Historija BiH
Sjeæanje na dane kada se fašizam nadvio nad Šeher Sarajevom
SARAJEVO POD OPSADOM
|
|
Objavljeno: 03. April 2006. 00:04:00
Pripremila: B. PEKMEZOVIÆ
Opsada Sarajeva, jedna od najtamijih strana rata u BiH, poèela je 5 aprila 1992. godine otvorenom agresijom na Bosnu i Hercegovinu od strane Jugoslavenske Narodne Armije, a 2. maja 1992 je stegnut obruè oko Sarajeva kada je JNA uhapsila tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegoviæa.
Grad je preživio najdužu opsadu u istoriji modernog vremena. Opsada Sarajeva trajala je više od 1400 dana. Grad nije imao vodu, struju, hranu, plin, grijanje… a za vrijeme opsade, stanovnici grada su sistematski gaðani i ubijani snajperima i teškom artiljerijom sa okolnih brda. Na hiljade metaka, na hiljade granata su bile sarajevska svakodnevnica. Ubijeno je oko 12000 ljudi, od toga oko 1600 djece, 50.000 ranjenih. Preživjeli graðani Sarajeva su na raspolaganju imali 159 grama hrane dnevno. U istom periodu, zraènim mostom dopremljeno je 31.448.000 kilograma osnovnih životnih namirnica, a kamionima 168.432.000 kilograma. Voda se toèila pod kišom metaka, struju mijenjali lojanicom, svi u prosjeku izgubili 9,543 kilograma i ponovno otvorili 89 starih grobalja: samo na Kovaèima su 1.284 nova mezara.
U potpunosti su porušeni, spaljeni ili teško ošteæeni svi najvažniji privredni kulturni, politièki i drugi javni objekti, kao i ogroman broj stambenih zgrada i kuæa. Primjera radi, još u poèetku agresije 1992. godine granatiranjem su u potpunosti spaljeni i zgrade i kompletna graða Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine i Orijentalnog instituta. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine teško je ošteæen granatiranjem.
Prema izvještajima , veæ u septembru 1993.godine 35.000 zgrada u Sarajevu je bilo srušeno a sve ostale zgrade bile su manje ili više ošteæene. Vijeænica, Nacionalna bibilioteka je 25.aprila 1992.godine izgorjela s hiljadama nenadoknadivih djela iz povijesti i kulture. Dakle, Univerzitetska biblioteka konstantno je granatirana dok nije spaljena: zloèinci oko Sarajeva gaðali su u toj zgradi historiju, književnost, biologiju, nasljeðe, tradiciju… Onako kako je spaljena ostala da prkosi, predstavljala je zapravo recept neuništivosti.
Sarajevski ratni tunel ili TUNEL SPASA dugaèak 800 metara prokopan je u aerodromskom naselju Butmir sredinom 1993 godine, najteže sarajevske godine, i tim putem se omoguæio unos najosnovnijih namirnica potrebnih za opstanak života u Sarajevu.
Otvoreni su tzv. “PLAVI PUTEVI”: Šta su oni znaèili Sarajevu ilustruje podatak da je za 15 dana, od 13. do 28. jula 1994, na relaciji Dobrinja - Butmir prošlo ukupno 42.090 ljudi, 556 autobusa, 2.745 automobila i 4.201 kamion. Dnevni je prosjek bio: 421 osoba i 75 vozila, a put je bio otvoren samo èetiri i po sata dnevno: od 10 do 12.30 prije podne i od 14 do 16 sati poslije podne. Ali, prije plavih puteva i prije tunela, aerodromska je pista služila kao put. Može se nazvati i crvenim - gotovo da nije bilo noæi kada pista nije uknjižila danak u krvi. Emir Redžoviæ, major Armije BiH i tadašnji zamjenik komandanta Èetvrte motorizirane brigade, smještene u Hrasnici, sjeæa se da su \"Biseri\", jedinica za obezbjeðenje Predsjedništva pod komandom Harisa Lukovca, prvi trasirali put pojedinaène deblokade Sarajeva. Vodio je preko aerodromske piste: te noæi \"Biseri\" su unijeli u grad onoliko protuoklopa koliko je moglo stati u njihove ruksake. Tako je poèelo organizirano prelaženje aerodromske piste na kojoj je, po jednoj vojnoj evidenciji, ostalo 268 života, a gotovo 700 ljudi je ranjeno. Pogibija doktora Mustafe Pintola dio je one ratne prièe kakva se samo ovdje mogla zabilježiti: sticajem okolnosti, èuvao je dijete èiji su roditelji bili \"na onoj strani\". Krenuo je u Sarajevo u potrazi za naèinom da spoji rastavljenu srpsku porodicu: ubijen je na pisti.
Put preko piste u nekoliko je navrata spasio Sarajevo, oružjem i municijom: pistu su prelazili vojnici, policajci, dužnosnici sa kompletnom pratnjom i odvažni civili u potrazi za hranom ili porodicom. Za sve je važio isti princip: doðeš do žice, spustiš se u rov i èekaš da transporter odmakne. Onda trèiš……..
Najviše je žrtava meðu civilima. Iako je prelazak preko piste uvijek bio lutrija, igra se razlikovala u nijansama: kada su pistu prelazili generali, naèelnici i pokoji ministar, onda je dio pratnje istrèavao prije vremena i odvlaèio pažnju transporteru - dok su se vojnici UN-a objašnjavali s njima, delegacija je nesmetano prolazila. U jednoj kuæi u Butmiru bila je baza dijela Specijalne jedinice Lasta: ovim momcima neposredno je komandovao tadašnji ministar policije Bakir Alispahiæ, a imali su zadatak da sa slobodnih teritorija prebacuju materijalno-tehnièka sredstva u Sarajevo. Apsolutni rekorder u broju prelazaka piste se ne zna, no pouzdano se zna da je najèešæi putnik iz Èetvrte motorizirane bio vojnik Nusret Karišik - nosio je poštu i bio veza sa komandom Korpusa…….
„Opkoljeno Sarajevo, bez dijelova grada Grbavica, Nedžariæa, Ilidže i Vogošæe do kraja 1992. godine bilo je napadnuto sa 800.000 razlièitih projektila...
Po statistièkim podacima, na svakog graðanina Sarajeva baèeno je oko 30 kg topovskog punjenja. Tako su ovi brojevi rasli u 1993., 1994., 1995. godini.“- Bitka za Sarajevo, Kerim Luèareviæ
Iako je proglašeno \"zonom bezbjednosti\" UN, Sarajevo je bilo pod opsadom gotovo èetri godine.
Opsada Sarajeva zvanièno je završena 29 februara 1996. godine.
* * * * * * * * * *
“DNEVNIK HAŠKOG TRIBUNALA (2002):
Sudska Hronika: Sluèaj Sarajevo
Tvrdi se da je granatiranje grada bilo jedno od sredstava za voðenje psihološkog rata.
Na suðenju generalu Stanislavu Galiæu - bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa bosanskih Srba, optuženom za kampanju terora nad stanovnicima Sarajeva, - optužba je nastojala da dokaže kako je opsada Sarajeva izvedena radi uništenja grada ili njegovog \"èišæenja\" od bošnjaèkog stanovništva.
Jedan od vojnih posmatraèa UN, kanadski oficir Patrik Henderberi, posvjedoèio je da su njemu i jednom njegovom kolegi - mjeseca decembra 1993. godine - general Galiæ i major Milenko Inðiæ (Galiæev oficir za vezu) otvoreno priznali takvu strategiju.
\"Ja sam kao vojnik znao da srpske snage ne mogu uništiti grad, ali da mogu prièiniti ogromnu štetu\", izjavio je Henderberi pred tribunalom, komentarišuæi ono što mu je rekao Galiæ. \"Njegova primjedba o èišæenju grada od Bošnjaka ... bila je prva takva primjedba koju sam lièno èuo iz usta jednog visokog oficira.\"
Tužilac, namjerava dokazati kako su protesti ulagani lièno Galiæu i majoru Inðiæu, kako su tokom protekle dvije nedkelje posvjedoèila desetorica vojnih posmatraèa iz sastava UN.
Henderberi je takodje rekao da mu je major Inðiæ, s kojim je bio u redovnoj vezi, jednom prilikom priznao da Srbi otvaraju nasumicnu vatru u pravcu grada, i da iako to \"nije dobro, mora biti nastavljeno\". Svjedok je potvrdio da je u pitanju bio dio šireg plana koji se odnosio na vršenje psihološkog pritiska na civilno stanovništvo. “
Granata koja je u februaru 1994.g. na sarajevskoj pijaci Markale ubila više od 60 graðana bila je ispaljena sa srpskih položaja, potvrdio je na suðenju ratnom zloèincu Slobodanu Miloševiæu pred Haaškim tribunalom ekspert optužbe dr. Berko Zeèeviæ. Inaèe, struènjak za naoružanja i municiju i profesor na sarajevskom Mašinskom fakultetu, Zeèeviæ je ovaj zakljuèak donio na osnovu vlastite ekspertize koju je napravio odmah nakon masakra na Markalama 5. februara 1994. godine.
Ova ekspertiza je bila jedan od krunskih dokaza u nedavnoj presudi Stanislavu Galiæu, koji je za opsadu Sarajeva osuðen na 20 godina zatvora. Ona je takoðe kao “gotov” dokaz uvrštena i u dokazni materijal na suðenju Slobodanu Miloševiæu.
\"Doživotni zatvor je jedina adekvatna kazna za kukavièki i zlokobni zloèin teroriziranja civila i za važnu ulogu koju je Stanislav Galiæ imao u provodjenju\" takvog terora nad Sarajevom, ustvrdilo je tužiteljstvo u svom žalbenom podnesku na prvostepenu presudu bivšem komandantu Sarajevsko-Romanijskog korpusa VRS, u kojoj mu je dodijeljena kazna od 20 godina zatvora.
* * * * * * * * * *
HRONOLOGIJA “ POD OPSADOM”
1992.
2. mart: Postavljene barikade u gradu; prilazi gradu blokirani.
3. april: Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo.
5. april: Mirne demonstracije graðana (izmeðu dvije i tri hiljade) ispred zgrade Skupštine; pale prve žrtve na Mostu Vrbanja - Suada Dilberoviæ i Olga Suèiæ. Napadnuta Policijska akademija na Vracama.
10. april: Oko 300 graðana napušta Sarajevo uz pomoæ Jevrejske opæine; JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom.
11. april: Sve parlamentarne stranke, ukljuèujuæi SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.
13. april: Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica; Vehbija Kariæ napustio JNA; vojnici JNA pucaju iz Kasarne \"Maršal Tito\"; Samir Mešetoviæ gine na igralištu prekoputa kasarne; iz Kasarne \"Viktor Bubanj\" takoðer se puca.
30. april: Dobrinja potpuno blokirana; niko iz nje ne može iziæi, niti se u nju može uæi. JNA proglašena okupatorskom vojskom.
2. maj: Sukob izmeðu JNA i Teritorijalne odbrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali. Po povratku sa pregovora u Lisabonu, Alija Izetbegoviæ, Zlatko Lagumdžija i Sabina Berberoviæ uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu.
17. maj: Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofaliæi - Kasarna \"Maršal Tito\" - Most \"Bratstvo-jedinstvo\" - Grbavica; peta kolona pomaže JNA.
18-19. maj: Prekinute telefonske veze sa ostatkom svijeta.
19. maj: Na Ilidži stopiran konvoj sa 500 žena i djece.
20. maj: Zapaljena Sportska dvorana \"Zetra\".
22. maj: 113 mentalno zaostalih pacijenata moraju napustiti bolnicu Jagomir.
26. maj: Granatirano porodilište \"Zehra Muidoviæ\".
27. maj: Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi.
1. juni: JNA napustila Kasarnu \"Maršal Tito\".
2. juni: Objavljena ratna opasnost i opæa mobilizacija.
28. juni: François Mitterrand posjetio Sarajevo. Doèekan je sa ljiljanima. Otvoren humanitarni zraèni most. Granatirano Osloboðenje. Obustavljena isporuka vode sa vodovoda Baèevo.
17. juli: Napadnuto Aerodromsko Naselje. Granatirani tramvaji.
28. juli: Uništena i opljaèkana Tvornica UNIS, šteta 700 miliona maraka.
1. august: Napadnut konvoj sa bebama iz Doma za nezbrinutu djecu \"Ljubica Iveziæ\", Vedrana Glavaš (dvije godine) i Roki Sulejmanoviæ (16 mjeseci) ubijeni. Zapaljen Hotel \"Evropa\".
3. august: Petero djece i dvije žene poginuli na Kobiljoj Glavi dok su pokušavali ubrati trešnje. Dvije osobe su ranjene. Sarajlijama Evropa poslala tone lijekova protiv malarije.
13-14. septembar: Napadi na naselje Stup; liniju drže HVO, HOS i Armija BiH.
18. august: Granatiran Hotel \"Evropa\"; poginulo petero, a ranjeno osam graðana.
25/26. august: Zapaljena Nacionalna biblioteka \"Vijeænica\".
9. oktobar: Prekinut dovod gasa u grad. 30 litara vode prodaje se za deset maraka.
1993.
7. januar: U Sarajevu Srbi, Muslimani, Jevreji i Hrvati zajedno proslavili pravoslavni Božiæ u Staroj pravoslavnoj crkvi na Bašèaršiji.
8. januar: U UNPROFOR-ovom transporteru ubijen potpredsjednik Vlade Hakija Turajliæ.
15. januar: Poginulo osam, a ranjeno 20 ljudi u redu za vodu kod Sarajevske pivare.
15. februar: Civilna zaštita postavila kontejnere ispred Gradske bolnice, kako bi zaštitila graðane od snajpera. Bianca Jagger posjetila Sarajevo.
1. mart: Pokrenuta inicijativa za ekstradiciju Radovana Karadžiæa sudskim vlastima RBiH.
april: Otvorena stara groblja - Lav, Sveti Josip, Sveti Marko za sahranjivanje umrlih, a pomoæni stadion na sportskom kompleksu Koševo pretvoren u novo groblje.
1. juni: Na fudbalskom igralištu u naselju Dobrinja III od dvije minobacaèke granate poginulo devet osoba, uglavnom djece, a ranjeno 104.
8. juni: Rasim Deliæ postao komandant Armije BiH.
15. juni: Na dženazi, na groblju Budakoviæi, ubijeno 12 ljudi.
16. juni: Kompletan grad ostao bez struje. Takvo stanje trajalo je ravno 53 dana.
8. juli: Jedanaest èlanova Gradske skupštine Sarajeva stupilo u štrajk glaðu u znak protesta zbog nepružanja humanitarne pomoæi izgladnjelom Goraždu. Kompletno Sarajevo, u kojem je veæ svaki graðanin smršao u prosjeku izmeðu 10 i 15 kg, bojkotuje humanitarnu pomoæ dok se ona ne uputi i Goraždu.
12. juli: Na Dobrinji, u redu za vodu, ubijeno 13, a ranjeno 15 civila.
15. august: Nakon dugih pregovora, teško ranjena djevojèica Irma Hadžimuratoviæ evakuirana iz Sarajeva.
19. septembar: U Sarajevu formirana Meðunarodna vatrogasna brigada.
4. novembar: UNPROFOR preuzeo kontrolu vodovoda Baèevo i Butile.
9. novembar: U Osnovnoj školi \"Prvi maj\" na Alipašinom Polju ubijena uèiteljica Fatima Guniæ i njenih troje uèenika. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene 42.
11. novembar: Èasovi u svim školama skraæeni za 15 minuta.
28. novembar: Na mostu Drvenija ubijeno petero ljudi, a èetvero ranjeno.
3. decembar: U skloništu na Alipašinom Polju premijerno izvedena predstava za djecu Žaljubljeni žmaj.
14. decembar: Ubijeno osmero i ranjeno tridest dvoje ljudi na Drveniji.
1994.
3. januar: U Sarajevu ubijeno 20, a ranjeno preko 40 civila. U svom stanu u centru grada, od granate poginulo šest èlanova porodice Tatareviæ-Dragniæ, meðu njima i dvoje djece.
22. januar: Na Alipašinom Polju ubijeno šestero, a ranjeno troje djece.
1. februar: General Michael Rose izjavio: \"Želim da se identifikujem sa graðanima Sarajeva.\"
4. februar: Ubijeno 12, ranjeno više od 40 Sarajlija.
5. februar: Na pijacu Markale pala granata od 120 milimetara. Bilans: 67 mrtvih i 197 ranjenih. Rose nije izjavio ništa.
12. februar: Prvi put od poèetka opsade u Sarajevu nije bilo mrtvih i ranjenih.
8. mart: Nakon 670 dana proradio tramvaj.
23. mart: Most \"Bratstvo-jedinstvo\" otvoren za prelazak civila. Prvog dana 25 ljudi prešlo na Grbavicu, 15 došlo u slobodni dio grada.
5. april: U Sarajevu ukljuèena ulièna rasvjeta u Ferhadiji, ulici Maršala Tita i na Trgu osloboðenja. Sarajlije protestovale pred rezidencijom generala Rosea zbog srpskog napada na Goražde.
13. april: Obustavljeni prelasci preko Mosta \"Bratstvo-jedinstvo\".
1. maj: U Sarajevu proslavom obilježen Praznik rada, a liturgijom - Vaskrs.
23. maj: Poèela sa radom prva benzinska pumpa u Sarajevu.
19. juni: U Vijeænici, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, izveden Requiem W. A. Mozarta.
4. juli: Otvorena Amerièka ambasada u BiH.
16. juli: Srbi ponovo zatvorili sve puteve iz Sarajeva i ka njemu.
14. august: Na aerodromu potpisan antisnajperski sporazum.
15. august: U toku jednog dana u Sarajevu primirje prekršeno 742 puta.
1. septembar: Papa Ivan Pavao II potvrdio posjetu Sarajevu.
6. septembar: Odgoðena posjeta pape Ivana Pavla II.
28. septembar: Kamion UNPROFOR-a zgazio djeèaka. Vozaè u \"psihièkom šoku\".
4. oktobar: Za 24 sata u Sarajevu primirje prekršeno 2.000 puta.
8. oktobar: Na Marindvoru pucano u tramvaj: poginuo vozaè, 12 putnika ranjeno.
25. oktobar: Vozilo UN-a usmrtilo petogodišnjeg djeèaka.
8. novembar: U Sarajevu ubijeno šestero civila, od toga èetvero djece, a 10 ranjeno.
17. novembar: Granatirana zgrada Predsjedništva BiH.
30. novembar: Sarajevo posjetio generalni sekretar UN-a Boutros Ghali. Doèekan zvižducima.
1. decembar: Zatvoren aerodrom; nestalo plina; \"Velepekari\" iskljuèena struja zbog neplaæenih raèuna, Sarajevo ostalo bez hljeba.
1995.
20. januar: Poginuo gost na Balu Roma u Sarajevu.
26. januar: 1.000 dana opsade Sarajeva.
2. februar: Otvoreni putevi preko aerodroma.
4. mart: Jedan snajperski metak ranio troje ljudi.
15. mart: Zatvoren aerodromski put, cijene u Sarajevu utrostruèene.
13. april: Na željeznièkoj stanici u Sarajevu granata ranila sedam uèenika.
16. maj: U granatiranju grada petero poginulih, 16 ranjenih.
24. maj: UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.758 detonacija.
16. juni: Modifikovana avio-bomba pala u Dositejevu ulicu.
18. juni: Granatiran red za vodu u Dobrinji: sedam ubijenih i 12 ranjenih.
21. juni: Novi masakr u redu za vodu, na Dobrinji: šest mrtvih i 15 ranjenih.
25. juni: Ubijeno dvoje, a ranjeno osmero djece.
28. juni: Avio-bombom pogoðena zgrada RTV BiH.
30. juni: Ubijene èetiri, ranjeno 20 osoba. Dvije granate pale na štab UNPROFOR-a.
1. juli: Granatirani svi dijelovi Sarajeva: poginulo 12, ranjeno 67 civila.
6. juli: U Sarajevu ubijeno šest, a ranjeno 11 osoba.
12. juli: Šest mrtvih, 12 ranjenih u Sarajevu.
18. juli: Šest mrtvih, šest ranjenih Sarajlija.
10. august: Snajperskim hicima ubijeno èetvero Sarajlija.
22. august: Šest mrtvih i 33 ranjenih u Sarajevu. Dvije modifikovane bombe pale na Novo Sarajevo.
28. august: Masakr na Markalama: Ubijeno 37 ljudi, 90 ranjeno.
4. septembar: Nakon zraènih udara, Srbi poèeli povlaèiti oruða oko Sarajeva.
8. septembar: U granatiranju Sarajeva ranjeno 10 osoba.
15. septembar: Poslije više od pet mjeseci otvoren Aerodrom Sarajevo.
24. oktobar: Za humanitarne konvoje otvoren put Sarajevo - Kiseljak, preko Ilidže.
11. novembar: Sarajevo dobilo struju.
21. novembar: Koncert Laibacha u Narodnom pozorištu.
22. decembar: Ukinuto ratno stanje.
1996
29. februar: Zvanièno proglašen prestanak opsade Sarajeva
ODBRANA SARAJEVA KROZ PJESMU
TEKSTOVI NEKIH RATNIH PJESAMA
BRANITELJI SARAJEVA
U Sarajevu, gradu Herceg-Bosne ponosne,
stala raja da odbrane naše domove,
stala raja da odbrane naše domove.
Mi smo junak, do junaka, mi smo borci svi,
ne damo u Sarajevo dok smo živi mi,
ne damo u Sarajevo dok smo živi mi.
Hej junaci, branitelji iz svih krajeva,
Sarajevo zaboravit neæe nikada,
Sarajevo zaboravit neæe nikada.
Korak naprijed, puška gotov’s, i uz pjesmu mi,
za mir sreæu i slobodu borimo se svi,
za mir sreæu i slobodu borimo se svi.
Èujte srpski dobrovoljci, bando, èetnici,
stiæi æe vas naša ruka i u Srbiji,
stiæi æe vas naša ruka i u Srbiji.
Stiæi æe vas Božja pravda to nek’ svako zna,
sudit æe vam branitelji šeher Sarajeva,
sudit æe vam branitelji šeher Sarajeva.
Tuèe tompson, kalašnjikov a i papovka,
baci bombu, goni bandu izvan Sarajeva,
baci bombu, goni bandu izvan Sarajeva.
Hej junaci branitelji iz svih krajeva,
Sarajevo zaboravit neæe nikada,
Sarajevo zaboravit neæe nikada.
SARAJEVSKA RAJA
Ljubio sam jednu malu sa Bašèaršije
ljeto dodje a ja tužan ne mogu do nje
U Parizu, Beogradu druže jedini
Volio bih i ja stobom sada šetati.
Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.
Volim tvoju pjesmu staru jer me podsjeæa
na pijane noæi naše i na proljeæa
Ovo nije tvoje borba drugi ratuju
Ipak druže ti si tamo
A ja sam još tu.
Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.
Kad se vratiš jednog dana pozdravit æu te
Ništa više neæe biti ko što bilo je
Nemoj biti tužan tada niko nije kriv
Spasio si svoju glavu ostao sam živ.
Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.
Zabilježene izjave bivših gradonaèelnika Sarajeva, nakon završetka najduže opsade jednog grada:
“GRAD SARAJEVO, POSLIJE URBICIDA I DEMOGRAFSKOG KOLAPSA, TEŠKO SE OPORAVLJA - IZGUBIO JE IDENTITET, PROSTORNO JE PRESJEÈEN, SIROMAŠAN, NAMEÆU MU SE NAÈINI ŽIVLJENJA KOJI NISU URBANI, KAŽU NEKADAŠNJI GRADONAÈELNICI SARAJEVA. “ALI JE JEDNO OSTALO - U SVIJESTI SARAJLIJA, SARAJEVO JE GRAD CJELINA I GLAVNI GRAD BIH, BEZ OBZIRA NA SVE BURGIJE”, TVRDI BIVŠI GRADONAÈELNIK, DANE OLBINA
TARIK KUPUSOVIÆ : Èini mi se, umjesto da Sarajevo bude jedan predvodnik pozitivnih procesa, ono je bilo, na neki naèin, spor predvodnik. Sporo je to išlo. Mislim da je znatno brže, znatno bolje, neovisno od svih ovih entitetskih i državnih stvari koje su se prelamale preko njega, Sarajevo moglo da povuèe jaèe, da bude primjer i Mostaru, istoènom i zapadnom, i drugim porušenim gradovima, gradovima gdje je narušena bila i još uvijek su narušeni multietniènost, gradski naèin života.
RASIM GAÈANOVIÆ : Oporavak Sarajeva od urbicida u suštini može na pravi naèin poèeti onda kad se grad Sarajevo reintegrira u prostoru i vremenu ponovno u normalni glavni grad normalne države u Evropi. Dakle, nemoguæe je govoriti o lijeèenju urbicida ukoliko se ne vrati normalnost u svakom pogledu, a prije svega neophodno je da se Sarajevo ponovno integrira u svom prostoru kako mu pripada i kako je to njegov utemeljitelj gazi Ishak-beg Isakoviæ uspostavio i èasni gradonaèelnici vodili, znaèi od 540. godine pa dosad.
JURAJ MARTINOVIÆ : Gradu se, nažalost, nameæu nekakvi naèini življenja i obièaju koji nisu urbani, a èini mi se da u ovakvoj situaciji, dok se ne riješi status grada, koji bi kao glavni grad BiH trebao biti izvan obadva entiteta i u granicama u kojima je kao grad egzistirao prije 92. godine, znaèi sa svih deset opæina, nema šanse da se on afirmira kao stvarno glavni grad, koga æe prihvatiti svi graðani i da dobije uvjete da se razvija u jednu evropsku metroplu.
VASO RADIÆ : Ne postoji nijedna metropola svjetska, a da je grad podijeljen po nacionalnoj osnovi. Nek mi odmah odgovori bilo ko. I ovi predstavnici meðunarodne organizacije, koji prstom ne mrdaju da ujedinimo grad. Tvrdim da i ovi stanovnici tzv. Srpskog Sarajeva i tzv. srpskih opština u okviru ovog grada bi glasali na referendumu za jedinstveno Sarajevo, sa pravima koje treba da ima gradska uprava.
SALKO SELIMOVIÆ : Nema države u kojoj postoji kantonalno pozorište, kantonalno preduzeæe za èistoæu, kantonalni parkovi itd. Dakle, to je problem broj jedan. Meðutim, ja mislim da je danas još veæi problem to što je toliko mala zaposlenost u gradu Sarajevu da se, vjerovatno, u ovakvim uslovima ne može ništa postiæi, jer jednostavno nema prihoda ni grad, ni graðani grada Sarajeva da bi mogli razmišljati onako kako smo mi razmišljali osamdesetih godina. Mi smo tada razmišljali kako napraviti novi dom “Ljubica Iveziæ” za djecu, jer para ima. Danas je problem užasan – nezaposlenoist i veliki priliv u grad Sarajevo ljudi koji su bez zanimanja, bez školske spreme. Mi moramo djecu koja sad dolaze u školu uèiti ljubavi prema svom gradu - da ubuduæe razmišljaju o tome da se ne dešava ono što se sad dešava – onaj uveo kozu u tramvaj pa kaže: “Ako ja mogu, može i moja koza sa mnom”.
DANE OLBINA : Treba poæi od toga da je grad bio izložen razaranju nešto više od èetiri godine, da æe trebati duplo više da se to obnovi. Ali je jedno ostalo – u svijesti graðana, Sarajlija, je ostalo da je grad cjelina i da je to glavni grad BiH, bez obzira na sve ove burgije.
*Korišteni arhivski tekstovi i slike iz pojedinih bh i drugih medija
| SLIKE GOVORE: STRADANJE, OTPOR, INAT, PONOS... Kliknite na sliku i pogledajte album            |
Grad je preživio najdužu opsadu u istoriji modernog vremena. Opsada Sarajeva trajala je više od 1400 dana. Grad nije imao vodu, struju, hranu, plin, grijanje… a za vrijeme opsade, stanovnici grada su sistematski gaðani i ubijani snajperima i teškom artiljerijom sa okolnih brda. Na hiljade metaka, na hiljade granata su bile sarajevska svakodnevnica. Ubijeno je oko 12000 ljudi, od toga oko 1600 djece, 50.000 ranjenih. Preživjeli graðani Sarajeva su na raspolaganju imali 159 grama hrane dnevno. U istom periodu, zraènim mostom dopremljeno je 31.448.000 kilograma osnovnih životnih namirnica, a kamionima 168.432.000 kilograma. Voda se toèila pod kišom metaka, struju mijenjali lojanicom, svi u prosjeku izgubili 9,543 kilograma i ponovno otvorili 89 starih grobalja: samo na Kovaèima su 1.284 nova mezara.
U potpunosti su porušeni, spaljeni ili teško ošteæeni svi najvažniji privredni kulturni, politièki i drugi javni objekti, kao i ogroman broj stambenih zgrada i kuæa. Primjera radi, još u poèetku agresije 1992. godine granatiranjem su u potpunosti spaljeni i zgrade i kompletna graða Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine i Orijentalnog instituta. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine teško je ošteæen granatiranjem.
Prema izvještajima , veæ u septembru 1993.godine 35.000 zgrada u Sarajevu je bilo srušeno a sve ostale zgrade bile su manje ili više ošteæene. Vijeænica, Nacionalna bibilioteka je 25.aprila 1992.godine izgorjela s hiljadama nenadoknadivih djela iz povijesti i kulture. Dakle, Univerzitetska biblioteka konstantno je granatirana dok nije spaljena: zloèinci oko Sarajeva gaðali su u toj zgradi historiju, književnost, biologiju, nasljeðe, tradiciju… Onako kako je spaljena ostala da prkosi, predstavljala je zapravo recept neuništivosti.
Sarajevski ratni tunel ili TUNEL SPASA dugaèak 800 metara prokopan je u aerodromskom naselju Butmir sredinom 1993 godine, najteže sarajevske godine, i tim putem se omoguæio unos najosnovnijih namirnica potrebnih za opstanak života u Sarajevu.
Otvoreni su tzv. “PLAVI PUTEVI”: Šta su oni znaèili Sarajevu ilustruje podatak da je za 15 dana, od 13. do 28. jula 1994, na relaciji Dobrinja - Butmir prošlo ukupno 42.090 ljudi, 556 autobusa, 2.745 automobila i 4.201 kamion. Dnevni je prosjek bio: 421 osoba i 75 vozila, a put je bio otvoren samo èetiri i po sata dnevno: od 10 do 12.30 prije podne i od 14 do 16 sati poslije podne. Ali, prije plavih puteva i prije tunela, aerodromska je pista služila kao put. Može se nazvati i crvenim - gotovo da nije bilo noæi kada pista nije uknjižila danak u krvi. Emir Redžoviæ, major Armije BiH i tadašnji zamjenik komandanta Èetvrte motorizirane brigade, smještene u Hrasnici, sjeæa se da su \"Biseri\", jedinica za obezbjeðenje Predsjedništva pod komandom Harisa Lukovca, prvi trasirali put pojedinaène deblokade Sarajeva. Vodio je preko aerodromske piste: te noæi \"Biseri\" su unijeli u grad onoliko protuoklopa koliko je moglo stati u njihove ruksake. Tako je poèelo organizirano prelaženje aerodromske piste na kojoj je, po jednoj vojnoj evidenciji, ostalo 268 života, a gotovo 700 ljudi je ranjeno. Pogibija doktora Mustafe Pintola dio je one ratne prièe kakva se samo ovdje mogla zabilježiti: sticajem okolnosti, èuvao je dijete èiji su roditelji bili \"na onoj strani\". Krenuo je u Sarajevo u potrazi za naèinom da spoji rastavljenu srpsku porodicu: ubijen je na pisti.
Put preko piste u nekoliko je navrata spasio Sarajevo, oružjem i municijom: pistu su prelazili vojnici, policajci, dužnosnici sa kompletnom pratnjom i odvažni civili u potrazi za hranom ili porodicom. Za sve je važio isti princip: doðeš do žice, spustiš se u rov i èekaš da transporter odmakne. Onda trèiš……..
Najviše je žrtava meðu civilima. Iako je prelazak preko piste uvijek bio lutrija, igra se razlikovala u nijansama: kada su pistu prelazili generali, naèelnici i pokoji ministar, onda je dio pratnje istrèavao prije vremena i odvlaèio pažnju transporteru - dok su se vojnici UN-a objašnjavali s njima, delegacija je nesmetano prolazila. U jednoj kuæi u Butmiru bila je baza dijela Specijalne jedinice Lasta: ovim momcima neposredno je komandovao tadašnji ministar policije Bakir Alispahiæ, a imali su zadatak da sa slobodnih teritorija prebacuju materijalno-tehnièka sredstva u Sarajevo. Apsolutni rekorder u broju prelazaka piste se ne zna, no pouzdano se zna da je najèešæi putnik iz Èetvrte motorizirane bio vojnik Nusret Karišik - nosio je poštu i bio veza sa komandom Korpusa…….
„Opkoljeno Sarajevo, bez dijelova grada Grbavica, Nedžariæa, Ilidže i Vogošæe do kraja 1992. godine bilo je napadnuto sa 800.000 razlièitih projektila...
Po statistièkim podacima, na svakog graðanina Sarajeva baèeno je oko 30 kg topovskog punjenja. Tako su ovi brojevi rasli u 1993., 1994., 1995. godini.“- Bitka za Sarajevo, Kerim Luèareviæ
Iako je proglašeno \"zonom bezbjednosti\" UN, Sarajevo je bilo pod opsadom gotovo èetri godine.
Opsada Sarajeva zvanièno je završena 29 februara 1996. godine.
“DNEVNIK HAŠKOG TRIBUNALA (2002):
Sudska Hronika: Sluèaj Sarajevo
Tvrdi se da je granatiranje grada bilo jedno od sredstava za voðenje psihološkog rata.
Na suðenju generalu Stanislavu Galiæu - bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa bosanskih Srba, optuženom za kampanju terora nad stanovnicima Sarajeva, - optužba je nastojala da dokaže kako je opsada Sarajeva izvedena radi uništenja grada ili njegovog \"èišæenja\" od bošnjaèkog stanovništva.
Jedan od vojnih posmatraèa UN, kanadski oficir Patrik Henderberi, posvjedoèio je da su njemu i jednom njegovom kolegi - mjeseca decembra 1993. godine - general Galiæ i major Milenko Inðiæ (Galiæev oficir za vezu) otvoreno priznali takvu strategiju.
\"Ja sam kao vojnik znao da srpske snage ne mogu uništiti grad, ali da mogu prièiniti ogromnu štetu\", izjavio je Henderberi pred tribunalom, komentarišuæi ono što mu je rekao Galiæ. \"Njegova primjedba o èišæenju grada od Bošnjaka ... bila je prva takva primjedba koju sam lièno èuo iz usta jednog visokog oficira.\"
Tužilac, namjerava dokazati kako su protesti ulagani lièno Galiæu i majoru Inðiæu, kako su tokom protekle dvije nedkelje posvjedoèila desetorica vojnih posmatraèa iz sastava UN.
Henderberi je takodje rekao da mu je major Inðiæ, s kojim je bio u redovnoj vezi, jednom prilikom priznao da Srbi otvaraju nasumicnu vatru u pravcu grada, i da iako to \"nije dobro, mora biti nastavljeno\". Svjedok je potvrdio da je u pitanju bio dio šireg plana koji se odnosio na vršenje psihološkog pritiska na civilno stanovništvo. “
Granata koja je u februaru 1994.g. na sarajevskoj pijaci Markale ubila više od 60 graðana bila je ispaljena sa srpskih položaja, potvrdio je na suðenju ratnom zloèincu Slobodanu Miloševiæu pred Haaškim tribunalom ekspert optužbe dr. Berko Zeèeviæ. Inaèe, struènjak za naoružanja i municiju i profesor na sarajevskom Mašinskom fakultetu, Zeèeviæ je ovaj zakljuèak donio na osnovu vlastite ekspertize koju je napravio odmah nakon masakra na Markalama 5. februara 1994. godine.
Ova ekspertiza je bila jedan od krunskih dokaza u nedavnoj presudi Stanislavu Galiæu, koji je za opsadu Sarajeva osuðen na 20 godina zatvora. Ona je takoðe kao “gotov” dokaz uvrštena i u dokazni materijal na suðenju Slobodanu Miloševiæu.
\"Doživotni zatvor je jedina adekvatna kazna za kukavièki i zlokobni zloèin teroriziranja civila i za važnu ulogu koju je Stanislav Galiæ imao u provodjenju\" takvog terora nad Sarajevom, ustvrdilo je tužiteljstvo u svom žalbenom podnesku na prvostepenu presudu bivšem komandantu Sarajevsko-Romanijskog korpusa VRS, u kojoj mu je dodijeljena kazna od 20 godina zatvora.
HRONOLOGIJA “ POD OPSADOM”
1992.
2. mart: Postavljene barikade u gradu; prilazi gradu blokirani.
3. april: Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo.
5. april: Mirne demonstracije graðana (izmeðu dvije i tri hiljade) ispred zgrade Skupštine; pale prve žrtve na Mostu Vrbanja - Suada Dilberoviæ i Olga Suèiæ. Napadnuta Policijska akademija na Vracama.
10. april: Oko 300 graðana napušta Sarajevo uz pomoæ Jevrejske opæine; JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom.
11. april: Sve parlamentarne stranke, ukljuèujuæi SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.
13. april: Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica; Vehbija Kariæ napustio JNA; vojnici JNA pucaju iz Kasarne \"Maršal Tito\"; Samir Mešetoviæ gine na igralištu prekoputa kasarne; iz Kasarne \"Viktor Bubanj\" takoðer se puca.
30. april: Dobrinja potpuno blokirana; niko iz nje ne može iziæi, niti se u nju može uæi. JNA proglašena okupatorskom vojskom.
2. maj: Sukob izmeðu JNA i Teritorijalne odbrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali. Po povratku sa pregovora u Lisabonu, Alija Izetbegoviæ, Zlatko Lagumdžija i Sabina Berberoviæ uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu.
17. maj: Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofaliæi - Kasarna \"Maršal Tito\" - Most \"Bratstvo-jedinstvo\" - Grbavica; peta kolona pomaže JNA.
18-19. maj: Prekinute telefonske veze sa ostatkom svijeta.
19. maj: Na Ilidži stopiran konvoj sa 500 žena i djece.
20. maj: Zapaljena Sportska dvorana \"Zetra\".
22. maj: 113 mentalno zaostalih pacijenata moraju napustiti bolnicu Jagomir.
26. maj: Granatirano porodilište \"Zehra Muidoviæ\".
27. maj: Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi.
1. juni: JNA napustila Kasarnu \"Maršal Tito\".
2. juni: Objavljena ratna opasnost i opæa mobilizacija.
28. juni: François Mitterrand posjetio Sarajevo. Doèekan je sa ljiljanima. Otvoren humanitarni zraèni most. Granatirano Osloboðenje. Obustavljena isporuka vode sa vodovoda Baèevo.
17. juli: Napadnuto Aerodromsko Naselje. Granatirani tramvaji.
28. juli: Uništena i opljaèkana Tvornica UNIS, šteta 700 miliona maraka.
1. august: Napadnut konvoj sa bebama iz Doma za nezbrinutu djecu \"Ljubica Iveziæ\", Vedrana Glavaš (dvije godine) i Roki Sulejmanoviæ (16 mjeseci) ubijeni. Zapaljen Hotel \"Evropa\".
3. august: Petero djece i dvije žene poginuli na Kobiljoj Glavi dok su pokušavali ubrati trešnje. Dvije osobe su ranjene. Sarajlijama Evropa poslala tone lijekova protiv malarije.
13-14. septembar: Napadi na naselje Stup; liniju drže HVO, HOS i Armija BiH.
18. august: Granatiran Hotel \"Evropa\"; poginulo petero, a ranjeno osam graðana.
25/26. august: Zapaljena Nacionalna biblioteka \"Vijeænica\".
9. oktobar: Prekinut dovod gasa u grad. 30 litara vode prodaje se za deset maraka.
1993.
7. januar: U Sarajevu Srbi, Muslimani, Jevreji i Hrvati zajedno proslavili pravoslavni Božiæ u Staroj pravoslavnoj crkvi na Bašèaršiji.
8. januar: U UNPROFOR-ovom transporteru ubijen potpredsjednik Vlade Hakija Turajliæ.
15. januar: Poginulo osam, a ranjeno 20 ljudi u redu za vodu kod Sarajevske pivare.
15. februar: Civilna zaštita postavila kontejnere ispred Gradske bolnice, kako bi zaštitila graðane od snajpera. Bianca Jagger posjetila Sarajevo.
1. mart: Pokrenuta inicijativa za ekstradiciju Radovana Karadžiæa sudskim vlastima RBiH.
april: Otvorena stara groblja - Lav, Sveti Josip, Sveti Marko za sahranjivanje umrlih, a pomoæni stadion na sportskom kompleksu Koševo pretvoren u novo groblje.
1. juni: Na fudbalskom igralištu u naselju Dobrinja III od dvije minobacaèke granate poginulo devet osoba, uglavnom djece, a ranjeno 104.
8. juni: Rasim Deliæ postao komandant Armije BiH.
15. juni: Na dženazi, na groblju Budakoviæi, ubijeno 12 ljudi.
16. juni: Kompletan grad ostao bez struje. Takvo stanje trajalo je ravno 53 dana.
8. juli: Jedanaest èlanova Gradske skupštine Sarajeva stupilo u štrajk glaðu u znak protesta zbog nepružanja humanitarne pomoæi izgladnjelom Goraždu. Kompletno Sarajevo, u kojem je veæ svaki graðanin smršao u prosjeku izmeðu 10 i 15 kg, bojkotuje humanitarnu pomoæ dok se ona ne uputi i Goraždu.
12. juli: Na Dobrinji, u redu za vodu, ubijeno 13, a ranjeno 15 civila.
15. august: Nakon dugih pregovora, teško ranjena djevojèica Irma Hadžimuratoviæ evakuirana iz Sarajeva.
19. septembar: U Sarajevu formirana Meðunarodna vatrogasna brigada.
4. novembar: UNPROFOR preuzeo kontrolu vodovoda Baèevo i Butile.
9. novembar: U Osnovnoj školi \"Prvi maj\" na Alipašinom Polju ubijena uèiteljica Fatima Guniæ i njenih troje uèenika. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene 42.
11. novembar: Èasovi u svim školama skraæeni za 15 minuta.
28. novembar: Na mostu Drvenija ubijeno petero ljudi, a èetvero ranjeno.
3. decembar: U skloništu na Alipašinom Polju premijerno izvedena predstava za djecu Žaljubljeni žmaj.
14. decembar: Ubijeno osmero i ranjeno tridest dvoje ljudi na Drveniji.
1994.
3. januar: U Sarajevu ubijeno 20, a ranjeno preko 40 civila. U svom stanu u centru grada, od granate poginulo šest èlanova porodice Tatareviæ-Dragniæ, meðu njima i dvoje djece.
22. januar: Na Alipašinom Polju ubijeno šestero, a ranjeno troje djece.
1. februar: General Michael Rose izjavio: \"Želim da se identifikujem sa graðanima Sarajeva.\"
4. februar: Ubijeno 12, ranjeno više od 40 Sarajlija.
5. februar: Na pijacu Markale pala granata od 120 milimetara. Bilans: 67 mrtvih i 197 ranjenih. Rose nije izjavio ništa.
12. februar: Prvi put od poèetka opsade u Sarajevu nije bilo mrtvih i ranjenih.
8. mart: Nakon 670 dana proradio tramvaj.
23. mart: Most \"Bratstvo-jedinstvo\" otvoren za prelazak civila. Prvog dana 25 ljudi prešlo na Grbavicu, 15 došlo u slobodni dio grada.
5. april: U Sarajevu ukljuèena ulièna rasvjeta u Ferhadiji, ulici Maršala Tita i na Trgu osloboðenja. Sarajlije protestovale pred rezidencijom generala Rosea zbog srpskog napada na Goražde.
13. april: Obustavljeni prelasci preko Mosta \"Bratstvo-jedinstvo\".
1. maj: U Sarajevu proslavom obilježen Praznik rada, a liturgijom - Vaskrs.
23. maj: Poèela sa radom prva benzinska pumpa u Sarajevu.
19. juni: U Vijeænici, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, izveden Requiem W. A. Mozarta.
4. juli: Otvorena Amerièka ambasada u BiH.
16. juli: Srbi ponovo zatvorili sve puteve iz Sarajeva i ka njemu.
14. august: Na aerodromu potpisan antisnajperski sporazum.
15. august: U toku jednog dana u Sarajevu primirje prekršeno 742 puta.
1. septembar: Papa Ivan Pavao II potvrdio posjetu Sarajevu.
6. septembar: Odgoðena posjeta pape Ivana Pavla II.
28. septembar: Kamion UNPROFOR-a zgazio djeèaka. Vozaè u \"psihièkom šoku\".
4. oktobar: Za 24 sata u Sarajevu primirje prekršeno 2.000 puta.
8. oktobar: Na Marindvoru pucano u tramvaj: poginuo vozaè, 12 putnika ranjeno.
25. oktobar: Vozilo UN-a usmrtilo petogodišnjeg djeèaka.
8. novembar: U Sarajevu ubijeno šestero civila, od toga èetvero djece, a 10 ranjeno.
17. novembar: Granatirana zgrada Predsjedništva BiH.
30. novembar: Sarajevo posjetio generalni sekretar UN-a Boutros Ghali. Doèekan zvižducima.
1. decembar: Zatvoren aerodrom; nestalo plina; \"Velepekari\" iskljuèena struja zbog neplaæenih raèuna, Sarajevo ostalo bez hljeba.
1995.
20. januar: Poginuo gost na Balu Roma u Sarajevu.
26. januar: 1.000 dana opsade Sarajeva.
2. februar: Otvoreni putevi preko aerodroma.
4. mart: Jedan snajperski metak ranio troje ljudi.
15. mart: Zatvoren aerodromski put, cijene u Sarajevu utrostruèene.
13. april: Na željeznièkoj stanici u Sarajevu granata ranila sedam uèenika.
16. maj: U granatiranju grada petero poginulih, 16 ranjenih.
24. maj: UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.758 detonacija.
16. juni: Modifikovana avio-bomba pala u Dositejevu ulicu.
18. juni: Granatiran red za vodu u Dobrinji: sedam ubijenih i 12 ranjenih.
21. juni: Novi masakr u redu za vodu, na Dobrinji: šest mrtvih i 15 ranjenih.
25. juni: Ubijeno dvoje, a ranjeno osmero djece.
28. juni: Avio-bombom pogoðena zgrada RTV BiH.
30. juni: Ubijene èetiri, ranjeno 20 osoba. Dvije granate pale na štab UNPROFOR-a.
1. juli: Granatirani svi dijelovi Sarajeva: poginulo 12, ranjeno 67 civila.
6. juli: U Sarajevu ubijeno šest, a ranjeno 11 osoba.
12. juli: Šest mrtvih, 12 ranjenih u Sarajevu.
18. juli: Šest mrtvih, šest ranjenih Sarajlija.
10. august: Snajperskim hicima ubijeno èetvero Sarajlija.
22. august: Šest mrtvih i 33 ranjenih u Sarajevu. Dvije modifikovane bombe pale na Novo Sarajevo.
28. august: Masakr na Markalama: Ubijeno 37 ljudi, 90 ranjeno.
4. septembar: Nakon zraènih udara, Srbi poèeli povlaèiti oruða oko Sarajeva.
8. septembar: U granatiranju Sarajeva ranjeno 10 osoba.
15. septembar: Poslije više od pet mjeseci otvoren Aerodrom Sarajevo.
24. oktobar: Za humanitarne konvoje otvoren put Sarajevo - Kiseljak, preko Ilidže.
11. novembar: Sarajevo dobilo struju.
21. novembar: Koncert Laibacha u Narodnom pozorištu.
22. decembar: Ukinuto ratno stanje.
1996
29. februar: Zvanièno proglašen prestanak opsade Sarajeva
ODBRANA SARAJEVA KROZ PJESMU
TEKSTOVI NEKIH RATNIH PJESAMA
BRANITELJI SARAJEVA
U Sarajevu, gradu Herceg-Bosne ponosne,
stala raja da odbrane naše domove,
stala raja da odbrane naše domove.
Mi smo junak, do junaka, mi smo borci svi,
ne damo u Sarajevo dok smo živi mi,
ne damo u Sarajevo dok smo živi mi.
Hej junaci, branitelji iz svih krajeva,
Sarajevo zaboravit neæe nikada,
Sarajevo zaboravit neæe nikada.
Korak naprijed, puška gotov’s, i uz pjesmu mi,
za mir sreæu i slobodu borimo se svi,
za mir sreæu i slobodu borimo se svi.
Èujte srpski dobrovoljci, bando, èetnici,
stiæi æe vas naša ruka i u Srbiji,
stiæi æe vas naša ruka i u Srbiji.
Stiæi æe vas Božja pravda to nek’ svako zna,
sudit æe vam branitelji šeher Sarajeva,
sudit æe vam branitelji šeher Sarajeva.
Tuèe tompson, kalašnjikov a i papovka,
baci bombu, goni bandu izvan Sarajeva,
baci bombu, goni bandu izvan Sarajeva.
Hej junaci branitelji iz svih krajeva,
Sarajevo zaboravit neæe nikada,
Sarajevo zaboravit neæe nikada.
SARAJEVSKA RAJA
Ljubio sam jednu malu sa Bašèaršije
ljeto dodje a ja tužan ne mogu do nje
U Parizu, Beogradu druže jedini
Volio bih i ja stobom sada šetati.
Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.
Volim tvoju pjesmu staru jer me podsjeæa
na pijane noæi naše i na proljeæa
Ovo nije tvoje borba drugi ratuju
Ipak druže ti si tamo
A ja sam još tu.
Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.
Kad se vratiš jednog dana pozdravit æu te
Ništa više neæe biti ko što bilo je
Nemoj biti tužan tada niko nije kriv
Spasio si svoju glavu ostao sam živ.
Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.
Zabilježene izjave bivših gradonaèelnika Sarajeva, nakon završetka najduže opsade jednog grada:
“GRAD SARAJEVO, POSLIJE URBICIDA I DEMOGRAFSKOG KOLAPSA, TEŠKO SE OPORAVLJA - IZGUBIO JE IDENTITET, PROSTORNO JE PRESJEÈEN, SIROMAŠAN, NAMEÆU MU SE NAÈINI ŽIVLJENJA KOJI NISU URBANI, KAŽU NEKADAŠNJI GRADONAÈELNICI SARAJEVA. “ALI JE JEDNO OSTALO - U SVIJESTI SARAJLIJA, SARAJEVO JE GRAD CJELINA I GLAVNI GRAD BIH, BEZ OBZIRA NA SVE BURGIJE”, TVRDI BIVŠI GRADONAÈELNIK, DANE OLBINA
TARIK KUPUSOVIÆ : Èini mi se, umjesto da Sarajevo bude jedan predvodnik pozitivnih procesa, ono je bilo, na neki naèin, spor predvodnik. Sporo je to išlo. Mislim da je znatno brže, znatno bolje, neovisno od svih ovih entitetskih i državnih stvari koje su se prelamale preko njega, Sarajevo moglo da povuèe jaèe, da bude primjer i Mostaru, istoènom i zapadnom, i drugim porušenim gradovima, gradovima gdje je narušena bila i još uvijek su narušeni multietniènost, gradski naèin života.
RASIM GAÈANOVIÆ : Oporavak Sarajeva od urbicida u suštini može na pravi naèin poèeti onda kad se grad Sarajevo reintegrira u prostoru i vremenu ponovno u normalni glavni grad normalne države u Evropi. Dakle, nemoguæe je govoriti o lijeèenju urbicida ukoliko se ne vrati normalnost u svakom pogledu, a prije svega neophodno je da se Sarajevo ponovno integrira u svom prostoru kako mu pripada i kako je to njegov utemeljitelj gazi Ishak-beg Isakoviæ uspostavio i èasni gradonaèelnici vodili, znaèi od 540. godine pa dosad.
JURAJ MARTINOVIÆ : Gradu se, nažalost, nameæu nekakvi naèini življenja i obièaju koji nisu urbani, a èini mi se da u ovakvoj situaciji, dok se ne riješi status grada, koji bi kao glavni grad BiH trebao biti izvan obadva entiteta i u granicama u kojima je kao grad egzistirao prije 92. godine, znaèi sa svih deset opæina, nema šanse da se on afirmira kao stvarno glavni grad, koga æe prihvatiti svi graðani i da dobije uvjete da se razvija u jednu evropsku metroplu.
VASO RADIÆ : Ne postoji nijedna metropola svjetska, a da je grad podijeljen po nacionalnoj osnovi. Nek mi odmah odgovori bilo ko. I ovi predstavnici meðunarodne organizacije, koji prstom ne mrdaju da ujedinimo grad. Tvrdim da i ovi stanovnici tzv. Srpskog Sarajeva i tzv. srpskih opština u okviru ovog grada bi glasali na referendumu za jedinstveno Sarajevo, sa pravima koje treba da ima gradska uprava.
SALKO SELIMOVIÆ : Nema države u kojoj postoji kantonalno pozorište, kantonalno preduzeæe za èistoæu, kantonalni parkovi itd. Dakle, to je problem broj jedan. Meðutim, ja mislim da je danas još veæi problem to što je toliko mala zaposlenost u gradu Sarajevu da se, vjerovatno, u ovakvim uslovima ne može ništa postiæi, jer jednostavno nema prihoda ni grad, ni graðani grada Sarajeva da bi mogli razmišljati onako kako smo mi razmišljali osamdesetih godina. Mi smo tada razmišljali kako napraviti novi dom “Ljubica Iveziæ” za djecu, jer para ima. Danas je problem užasan – nezaposlenoist i veliki priliv u grad Sarajevo ljudi koji su bez zanimanja, bez školske spreme. Mi moramo djecu koja sad dolaze u školu uèiti ljubavi prema svom gradu - da ubuduæe razmišljaju o tome da se ne dešava ono što se sad dešava – onaj uveo kozu u tramvaj pa kaže: “Ako ja mogu, može i moja koza sa mnom”.
DANE OLBINA : Treba poæi od toga da je grad bio izložen razaranju nešto više od èetiri godine, da æe trebati duplo više da se to obnovi. Ali je jedno ostalo – u svijesti graðana, Sarajlija, je ostalo da je grad cjelina i da je to glavni grad BiH, bez obzira na sve ove burgije.
*Korišteni arhivski tekstovi i slike iz pojedinih bh i drugih medija
