zato je mogući izlaz u pokretanju otvorene diskusije i ljudskog razgovora među Bošnjacima Kosova, i onima koji im žele pomoći, sa glavnim ciljem da bi se u razmjeni iskustava, sučeljavanju stavova, obrazloženju prijedloga… progovorilo o realnim izlazima iz sadašnje - dobrano subjektivno stvorene - letargije i zastoja u bošnjačkoj kolektivnoj i građanskoj afirmaciji na Kosovu. Uslov svih uslova je, dakle - da Bošnjaci bez imalo straha, iz svoje nepatvorene duše – progovore. Kao da se polahko sve više stiče dojam da su se odlučili - pošto im je pružena šansa – da, Bože mili, ipak prozbore.

S druge strane, ispalo je da parlamentarno i medijsko bunjenje koalicije "Vakat" oko posljednje raspodjele manjinskih sredstava bošnjačkoj i drugim zajednicama, nije bilo ozbiljno uzeto u obzir od strane Vlade, iako je ova bošnjačka koalicija članica vladajuće koalicije. Čak i uprkos tome što je njoj "pripala čast" da prethodnu raspodjelu manjinskih sredstava, s kraja ljeta prošle godine, prva napadne, i tako dovede do parlamentarne rasprave čiji je epilog bio poništenje odluke o raspodjeli sredstava, uz ostavku ondašnjeg ministra iz srpskih redova na čelu Ministarstva za manjine i povratak. Ima govorkanja da je ovo urađeno po nagovoru nekih predstavnika većinskog političkog vladajućeg bloka iz albanskih redova.
"Kolateralna šteta" oko ove prve - poništene - podjele je, pored spomenutog ministra i još nekih zapošljenih u ministarstvu, ispala i tu zapošljena Bošnjakinja Emilija Redžepi iz Prizrena, koja je navodno bila u zoni sukoba interesa oko poprilične sume potencijalno odobrenih sredstava donacije svojoj (bivšoj) NVO. Ona je, s druge stane, za svoj slučaj optužila bošnjačke čelnike iz "Vakata", a kao dokaz svoje nevinosti navodi i nalaz revizorske komisije. Međutim, na posao - nije vraćena.

E sad - da se na bošnjačkoj političkoj sceni na Kosovu baš ništa novo ne događa, ne bi se baš moglo kazati.
Tako je recimo u Peći, nedavno, Građanska inicijativa "Zajedno", koja okuplja popriličan broj bošnjačkih intelektulaca iz tog grada i koja je polučila solidne rezultate na posljednjim izborima, prerasla u Stranku demokratskih promjena, a njen predsjednik je g. Safet Zoranić. Ovo je inače treća bošnjačka opoziciona opcija u Pećkoj regiji, pored Bošnjačke stranke Kosova, predsjednika Husnije Beškovića, (članice "Vakata") i "Inicijative Rustem Nurković", koji ima delegatski mandat u skupštini opštine Peć, koji su, s druge strane, najavili udruživanje.

Također je u međuvremenu i g-đa Emilija Redžepi krenula sa pripremama oko osnivanja nove stranke, što se i dogodilo sedmog februra ove godine u Prizrenu, kad je osnovana Nova demokratska stranka.

U kom će pravcu biti kanalisano dobrano vidljivo nezadovoljstvo i kojim će putem krenuti ova nova opcija ostaje da se vidi. Po nekim nezvaničnim podacima, oko nje se stidljivo okupljaju čak i oni koji su dosta otvoreni neprijatelji nastave na bosanskom jeziku na Kosovu!

A neki "intelektulaci" iz redova ovog naroda, koji su čak i javno istupili protiv ove nastave, još se drže "po strani". Njima (a pogotovo - nama) bi svakako bilo najbolje da se i dalje nigdje ne uključuju, jer je njihova "intelektualnost" i "uključivanje" uoči rata na Kosovu oko "podrške" "čuvenim" "Rambujevcima", kao i njihovim "lutanjem" prilikom bombardiranja NATO-a tokom rata na Kosovu, zamalo skupo koštala neke bošnjačke ljude, nasilno mobilisane od strane srbijanskih diktatorskih vlasti, pa su morale da "intervenišu" naše stare nane iz sela Manastirice i Gornjeg Ljubinja i da povedu opštu pobunu, kako bi ovi, u ratnoj opasnosti, vratili oružje i uniforme "slavne srbijanske vojske" u Rečanima, maja 1999.!

Šalu na stranu, promjene u bošnjačkoj politici na Kosovu jesu neminovne, ali bi se moralo voditi računa o širem kosovskom, kao i o bošnjačkom nacionalnom kontekstu. U protivnom, svaka nova inicijativa, koja polazi samo od opšteg nezadovoljstva postojećim stanjem, bez dobre procjene, jasne vizije i cilja, nacionalne strategije i taktike, ne samo da će ostvariti polovne rezultate, već i sa sobom nosi rizik novih bošnjačkih posrtanja na Kosovu i nastavak serije zloupotreba dobrih namjera i želje za promjenama među našim narodom.

A svima onima koji misle, recimo - da je izlaz iz krize za Bošnjake Kosova u vraćanju nazad, nek se sami pojedinačno vrate ondje gdje zamišljaju da treba.
A oni koji su se eventualno umorili, neka predahnu i usput malo razmisle: da li za Bošnjake Kosova ima drugog izlaza osim jednog jedinog a to je - penjanje ka visinama, a ne spuštanje u "stare - presušene - bunare"!?
Ovoj generaciji je, naime, zapala odgovornost, ali i čast, da izvede nacionalnu bošnjačku afirmaciju i da svojim pokoljenjima ostavi u emanet, pored materijalno zatečenog, i nacionalno izgrađenu infrastrukturu, koja podrazumijeva kvalitetnu nastavu na bosanskom jeziku na svim nivoima, dobro informisanje, solidno stanje u kulturi... dakle - kompletnu duhovnu nadgradnju bošnjačkog naroda.
Nisu li već previše Bošnjaci Kosova u vrijeme kad su bili nacionalno priznati pod imenom Muslimani (dok, naravno, nije došao zločinački režim Miloševića pa ih sveo na vjersku skupinu) bili korišćeni kao zamorčad tuđih interesa?

Zar neki među Bošnjacima još nisu shvatili da je prošlo vrijeme kad su pod tim imenom bili priznata nacija, "imali pravo" samo da se bore za seosku infrastrukturu?
Nije li došlo konačno vrijeme da se Bošnjaci bore i da rade i za implementaciju zacrtanog na nadgradnju svoje nacionalne infrastrukture i digniteta bošnjačke zajednice, a to im je, i pored primjedbi, Planom Martija Ahtisarija, Ustavom i zakonskim rješenjima Kosova, ipak, omogućeno, tj. postoji dovoljan okvir za tako nešto. Što također i dobrim dijelom desetogodišnja praksa poslije rata na Kosovu - to potvrđuje.

Nezadovoljstvo dosadašnjim stepenom implementacije zacrtanih prava je evidentno i ono je s pravom izraženo. Međutim, neinformisanost, brkanje prioriteta, traženje uzroka i onamo gdje ih nema, pa samim tim i loše procjene - mogu samo poroditi loše poteze, koji dodatno mogu biti pothranjeni ako se povlače iz pozicije ličnog nezadovoljstva.

Poznato je, naime, da su svi bošnjački politički predstavnici, ali i oni drugi koji su na javnoj i medijskoj sceni, na ovaj ili onaj način u ponečemu griješili i da griješe.
Međutim, kriterijum ličnih afiniteta, lokalističkog pristupa i iskustva, nedostatak relevantnih saznanja, uvijek može dovesti samo do loših zaključaka.
Napomenimo usput samo da je jedan od problema Bošnjaka Kosova - vještačko forsiranje regionalizma.
Ovo je na veoma grub način manifestovano i tokom konstitutivne sjednice Savjetodavnog vijeća zajednica, kad je Numan Balić uzeo sebi za pravo da bukvalno "desantom", pred svima ondje prisutnim, kao i pred predsjednikom Kosova, dr. Fatmirom Sejdijuom, tri četvrtine bošnjačkog naroda na Kosovu proglasi za "neautentične Bošnjake"(!?)

Ima li onda smisla, i pored svih njegovih drugih loših poteza na bošnjačkoj i kosovskoj politčkoj sceni (a ako se ovome doda i 10 rasturanja SDA Kosova, računajući i posljednji raskol sa SDA poslanicom g. Emruš i jedan od prije rata) nekoga mimo njega optuživati za bošnjačku nesaradnju, kad gotovo svaku priliku koristi u javnosti da napadne sve Bošnjake koji nisu s njim, a nešto jesu u javnosti?! Pri tome stalno tjerajući ove druge da se brane, pa tako da - namjesto korišćenja termina za oficijelni nastup o bošnjačkim problemima, troši se vrijeme u međusobnim napadima i odbrani bošnjačkih predstavnika.

S druge strane, koalicija Vakat, kao vladajući segment u vlasti ispred Bošnjaka na nivou Kosova, u opštinama Prizren i Dragaš, svih ovih godina jeste akter u donošenju političkih i pravnih akata na Kosovu, uzimajući u obzir i relevantna manjinska prava u tim dokumentima, pa, dakle, oni mogu uvijek kazati da je sve što je u njima dobro - i njihova zasluga.
Međutim, konkretni potezi i sprovođenje nekih njihovih odluka koje se tiču svakodnevnog života bošnjačkih građana, praćeno je nizom loših poteza, ili pak - nečinjenjem uopšte, pa su ovakvim trendom doprinijeli da se mnogi bošnjački problemi umjesto rješavanja, stalno gomilaju i prolongiraju.

Postoji niz primjera: dobrano formalistički pristup bošnjačkom nacionalnom pitanju; posljednja obećanja da će riješiti nastalu krizu oko udžbenika i studiranja u nastavi na bosanskom jeziku - saradnjom sa BiH (što je bio konačni pomak, poslije višegodišnjih (i) njihovih zabluda i lutanja) - ostalo je još uvijek samo u sferi obećanog; praktično - istjerivanje prof. dr. Mehmeda Mete sa Edukativnog fakulteta u Prizrenu; neki loši kadrovski potezi, pogrešno miješanje oko dodijeljenih zadnjih donacija, njihova tinjajuća unutarkoaliciona i unutarstranačka kriza, nepružanje blagovremeno pravih informacija o stanju u nastavi na bosanskom jeziku u opštini Dragaš, neinsistiranje na zapošljavanju što većeg broja Bošnjaka u javnom sektoru, pogotovo u Prizrenu u kojem već godinama Bošnjaci nisu ni približno zastupljeni u organima uprave (a zastuljeni su samo formalno-predstavnički); nesaradnja sa intelektualcima kao i formalna i selektivna saradnja (poneki put i zloupotreba) sa NVO sektorom, koji u većini kuburi sa neobezbijeđenim radnim prostorom i neomogućenim donacijama svojim projektima, doprinijelo je i doprinosi stalnom povećanju nezadovoljstva Bošnjaka, pogotovo onih u Prizrenu. Ovo nezadovoljstvo može rezultirati i nekim drugim (nepoželjnim) retrogradnim pravcima i "prijedlozima" izlaska iz krize.
A svaki retrogradni i bošnjački neprofilisani pokret - samo može pomoći opstanku ovih opcija na vlasti, pogotovo one okupljene oko Numana Balića, koji godinama koristi sve "praznine" i retrogradne pojedince u Prizrenu i Dragašu, da bi sebi obezbijedio "saradnike" iz te regije, koja je zapravo ključna za opstanak Bošnjaka na Kosovu, sudeći po mnogo čemu, a najviše - naravno - po broju Bošnjaka koji u njoj žive.
Ovo tim prije ako se uzme u obzir da su njemu iz Ministarstva za manjine i povratak nedavno bukvalno poklonili donaciju za daljnje političke aktivnosti (što i sam naslov projekta nije krio, jer se pored podrške "Radiohayatu" spominje i "održavanje tribina po terenu", pa je valjda svima jasno kakve to "tribine" može održavati onaj koji se bavi politikom. (!?)

A sve ovo treba posmatrati i u kontekstu nastavka manipulacija sa bošnjačkim govornim područjem, naročito u Gori, od strane srbijanske vlade, a u posljednje vrijeme intenzivirane i iz Bugarske. Sve sa ciljem provođenja njihovih nacionalističko-šovinističkih projekata na račun Bošnjaka Kosova.

No, kad govorimo o donacijama, ne treba se samo osvrtati na loše primjere posljednje raspodjele, tokom koje gotovo nijedan projekat od bošnjačkog nacionalnog interesa nije prošao, već su prednost isključivo imali oni individualni.
Također, u ovom pravcu ne treba zanemariti ni činjenicu dosadašnjeg veoma lošeg donatorskog iskustva u bošnjačkoj zajednici, tokom kojeg su, po dosta relevantnim podacima, tri četvrtine donacija ovoj zajednici otišle krugovima NVO-a oko četiri bošnjačke osobe na Kosovu, među kojima je, ipak, po svoj prilici, na drugom mjestu spomenuti Balić.
Zanimljivo će biti eventualno publikovanje analize ovih podataka, a što se tiče njihove efikasnosti u bošnjačkoj zajednici, ona je već sada jasna - ona je ili polovična ili je uopšte nema.
Gro tih sredstava, naime, otišao je na sijaset okruglih stolova i tribina, po exluzivnim kosovskim restoranima i hotelima, gdje su poslije obilnih ručkova, uglavnom svi napisani zaključci sa tih sesija ostali mrtvo slovo na papiru, jer je, između ostalog - redovno propuštana jedna ključna stavka u tim projektima, a ona je - sredstva i monitoring za implementaciju usvojenih zaključaka.

Zato je mogući izlaz u pokretanju otvorene diskusije i ljudskog razgovora među Bošnjacima Kosova, i onima koji im žele pomoći, sa glavnim ciljem da bi se u razmjeni iskustava, sučeljavanju stavova, obrazloženju prijedloga, progovorilo o realnim izlazima iz sadašnje - dobrano subjektivno stvorene - letargije i zastoja u bošnjačkoj kolektivnoj i građanskoj afirmaciji na Kosovu.
Uslov svih uslova je, dakle - da Bošnjaci bez imalo straha, iz svoje nepatvorene duše - progovore. Kao da se polahko sve više stiče dojam da su se odlučili - pošto im je pružena šansa - da, Bože mili, ipak prozbore!