Zašto još uvijek ne odgovara za zloèine crnogorske policije? - Himzo je tokom torture zadobio brojne fizièke povrede i doživeo ozbiljan psihièki šok. Zbog èega je uveèe izvršio samoubistvo. - Hilmo je pao na zemlju a oni su nastavili da ga udaraju. Ubrzo je došao treæi vojnik koji je naredio da prestanu da tuku Hilmu a potom su sva trojica otišli. Hilmo se pridigao i naslanjajuæi se na dva štapa krenuo prema kuæi. Naišao je na komšinicu Zlatiju Stovrag koja mu je pomogla da doðe do kuæe. Te veèeri, Hilmo je podlegao povredama. Porodica ga je zbog straha od vojske sahranila tek nakon deset dana.

Dana 18. oktobra 2007. godine advokat Fonda za humanitarno pravo (FHP) je u ime tri èlana porodica pokojnih Himze Stovraga i Hilme Drkende iz sela Vukšiæi (Bukovica) Osnovnom sudu u Podgorici podnio dvije tužbe za naknadu štete protiv Republike Crne Gore, zbog odgovornosti države za njihovu smrt. Tužbe su podnijete u okviru FHP programa podrške žrtvama kršenja ljudskih prava u ostvarivanju prava na reparacije.

Prema izjavi Zlatije Stovrag, policajci Šubariæ [ime nepoznato], Slaviša Svrkota i Goran Zindoviæ i još nekoliko NN policajaca iz SUP-a Pljevlja, su ujutro 1. novembra 1992. godine, došli u njihovu porodiènu kuæu u selu Vukšiæi. Saopštili su im da traže oružje i da æe zbog toga izvršiti pretres kuæe. U toku pretresa, policajci su poèeli da tuku Himzu, pred njegovom suprugom i kæerkom. Udarali su ga rukama, nogama i policijskim palicama po èitavom tijelu. Himzo je pao na pod a oni su nastavili da ga tuku. Kada se u jednom trenutku Himzo pridigao, jedan policajac mu je naredio da trèi. Himzo je tada bezuspješno pokušao da potrèi ali su policajci ponovo poèeli da ga tuku. Nakon izvjesnog vremena, policajci su prestali sa batinanjem. Dok su izlazili iz kuæe jedan od policajca je rekao Himzi: “Ako nas sutradan doèekaš na ovom mjestu, provešæeš se gore nego danas”. Himzo je tokom torture zadobio brojne fizièke povrede i doživeo ozbiljan psihièki šok. Zbog èega je uveèe izvršio samoubistvo.

Oko 15:30 sati 27. marta 1993. godine, Hilmo (75) je noseæi vreæu sijena krenuo iz svoje kuæe u selu Vukšiæi, da nahrani ovce. Na putu su ga zaustavili dvojica nepoznatih pripadnika Vojske Jugoslavije (VJ). Optužili su ga da nosi hranu „zelenim beretkama“ i odmah poèeli da ga tuku nogama i kundacima. Hilmo je pao na zemlju a oni su nastavili da ga udaraju. Ubrzo je došao treæi vojnik koji je naredio da prestanu da tuku Hilmu a potom su sva trojica otišli. Hilmo se pridigao i naslanjajuæi se na dva štapa krenuo prema kuæi. Naišao je na komšinicu Zlatiju Stovrag koja mu je pomogla da doðe do kuæe. Te veèeri, Hilmo je podlegao povredama. Porodica ga je zbog straha od vojske sahranila tek nakon deset dana.

Bukovica je planinsko podruèje koje se nalazi na sjeveru Crne Gore u opštini Pljevlja, uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom (BiH) i obuhvata 37 sela koja su do 1993. godine bila naseljena pretežno bošnjaèkim stanovništvom. Za vrijeme oružanog sukoba u BiH, na teritoriji Bukovice je boravio veliki broj rezervista VJ, pripadnika paravojnih formacija i policije Crne Gore. Uz izgovor da traže nelegalno oružje, oni su vršili torturu, pretrese, pljaèke, maltretirali i zlostavljali bukovièke Bošnjake. Prema podacima FHP-a, u ovom periodu je ubijeno sedam civila. To su: Šaæir Ramoviæ, Omer Durak, Hajro Musliæ, Ejub Musliæ, Džafer Ðogo, Latif Bangur i Hilmo Drkenda. Zbog straha za svoje živote, u periodu od poèetka oružanih sukoba u BiH do kraja 1992. godine, veæina stanovnika Bukovice je napustilo svoje domove. Nakon odlaska, njihova imovina je opljaèkana i uništena.

FHP poziva državne organe Crne Gore da, u skladu sa Rezolucijom Generalne skupštine UN \'\'Osnovna naèela i smjernice za ostvarivanje prava na pravni lijek i reparacije žrtava teških kršenja meðunarodnog prava ljudskih prava i ozbiljnih povreda meðunarodnog humanitarnog prava\'\' (usvojena 16. decembra 2005. godine), obeštete žrtve kršenja ljudskih prava koje su izvršili pripadnici srpske vojske i policije.