Historija BiH
Šesti nastavak serijala “Bosna i Bošnjaci kroz historiju”
BOŠNJACI U PRVOM SVJETSKOM RATU
|
|
Objavljeno: 30. January 2006. 00:01:00
Pripremio: Stefan BALORDA
Uloga Bošnjaka u prvom svjetskom ratu je zaista važna. Ne samo za njih nego i za cijelu Evropu. Prvi svjetski rat je prvi veæi oružani sukob gdje se skoro cijeli svijet povezao, da je jedan tako mali narod kao što su Bošnjaci dali toliko puno u tom ratu dokazuje, da iako su mali da su itekako znaèajni. Ovo je vazano dio bošnjaèke historije koju oni moraju da èuvaju a i Austrija kao država se i dan danas sjeæa bošnjaèkih boraca. Moj pokojni pra-dedo je bio bosanski vojnik u Austro-Ugarskoj vojsci. Isprièat æu vam zanjimljivu ali kratku prièu o njemu.
Naime, mobilizovan je poslije izbijanja rata i stavljen u Prvu bh. regimentu (o regimantama æemo kasnije više objasniti), poslat je u Galiciju da se bori protiv Italijana. U njegovoj jedinici se nalazio i jedan hodža. Hodža je sjedio (ili ležao) pored njega dok su pucali na neprijatelje, moj pokojni pra-dedo je nepažljivo digao glavu, a neki od neprijateljskih vojnika je uto opalio metak, hodza ga samo zahvati za glavu i reèe \"dole sinko\", i u momentu dok mu je spustio glavu metak je prodro iznad njegove glave. Da nije bilo tog hodže i ja vam danas nebi ovo pisao... Ali naravno tekst neæe biti samo o mom pokojnom pra-dedi nego o cijelom našem bošnjaèkom narodu u ovom ratu. Htio sam samo da jedno \"lièno\" iskustvo isprièam da se možda i još ovo zanimljivo doba objasni. Da dodam da se isti pra-dedo kasnije pravio mesarom da se nebi morao borit na frontu.
Nisam mogao naæi previše informacija o ovoj tematici, ali æu se jednim dijelom poslužiti tekstom Haruna Bišiæa o Bošnjacima na Soškom frontu:
Nakon okupacije BiH, od strane Austro-ugarske nekoliko godina poslije uvedena je opæa vojna obaveza za sveod 19 do 42 godine. Taènije to je bilo 1881. godine.
Godine 1884. na podruèju Bosne i Hercegovine osnovana su èetiri pješadijske regimente:
Prva regimenta - domicil Sarajevo
Druga regimenta - domicil Banjaluka
Treca regimenta - domicil Tuzla
Èetvrta regimenta -domicil Mostar
Nakon aneksije 1908 osnovane su i druge jedinice i bataljoni, pocetkom rata 1915 osnovana je 5. BH regimenta, a u toku rata jos i 6., 7. i 8.
Bosansko-hercegovaèke jedinice su bile rasporeðivane na frontovima širom monarhije. Neke od njih bile su na Galiciji, Soèi, Piavi, Karpatima i regionu Alpa. Soški front je ostao specifièan i nama zanimljiv, kako æemo vidjeti zbog ogromnih žrtava koje su na njemu pale, a èiji su veliki dio nasi preci - Bošnjaci. Dobio je ime po rijeèi Soèi koja se nalazi u zapadnom dijelu Slovenije, na granici prema Italiji.
U jedinicama koje su dolazile iz BiH zajedno su bili Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao i neznatan broj Jevreja. Opis vojnika je dao nedavno proglašeni hrvatski blaženik Ivan Merz rodom iz Banja Luke koji je ustvari bio Bošnjak kako se i izjašnjavao, kao jedan od vojnika na frontu na Alpama u svome dnevniku izražava razoèarenje u moral i ponašanje Bošnjaka. On spominje da je meðu vojskom mnogo poroka, a najviše što mu smeta jeste psovka. Bošnjaèki vojnici su imali posebne uniforme i posebne kape-fesove. Te uniforme su poslije koristili svi vojnici koji su bili iz Bosne i Hrcegovine. Boja uniformi i fesova je bila zeleno-siva. U ratu su bh. regimente i imale napadaèku ulogu i smatrale su se jednim od najelitnijih dijelova Austro-uogarske armije, zajedno sa tirolskim carskim stijelcima i nekim austro-njemaèkim i hrvatskim (dalmatinskim) regimentama. Bošnjaci su se pored uniformi isticali i posebnim oružjem. Pored pušaka u borbi su rado koristili noževe i buzdovane. U borbi prsa u prsa kako to spominje Werner Schachinger u svojoj knjizi bili su nepobjedivi.
Od svih regimenti posebna pažnja se pridaje 2. BH. regimenti koja je u toku rata dobila 42 zlatne medalje. Zlatna medalja je bila najviše odlikovanje u Austro-ugarskoj vojsci.
2. BH regimenta je slovila za najodlikovaniju jedinicu. Odlikovanja i ordenje su inaèe bili u obliku raznih križeva, dok su odlikovanja dodjeljivana Bošnjacima muslimanima iz poštovanja prema njima bila posebnog oblika. Bošnjaèko-muslimanski vojnici zakletvu su davali nad Kur\'anom, a svoje mrtve su pokopavali kao šehide. Bošnjaci su u svojim jedinicama imali imame i mujezine koji su kako se spominje i nakon povlaèenja bh. jedinica ostali i pet puta dnevno uèili ezane kojima su opominjali Italijane da su još na frontu. Rombon i Kobarid (It. Caporetto) su frontovi koji se posebno vežu za Bošnjake.
Sa poèetkom Prvog svjetskog rata sve su regimente stavljene u borbu i izvršena je mobilizacija, rasporeðene su po raznim frontovima i sastojale se od Bošnjaka, Srba i Hrvata te manjim dijelom pripadnicima drugih naroda.
Najveæi uspjeh poznate 2. bh. regimente je proboj kroz italijanske linije u julu 1916. godine na Monte Melleti, koji je poslije omoguæio austro-ugarsku pobjedu. U toj regimenti su bili oni koji uopæe nisu nosili puške, nego samo bombe i noševe ili buzdovane. Cijena hrabrosti i odlikovanja koja su primali bila je mnoštvo mrtvih.
Bitka na Kobaridu
Bitka na Kobaridu (Caporetto), inaèe dvanaesta i posljednja koju je dobila Austro-ugasrka naziva se »Cudom na Kobaridu«. Bitka je poèela 24. oktobra 1917. artiljerijskom paljbom i plinskim granatama. Italijani su protjerani preko rijeke Tilment (Tilmento). U toj bitci je sudjelovalo 64.000 Bošnjaka i Hrvata, što zajedno iznosi 38 bataljona. Gubici su bili nejveæi za tri udarne austro-ugarske divizije (1., 50. i 55.) u koje su bile ukljuèene i bosanske jedinice (Bošnjaci, Hrvati i Srbi). U akciju su stupili s nedovoljnim brojem mitraljeza i slabom topnièkom podrškom, što je bio razlog tolikom broju mrtvih. Samo 1. divizija je na kraju drugog dana borbi imala 40 mrtvih oficira i 1.550 vojnika. U operacijama od 24. 10. do 27. 11. 1917, živote je izgubilo izmeðu 3000 i 4000 Bošnjaka i Hrvata.
Od ostalih bitnijih operacija bh. regimenti u 12. Soškoj bitci mogu se izdvojiti:
a) 3.BH lovaèki bataljon je u popodnevnim satima 24. 10. zauzeo greben Cemponov i prodro do glavne italijanske odbrambene linije na Srednjem. Sljedeæi dan se sa 22. gorskom brigadom zauzeli Globocak.
b) Bošnjaci iz 2. bh. regimente su u ranim jutarnjim satima 25. 10. zauzeli Miju (Monte Mio) i nastavili napredovati prema Stupici.
c) Bošnjaci iz 1. bh. regimente su zajedno sa Hrvatima i Nijemcima u krvavoj bitci savladali odbrambene jedinice u Morteglianu i Pozzuolu di Friulli. Gubici su bili ogromni, 5 oficira i 250 vojnika.
d) Bošnjaci iz 4. bh. regimente su u noæi izmeðu 2. i 3. novembra prešli preko rijeke Tilment kod Cornina, kao prva udarna jedinica. Uprkos jakom otporu uspjeli su uspostaviti most. Zarobili su 3.000 Italijana i zaplijenili su 13 topova. Poslije su im pomoc pružila dva bataljona iz 2. bh. regimente.
U dolini rijeke Soèe, u Julijskim Alpama i još na širem podruèju su prije skoro devet decenija umirali Bošnjaci. Njih na hiljade! Danas na njih podsjeæaju samo vojna groblja kojih je samo na podruèju Slovenije na desetine. Jedno od tih grobalja je i ono u Logu pod Mangartom. U tom groblju je ukopano oko 1330 vojnika, od kojih su veæinom Bošnjaci.
Porazno je to što oni danas leže pod križevima, što je u suprotnosti s islamskim propisima. Za razliku od Bošnjaka koji su pokopani na podruèju Slovenije, a poginuli su u Prvom svjetskom ratu, Bošnjaci u Austriji imaju mezaristan koji im je dostojan. Greblje muslimasnkih boraca, poginulih u Prvom svjetskom ratu, koje se nalazi u Grazu je usklaðeno sa propisima njihove vjere i njihovom tradicijom. Nadajmo se da æe nepravda uèinjena hrabro poginulim muslimanskim borcima na Soškom Frontu biti ispravljena. Sigurno je vrijeme da neko pokrene inicijativu ili kod vlade Austrije èiji su to vojnici nekada bili ili možda kod vlade Republike Slovenije (!) na èijem se prostoru danas nalazi pomenuto groblje. Kod groblja se nalazi spomenik poginulih braniteljima Rombona. Spomenik predstavlja gorskog strijelca i infanteristu Bošnjaka koji se obazire prema Rombonu.
Džamija u Logu pod Mangartom
Kada je 1915. godine Italija stupila u rat, na zapadnoj je strani Austougarske granice uspostavljen Soški front. U sklopu austrougarskih jedinica u proljece 1916. godine na front su pristigle i jedinice iz Bosne i Hercegovine. Najveæi procenat u tim jedinicama bili su muslimani. Treba napomenuti da se u to vrijeme pod izrazom Bošnjak oznaèavalo sve one koji su dolazili iz Bosne (muslimani, pravoslavci i katolici). Tako u historijskoj literaturi na njemaèkom jeziku možemo naæi ime nekih poruènika sa ne-muslimanskim imenima a za koje se kaže da su Bosniaken (Bošnjaci).
Prva jedinica koja je stigla na Soški front bila je 4. bh. regimenta koja je imala položaje na Rombonu. U malom selu Log pod Mangartom u dolini Koritnice sebi su sagradili malu džamiju. Džamija nije bila velikih gabarita. Imala je jedno kube (kupolu) i minaret. Njena boja je bila bijela. Nalazila se otprilike 100 metara od Donjeg Loga. O džamiji imamo sasvim malo podataka. Jedina svjedoèanstva da je ona tu bila jesu dvije fotografije koje je napravio nepoznati austrijski oficir i ono što kazu tamošnji mještani, a to je kako su njima prenijeli njihovi stariji da je tu nekada bila mošeja (džamija).
Valerija Skrinjar Tvrz Sarajka slovenskog porijekla u svojoj knjizi BOSNA I SOÈA koja je ustvari roman nam daje najviše podataka o toj dzamiji. Ono što je sigurno jeste to da je džamija zaista bila u Logu. Bošnjaci su na frontu ostali do kraja 1917. godine, kada se povlaèe.
Sigurno se pitate šta je bilo sa džamijom. Italija koja je Prvi svjetski rat okonèala kao pobjednik, a inaèe saveznik Srbije je nakon povlaèenja kako to neki tvrde (Tomaz Ovèak na www.soskafronta.com) zbog mržnje koju je imali prema Bošnjacima koji su joj u toku rata zadavali velike nevolje je srušila džamiju. Poslije u kraljevini SHS okolnosti su bile takve da nije bilo poželjno isticati zasluge bh. regimenti protiv Italijana. Tako je i prièa o džamiji zaboravljena. Drugi pak tvrde da su džamiju srušili upravo mještani koji su se nakon rata vratili domovima. Prema Igoru Cernuti mještani su je srušili jer je bila sagraðena od drveta koje im je trebalo kako bi se ogrijali. Zanimljiva teorija. Bilo kako bilo džamija je nekom smetala. Danas bi džamija bila turistièka atrakcija u inaèe turistièki dobro posjeæenom Soškom kraju. Nema pisanih podataka, ali je bitno spomenuti da je bilo i da postoje i danas tvrdnje da je džamija bez munare takoðer bila i u Sv. Luciji, (danas Mostu na Soèi). Peter Kogoj najbolji poznavalac sošog terena i vlasnik »Maloga muzeja o Sošoj fronti« kaž da nema nikakvih podataka o toj drugoj džmiji. Ahmed Pašiæ u svojoj knjizi ISLAM IN MUSLIMANI V SLOVENIJI spominje da su muslimani svoje vjerske obrede u periodu 1917. i 1918. obavljali i u Ljubljani, na Krizakama. Imam je bio Muharem Hasanbegoviæ (!) iz okoline Gacka.
Neki Slovenci i Italijani tvrde da je poznati amerièki pisac Ernest Hamingway upravo bio na soškom frontu, te da je tamo i ranjen. Kažu da u svom romanu ZBOGOM ORUŽJE opisuje upravo Soški front. Koliko je to istina, a koliko propaganda zbog atrakcije za turiste zaista ne znamo.
Spomenut æemo ovdje i Eleza Derviševiæa, djeèaka koji je sa kao èetrnaestogodišnjak postao najmlaði korporal u K und K armiji. Nakon devetnaest mjeseci provedenih na frontu je ranjen nakon èega je lijeèen u bolnici u Beèu. U bolnicu mu je mahsuz u posjetu došla nadvojvotkinja Isabelle, koja je mu je obezbjedila školovanje i vjersku pouku pred imamom kasarne Rossauer. Elez je dobio nekoliko odlikovanja. Jedno vrijeme poslije je proveo sa majkom Muneverom i bratom Osmanom u Bosni. Preselio je na ahiret poèetkom devedesetih godina prošlog stoljeæa u Damasku. Bio je major Sirijske vojske u rezervi. Kompletno kazivanje o Elezovom herojstvu na Soškom frontu i jednom dijelu njegovog života koji uistinu dojmi lahko možemo naæi u knjizi DIE BOSNIAKEN KOMMEN (Bošnjaci dolaze) od Wernera S.(NAPOMENA Vecina podataka navedenih u tekstu su iz knjige Ahmeda Pašiæa ISLAM IN MUSLIMANI V SLOVENIJI).
SPISAK BOSNJAKA AUSTROUGARSKE VOJSKE POGINULIH NA SOŠKOM FRONTU 1915 - 1917
VOJNO GROBLJE \"LOG POD MANGARTOM\"
SLOVENIJA
REDOSLJED TABELE:
redni broj broj leseva rod vojske, IME I PREZIME vojna jedinica datum pogibije
broj groba u grobu cin (regimenta)
Grupa I
Grupa II
Grupa III
1. 20 1 pjesadinac Adam Jurkovic B.h.4/4 K ?
2. 202 1 pjesadinac Avdo Colakovic B.h.4/4 K 14.04. 1916
3. 203 1 pjesadinac Salko Cupina B.h.4/4 K 16.04. 1916
Grupa IV
4. 216 1 pjesadinac Adam Knezevic B.h.4 26.04. 1916
5. 229 1 pjesadinac Becir Prdavac B.h.4 07.05. 1916
6. 230 1 pjesadinac Abid Colic B.h.4 04.05. 1916
7. 239 1 pjesadinac Ferhat Lukavac B.h.4 12.05. 1916
8. 243 1 pjesadinac Hamid Gakic B.h.4 10.05. 1916
9. 249 1 pjesadinac Alija Ljubovic B.h.4 12.05. 1916
10. 251 1 pjesadinac Avdo Hebibovic B.h.4 16.05. 1916
11. 252 1 pjesadinac Juso Klepo B.h.4 17.05. 1916
12. 253 1 pjesadinac Ismet Krilic B.h.4 17.05. 1916
13. 260 1 pjesadinac Muho Supa B.h.4 25.05. 1916
14. 267 1 desetar Ahmed Kazaziæ B.h.4 07.06. 1916
15. 294 1 pjesadinac Dervo Kazic B.h.4 28.07. 1916
16. 300 1 pjesadinac Ahmet Rizvanovic B.h.4 10.08. 1916
17. 302 1 pjesadinac Ibro Vidimtic B.h.4 13.08. 1916
18. 303 1 pjesadinac Alija Voloder B.h.4 13.08. 1916
19. 305 1 pjesadinac Suljo Skender B.h.4 15.08. 1916
20. 306 1 pjesadinac Mustafa Popo B.h.4 19.08. 1916
21. 309 1 pjesadinac Latif Habibija B.h.4 26.08. 1916
Grupa V
22. 323 1 pjesadinac Omer Omanovic B.h.4 13.09. 1916
23. 324 1 pjesadinac Mujo Pasic B.h.4 13.09. 1916
24. 325 1 pjesadinac Osman Lizde B.h.4 13.09. 1916
25. 326 1 pjesadinac Ibro Brkan B.h.4 13.09. 1916
26. 327 1 pjesadinac Hasan Djukic B.h.4 13.09. 1916
27. 328 1 pjesadinac Durak Coric B.h.4 13.09. 1916
28. 351 1 pjesadinac Ramo Velagiæ B.h.4 16.09. 1916
29. 352 1 pjesadinac Osman Isic B.h.4 16.09. 1916
30. 354 2 pjesadinac Ibro Ferizovic B.h.4 18.09. 1916
31. 354 \" desetar Ibro Balic B.h.4 17.09. 1916
32. 355 2 pjesadinac Muharem Dulic B.h.4 17.09. 1916
33. 355 \" desetar Hamdija Kreso B.h.4 16.09. 1916
34. 356 2 poddesetar Alija Basic B.h.4 16.09. 1916
35. 356 \" pjesadinac Zajko Placo B.h.4 16.09. 1916
36. 360 2 pjesadinac Omer Suko B.h.4 16.09. 1916
? 360 \" pjesadinac Miyo Bajgaric B.h.4 16.09. 1916
? 361 2 pjesadinac Durek Cosic B.h.4 16.09. 1916
37. 361 \" pješadinac Mustafa Sefic B.h.4 16.09. 1916
38. 374 2 desetar Alija Bulzolya B.h.4 16.09. 1916
39. 374 \" pjesadinac Mujo Bjelavac B.h.4 16.09. 1916
40. 375 2 pjesadinac Avdo Goles B.h.4 16.09. 1916
41. 375 \" pjesadinac Imsir Halak B.h.4 16.09. 1916
42. 376 1 pješadinac Hasan Djogic B.h.4 16.09. 1916
43. 379 1 pjesadinac Musa Tukan B.h.4 27.09. 1916
44. 384 1 pjesadinac Ahmed Kosic B.h.4 09.10. 1916
45. 385 1 lovacki bat. Alija Saljic B.h.F.J.B.8 09-10. 1916
46. 386 1 lovacki bat. Hamid Baric B.h.F.J.B.8 09.10. 1916
47. 391 1 desetar Salko Gabela B.h.4 11.10. 1916
48. 403 1 pjesadinac Halil Krujcevic B.h.4 14.10. 1916
49. 404 1 pjesadinac Ahmet Sarajlic B.h.4 11.10. 1916
50. 408 1 pjesadinac Sunje Ramo B.h.4 04.10. 1916
51. 413 1 pjesadinac Ibro Kulasin B.h.4 27.11. 1916
52. 414 1 pjesadinac Salko Pezic B.h.4 07.12. 1916
53. 415 1 pjesadinac Ibro Rahinic B.h.4 08.12. 1916
54. 417 1 poddesetar Selim Dahalic B.h.4 11.12. 1916
Grupa VI
55. 423 1 pjesadinac Osman Dedic B.h.4 08.01. 1917
56. 424 1 pjesadinac Hamid Jojic B.h.4 08.01. 1917
57. 430 2 pjesadinac Latif Berbic B.h.4 19.01. 1917
58. 430 \" pjesadinac Hasan Pracic B.h.4 10.01. 1917
59. 431 1 pjesadinac Mustafa Nesimovic B.h.4 19.01. 1917
? 435 2 pjesadinac Saljo Obradovic B.h.4 20.01. 1917
60. 435 \" pjesadinac Hakija Smajic B.h.4 29.01. 1917
61. 437 2 pjesadinac Saban Hajdarevic B.h.4 03.02. 1917
62. 437 \" pjesadinac Agan Dedic B.h.4 07.02. 1917
63. 440 2 pjesadinac Redzo Ramic B.h.4 07.02. 1917
? 440 \" pješadinac Mnjo Dramalya B.h.4 07.02. 1917
64. 442 2 pjesadinac Hasan Kovacevic B.h.4 10.02. 1917
65. 442 \" pjesadinac Ahmet Engelnoviæ B.h.4 16.02. 1917
66. 443 2 pjesadinac Ibro Hajdarevic B.h.4 25.02. 1917
67. 443 \" pjesadinac Ramo Maslesa B.h.4 17.02. 1917
68. 451 2 pjesadinac Alija Ramic B.h.4 28.03. 1917
69. 451 \" pjesadinac Huso Miletic B.h.4 01.04. 1917
70. 456 2 pjesadinac Kaml Smajic B.h.4 04.04. 1917
72. 456 \" pjesadinac Ahmet Mujanovic B.h.4 04.04. 1917
73. 457 2 pjesadinac Osman Puzic B.h.4 06.04. 1917
74. 457 \" pjesadinac Mujo Poljakovic B.h.4 06.04. 1917
458 6 pjesadinac Franc Krovatin Ldst.B.40 06.04. 1917
75. 458 \" pjesadinac Abid Kadzic Ldst.B.40 09.04. 1917
76. 458 \" pjesadinac Salko Hodzic Ldst.B.40 09.04. 1917
? 458 \" pjesadinac Bajo Mehicic Ldst.B.40 09.04. 1917
77. 458 \" pjesadinac Mujo Mujicic Ldst.B.40 09.04. 1917
78. 458 \" pjesadinac Hasan Kulenovic Ldst.B.40 09.04. 1917
79. 462 2 pjesadinac Mujo Sejfija B.h.4 06.04. 1917
80. 462 \" pjesadinac Mehmed Silajdzija B.h.4 12.04. 1917
81. 463 2 pjesadinac Salko Pajic B.h.4 06.04. 1917
463 \" pjesadinac unbekannt 21.04. 1917
82. 467 2 pjesadinac Salih Delic B.h.4 24.04. 1917
83. 467 \" pjesadinac Mumin Maric B.h.4 19.04. 1917
84. 482 2 pjesadinac Ahmet Kaltak B.h.4 14.06. 1917
482 \" pjesadinac Vaso Vijicic B.h.4 20.06. 1917
Grupa VII
491 2 pjesadinac Ivo Penava B.h.4 08.07. 1917
85. 491 \" pjesadinac Sabro Handan B.h.4 08.07. 1917
493 2 pjesadinac Wancel Havlicek ? 11.07. 1917
86. 493 \" pjesadinac Besir Helib B.h.4 16.07. 1917
87. 495 1 pjesadinac Suljo Omanovic B.h.4 24.07. 1917
88. 504 1 pjesadinac Derviš Duran B.h.4 13.08. 1917
89. 509 1 pjesadinac Sabit Sehovic B.h.4 20.08. 1917
90. 510 2 pjesadinac Ahmed Džina B.h.4 21.08. 1917
91. 510 \" pjesadinac Hamit Clavuskic B.h.4 21.08. 1917
92. 524 1 pjesadinac Hassin Muminovic B.h.4 04.10. 1917
93. 560 1 pjesadinac Hamo Spahic B.h.3 31.10. 1917
U mirno vrijeme u austrougarskoj vojsci postojala su 4. BiH puka i 1. Lovacki bataljon.
B.h.1 - domicil Sarajevo
B.h.2 - domicil Banjaluka
B.h.3 - domicil Tuzla
B.h.4 - domicil Mostar
Oèito je znaci da su Bošnjaci kao i ostali stanovnici Bosne i Hercegovine regrutovani u državne snage Austro-ugarske. Poznato je što se vidi i u gornjem tekstu da su Bošnjaci izricito puno dali za Austro-Ugarsku drzavu ratujuci za nju. Mnogi su poginuli a mnogi su i preživjeli. Austro-Ugarska se nije prema njima loše odnosila, sva kulturna, vjerska i druga prava Bošnjaka u toj armiji su priznata. Tako imali su pravo da u nošnji svojih pradjedova ratuju, pod fesom i u èakširama, imali su pravo da svoju vjeru ispovijedaju pa su hodže, imami i mujezini (jer su bili apsolutnom veæinom muslimani), uvijek bili prisutni, zakletva je davana nad Kur´anom a mrtvi su bili šehidi. Zna se da je Austro-Ugarska cijenila mnoge bosanske vojskovoðe iz ovoga doba. Dok je rat krvavo trajao za Bošnjake u Bosni i Hercegovini ratujuæi pod Austro-ugarskom zastavom Bošnjaci Sandžaka su imali totalno drugaèiji položaj.
Sandžak je tada voljom veæih sila postao dio Srbije i Crne Gore. Tamošnje bošnjaèko stanovništvo je bilo izloženo teroru i zloèinima, a veæ jedno 2-3 godine, sa izbijanjem rata Bošnjaci bivaju regrutovani u srpsku i crnogorsku vojsku i idu u odbranu Sandžaka i Srbije i Crne Gore. Uprskos toga, priznanja nisu dobili, a kamoli poštovanje kao njihova braæa kod Austrijanaca, kada je Bošnjak iz Sandzaka Sulejman Baliæ poginuo hrabro braneæi Beograd, a na Avali je podignut spomenik kao \"neznanom heroju\". Mnogi Bošnjaci su kosti ostavili po Albaniji i Grèkoj gineæi pod tuðim zastavama dojuèerašnjih koljaèa i opet svoje priznanje nisu dobili! Veæ poznati kraj Plava i Gusinja je bio pod crnogorskom okupacijom te se pod njom i našao izbijanje rata, Bošnjaci, Albanci i Crnogorci ovdašnjeg kraja su zajedno krenuli u odbranu od austrijske vojske.
Hronološki sve poèinje sa izbijanjem rata i mobilizacijom, Bošnjaci Sandžaka bivaju poslati u sve dijelove Srbije i Crne Gore da je brane što oni hrabro i rade. Poslije godinu dana bitaka austrijske formacije i njihovi saveznici prodiru u Srbiju te ona 1915. godine biva okupirana i dešava se povlaèenje srpske vojske u Grèku preko Albanije. Zbog ranijih zloèina prema Albancima, u Albaniji srpska vojska biva više puta napadana od albanskih trupa a i mnogi ginu pred Austrijancima. Tako da se diže veliko groblje sa ovim srpskim vojnicima u Grckoj. Ali tu nisu bili samo Srbi, naime, jako je puno i Bošnjaka ostavilo svojih kostiju tamo a o tome se jako malo govorilo u srpskoj i uopæe jugoslavenskoj historijografiji. Istovremeno dok su mnogi Bošnjaci se borili za Srbiju i Crnu Goru mržnja prema njima jer su drugaèiji neprestaje. Tako da u toku tih ratnih zbivanja dešava se prvi pravi pokušaj u Bosni i Hercegovini da se istrjebe Bošnjaci. Krivci su bili Srbi koji u istoènoj Bosni kod Goražda masovno kolju nedužne Bošnjake u pokušaju da ih istrjebe te mnoge poslije smrti bacaju u Drinu. O ovom groznom stradanju bošnjaèkog naroda je jako malo govoreno. Poslije dugih bitki Austro-Ugarska 1918. godine pada, iako je zajedno sa Njemaèkom porazila Rusiju Englezi i Francuzi je pobjeðuju kao i Njemaèku a Italija je promjenila stranu.
Poslije ovoga bivse austrijske provincije Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina postaju osloboðene ali su na gubitnièkoj strani. A pobjednici su Srbija i Crna Gora (Makedonija je bila pod okupacijom Srbije). Ideja o stvaranju jedne zajednièke države svih naroda koji govore južnoslavenski jezik je veæ bila proširena, iako su je Srbi samo vidjeli kao dalji pokušaj stvaranja “Velike Srbije”. Ali ova ideja se sprovodi te 1. decembra 1918. godina formira se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Bošnjaci, Crnogorci, Albanci i Makedonci nisu dobili pravo na narodnost nego su ih smatrali dijelom veæ spomenuta 3 naroda. O ovom periodu gdje Bosna i Hercegovina i po prvo puta gubi suverenost i gdje poslije više od 1000 godina nestaje bošnjaèko plemstvo prièat æemo sljedeæi puta, a i period Prvog balkanskog rata opisat æemo posebno...
 |
Naime, mobilizovan je poslije izbijanja rata i stavljen u Prvu bh. regimentu (o regimantama æemo kasnije više objasniti), poslat je u Galiciju da se bori protiv Italijana. U njegovoj jedinici se nalazio i jedan hodža. Hodža je sjedio (ili ležao) pored njega dok su pucali na neprijatelje, moj pokojni pra-dedo je nepažljivo digao glavu, a neki od neprijateljskih vojnika je uto opalio metak, hodza ga samo zahvati za glavu i reèe \"dole sinko\", i u momentu dok mu je spustio glavu metak je prodro iznad njegove glave. Da nije bilo tog hodže i ja vam danas nebi ovo pisao... Ali naravno tekst neæe biti samo o mom pokojnom pra-dedi nego o cijelom našem bošnjaèkom narodu u ovom ratu. Htio sam samo da jedno \"lièno\" iskustvo isprièam da se možda i još ovo zanimljivo doba objasni. Da dodam da se isti pra-dedo kasnije pravio mesarom da se nebi morao borit na frontu.
Nisam mogao naæi previše informacija o ovoj tematici, ali æu se jednim dijelom poslužiti tekstom Haruna Bišiæa o Bošnjacima na Soškom frontu:
Nakon okupacije BiH, od strane Austro-ugarske nekoliko godina poslije uvedena je opæa vojna obaveza za sveod 19 do 42 godine. Taènije to je bilo 1881. godine.
Godine 1884. na podruèju Bosne i Hercegovine osnovana su èetiri pješadijske regimente:
Prva regimenta - domicil Sarajevo
Druga regimenta - domicil Banjaluka
Treca regimenta - domicil Tuzla
Èetvrta regimenta -domicil Mostar
Nakon aneksije 1908 osnovane su i druge jedinice i bataljoni, pocetkom rata 1915 osnovana je 5. BH regimenta, a u toku rata jos i 6., 7. i 8.
Bosansko-hercegovaèke jedinice su bile rasporeðivane na frontovima širom monarhije. Neke od njih bile su na Galiciji, Soèi, Piavi, Karpatima i regionu Alpa. Soški front je ostao specifièan i nama zanimljiv, kako æemo vidjeti zbog ogromnih žrtava koje su na njemu pale, a èiji su veliki dio nasi preci - Bošnjaci. Dobio je ime po rijeèi Soèi koja se nalazi u zapadnom dijelu Slovenije, na granici prema Italiji.
U jedinicama koje su dolazile iz BiH zajedno su bili Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao i neznatan broj Jevreja. Opis vojnika je dao nedavno proglašeni hrvatski blaženik Ivan Merz rodom iz Banja Luke koji je ustvari bio Bošnjak kako se i izjašnjavao, kao jedan od vojnika na frontu na Alpama u svome dnevniku izražava razoèarenje u moral i ponašanje Bošnjaka. On spominje da je meðu vojskom mnogo poroka, a najviše što mu smeta jeste psovka. Bošnjaèki vojnici su imali posebne uniforme i posebne kape-fesove. Te uniforme su poslije koristili svi vojnici koji su bili iz Bosne i Hrcegovine. Boja uniformi i fesova je bila zeleno-siva. U ratu su bh. regimente i imale napadaèku ulogu i smatrale su se jednim od najelitnijih dijelova Austro-uogarske armije, zajedno sa tirolskim carskim stijelcima i nekim austro-njemaèkim i hrvatskim (dalmatinskim) regimentama. Bošnjaci su se pored uniformi isticali i posebnim oružjem. Pored pušaka u borbi su rado koristili noževe i buzdovane. U borbi prsa u prsa kako to spominje Werner Schachinger u svojoj knjizi bili su nepobjedivi.
Od svih regimenti posebna pažnja se pridaje 2. BH. regimenti koja je u toku rata dobila 42 zlatne medalje. Zlatna medalja je bila najviše odlikovanje u Austro-ugarskoj vojsci.
2. BH regimenta je slovila za najodlikovaniju jedinicu. Odlikovanja i ordenje su inaèe bili u obliku raznih križeva, dok su odlikovanja dodjeljivana Bošnjacima muslimanima iz poštovanja prema njima bila posebnog oblika. Bošnjaèko-muslimanski vojnici zakletvu su davali nad Kur\'anom, a svoje mrtve su pokopavali kao šehide. Bošnjaci su u svojim jedinicama imali imame i mujezine koji su kako se spominje i nakon povlaèenja bh. jedinica ostali i pet puta dnevno uèili ezane kojima su opominjali Italijane da su još na frontu. Rombon i Kobarid (It. Caporetto) su frontovi koji se posebno vežu za Bošnjake.
Sa poèetkom Prvog svjetskog rata sve su regimente stavljene u borbu i izvršena je mobilizacija, rasporeðene su po raznim frontovima i sastojale se od Bošnjaka, Srba i Hrvata te manjim dijelom pripadnicima drugih naroda.
Najveæi uspjeh poznate 2. bh. regimente je proboj kroz italijanske linije u julu 1916. godine na Monte Melleti, koji je poslije omoguæio austro-ugarsku pobjedu. U toj regimenti su bili oni koji uopæe nisu nosili puške, nego samo bombe i noševe ili buzdovane. Cijena hrabrosti i odlikovanja koja su primali bila je mnoštvo mrtvih.
 |
Od ostalih bitnijih operacija bh. regimenti u 12. Soškoj bitci mogu se izdvojiti:
a) 3.BH lovaèki bataljon je u popodnevnim satima 24. 10. zauzeo greben Cemponov i prodro do glavne italijanske odbrambene linije na Srednjem. Sljedeæi dan se sa 22. gorskom brigadom zauzeli Globocak.
b) Bošnjaci iz 2. bh. regimente su u ranim jutarnjim satima 25. 10. zauzeli Miju (Monte Mio) i nastavili napredovati prema Stupici.
c) Bošnjaci iz 1. bh. regimente su zajedno sa Hrvatima i Nijemcima u krvavoj bitci savladali odbrambene jedinice u Morteglianu i Pozzuolu di Friulli. Gubici su bili ogromni, 5 oficira i 250 vojnika.
d) Bošnjaci iz 4. bh. regimente su u noæi izmeðu 2. i 3. novembra prešli preko rijeke Tilment kod Cornina, kao prva udarna jedinica. Uprkos jakom otporu uspjeli su uspostaviti most. Zarobili su 3.000 Italijana i zaplijenili su 13 topova. Poslije su im pomoc pružila dva bataljona iz 2. bh. regimente.
U dolini rijeke Soèe, u Julijskim Alpama i još na širem podruèju su prije skoro devet decenija umirali Bošnjaci. Njih na hiljade! Danas na njih podsjeæaju samo vojna groblja kojih je samo na podruèju Slovenije na desetine. Jedno od tih grobalja je i ono u Logu pod Mangartom. U tom groblju je ukopano oko 1330 vojnika, od kojih su veæinom Bošnjaci.
Porazno je to što oni danas leže pod križevima, što je u suprotnosti s islamskim propisima. Za razliku od Bošnjaka koji su pokopani na podruèju Slovenije, a poginuli su u Prvom svjetskom ratu, Bošnjaci u Austriji imaju mezaristan koji im je dostojan. Greblje muslimasnkih boraca, poginulih u Prvom svjetskom ratu, koje se nalazi u Grazu je usklaðeno sa propisima njihove vjere i njihovom tradicijom. Nadajmo se da æe nepravda uèinjena hrabro poginulim muslimanskim borcima na Soškom Frontu biti ispravljena. Sigurno je vrijeme da neko pokrene inicijativu ili kod vlade Austrije èiji su to vojnici nekada bili ili možda kod vlade Republike Slovenije (!) na èijem se prostoru danas nalazi pomenuto groblje. Kod groblja se nalazi spomenik poginulih braniteljima Rombona. Spomenik predstavlja gorskog strijelca i infanteristu Bošnjaka koji se obazire prema Rombonu.
Kada je 1915. godine Italija stupila u rat, na zapadnoj je strani Austougarske granice uspostavljen Soški front. U sklopu austrougarskih jedinica u proljece 1916. godine na front su pristigle i jedinice iz Bosne i Hercegovine. Najveæi procenat u tim jedinicama bili su muslimani. Treba napomenuti da se u to vrijeme pod izrazom Bošnjak oznaèavalo sve one koji su dolazili iz Bosne (muslimani, pravoslavci i katolici). Tako u historijskoj literaturi na njemaèkom jeziku možemo naæi ime nekih poruènika sa ne-muslimanskim imenima a za koje se kaže da su Bosniaken (Bošnjaci).
Prva jedinica koja je stigla na Soški front bila je 4. bh. regimenta koja je imala položaje na Rombonu. U malom selu Log pod Mangartom u dolini Koritnice sebi su sagradili malu džamiju. Džamija nije bila velikih gabarita. Imala je jedno kube (kupolu) i minaret. Njena boja je bila bijela. Nalazila se otprilike 100 metara od Donjeg Loga. O džamiji imamo sasvim malo podataka. Jedina svjedoèanstva da je ona tu bila jesu dvije fotografije koje je napravio nepoznati austrijski oficir i ono što kazu tamošnji mještani, a to je kako su njima prenijeli njihovi stariji da je tu nekada bila mošeja (džamija).
Valerija Skrinjar Tvrz Sarajka slovenskog porijekla u svojoj knjizi BOSNA I SOÈA koja je ustvari roman nam daje najviše podataka o toj dzamiji. Ono što je sigurno jeste to da je džamija zaista bila u Logu. Bošnjaci su na frontu ostali do kraja 1917. godine, kada se povlaèe.
Sigurno se pitate šta je bilo sa džamijom. Italija koja je Prvi svjetski rat okonèala kao pobjednik, a inaèe saveznik Srbije je nakon povlaèenja kako to neki tvrde (Tomaz Ovèak na www.soskafronta.com) zbog mržnje koju je imali prema Bošnjacima koji su joj u toku rata zadavali velike nevolje je srušila džamiju. Poslije u kraljevini SHS okolnosti su bile takve da nije bilo poželjno isticati zasluge bh. regimenti protiv Italijana. Tako je i prièa o džamiji zaboravljena. Drugi pak tvrde da su džamiju srušili upravo mještani koji su se nakon rata vratili domovima. Prema Igoru Cernuti mještani su je srušili jer je bila sagraðena od drveta koje im je trebalo kako bi se ogrijali. Zanimljiva teorija. Bilo kako bilo džamija je nekom smetala. Danas bi džamija bila turistièka atrakcija u inaèe turistièki dobro posjeæenom Soškom kraju. Nema pisanih podataka, ali je bitno spomenuti da je bilo i da postoje i danas tvrdnje da je džamija bez munare takoðer bila i u Sv. Luciji, (danas Mostu na Soèi). Peter Kogoj najbolji poznavalac sošog terena i vlasnik »Maloga muzeja o Sošoj fronti« kaž da nema nikakvih podataka o toj drugoj džmiji. Ahmed Pašiæ u svojoj knjizi ISLAM IN MUSLIMANI V SLOVENIJI spominje da su muslimani svoje vjerske obrede u periodu 1917. i 1918. obavljali i u Ljubljani, na Krizakama. Imam je bio Muharem Hasanbegoviæ (!) iz okoline Gacka.
Neki Slovenci i Italijani tvrde da je poznati amerièki pisac Ernest Hamingway upravo bio na soškom frontu, te da je tamo i ranjen. Kažu da u svom romanu ZBOGOM ORUŽJE opisuje upravo Soški front. Koliko je to istina, a koliko propaganda zbog atrakcije za turiste zaista ne znamo.
Spomenut æemo ovdje i Eleza Derviševiæa, djeèaka koji je sa kao èetrnaestogodišnjak postao najmlaði korporal u K und K armiji. Nakon devetnaest mjeseci provedenih na frontu je ranjen nakon èega je lijeèen u bolnici u Beèu. U bolnicu mu je mahsuz u posjetu došla nadvojvotkinja Isabelle, koja je mu je obezbjedila školovanje i vjersku pouku pred imamom kasarne Rossauer. Elez je dobio nekoliko odlikovanja. Jedno vrijeme poslije je proveo sa majkom Muneverom i bratom Osmanom u Bosni. Preselio je na ahiret poèetkom devedesetih godina prošlog stoljeæa u Damasku. Bio je major Sirijske vojske u rezervi. Kompletno kazivanje o Elezovom herojstvu na Soškom frontu i jednom dijelu njegovog života koji uistinu dojmi lahko možemo naæi u knjizi DIE BOSNIAKEN KOMMEN (Bošnjaci dolaze) od Wernera S.(NAPOMENA Vecina podataka navedenih u tekstu su iz knjige Ahmeda Pašiæa ISLAM IN MUSLIMANI V SLOVENIJI).
VOJNO GROBLJE \"LOG POD MANGARTOM\"
SLOVENIJA
REDOSLJED TABELE:
redni broj broj leseva rod vojske, IME I PREZIME vojna jedinica datum pogibije
broj groba u grobu cin (regimenta)
Grupa I
Grupa II
Grupa III
1. 20 1 pjesadinac Adam Jurkovic B.h.4/4 K ?
2. 202 1 pjesadinac Avdo Colakovic B.h.4/4 K 14.04. 1916
3. 203 1 pjesadinac Salko Cupina B.h.4/4 K 16.04. 1916
Grupa IV
4. 216 1 pjesadinac Adam Knezevic B.h.4 26.04. 1916
5. 229 1 pjesadinac Becir Prdavac B.h.4 07.05. 1916
6. 230 1 pjesadinac Abid Colic B.h.4 04.05. 1916
7. 239 1 pjesadinac Ferhat Lukavac B.h.4 12.05. 1916
8. 243 1 pjesadinac Hamid Gakic B.h.4 10.05. 1916
9. 249 1 pjesadinac Alija Ljubovic B.h.4 12.05. 1916
10. 251 1 pjesadinac Avdo Hebibovic B.h.4 16.05. 1916
11. 252 1 pjesadinac Juso Klepo B.h.4 17.05. 1916
12. 253 1 pjesadinac Ismet Krilic B.h.4 17.05. 1916
13. 260 1 pjesadinac Muho Supa B.h.4 25.05. 1916
14. 267 1 desetar Ahmed Kazaziæ B.h.4 07.06. 1916
15. 294 1 pjesadinac Dervo Kazic B.h.4 28.07. 1916
16. 300 1 pjesadinac Ahmet Rizvanovic B.h.4 10.08. 1916
17. 302 1 pjesadinac Ibro Vidimtic B.h.4 13.08. 1916
18. 303 1 pjesadinac Alija Voloder B.h.4 13.08. 1916
19. 305 1 pjesadinac Suljo Skender B.h.4 15.08. 1916
20. 306 1 pjesadinac Mustafa Popo B.h.4 19.08. 1916
21. 309 1 pjesadinac Latif Habibija B.h.4 26.08. 1916
Grupa V
22. 323 1 pjesadinac Omer Omanovic B.h.4 13.09. 1916
23. 324 1 pjesadinac Mujo Pasic B.h.4 13.09. 1916
24. 325 1 pjesadinac Osman Lizde B.h.4 13.09. 1916
25. 326 1 pjesadinac Ibro Brkan B.h.4 13.09. 1916
26. 327 1 pjesadinac Hasan Djukic B.h.4 13.09. 1916
27. 328 1 pjesadinac Durak Coric B.h.4 13.09. 1916
28. 351 1 pjesadinac Ramo Velagiæ B.h.4 16.09. 1916
29. 352 1 pjesadinac Osman Isic B.h.4 16.09. 1916
30. 354 2 pjesadinac Ibro Ferizovic B.h.4 18.09. 1916
31. 354 \" desetar Ibro Balic B.h.4 17.09. 1916
32. 355 2 pjesadinac Muharem Dulic B.h.4 17.09. 1916
33. 355 \" desetar Hamdija Kreso B.h.4 16.09. 1916
34. 356 2 poddesetar Alija Basic B.h.4 16.09. 1916
35. 356 \" pjesadinac Zajko Placo B.h.4 16.09. 1916
36. 360 2 pjesadinac Omer Suko B.h.4 16.09. 1916
? 360 \" pjesadinac Miyo Bajgaric B.h.4 16.09. 1916
? 361 2 pjesadinac Durek Cosic B.h.4 16.09. 1916
37. 361 \" pješadinac Mustafa Sefic B.h.4 16.09. 1916
38. 374 2 desetar Alija Bulzolya B.h.4 16.09. 1916
39. 374 \" pjesadinac Mujo Bjelavac B.h.4 16.09. 1916
40. 375 2 pjesadinac Avdo Goles B.h.4 16.09. 1916
41. 375 \" pjesadinac Imsir Halak B.h.4 16.09. 1916
42. 376 1 pješadinac Hasan Djogic B.h.4 16.09. 1916
43. 379 1 pjesadinac Musa Tukan B.h.4 27.09. 1916
44. 384 1 pjesadinac Ahmed Kosic B.h.4 09.10. 1916
45. 385 1 lovacki bat. Alija Saljic B.h.F.J.B.8 09-10. 1916
46. 386 1 lovacki bat. Hamid Baric B.h.F.J.B.8 09.10. 1916
47. 391 1 desetar Salko Gabela B.h.4 11.10. 1916
48. 403 1 pjesadinac Halil Krujcevic B.h.4 14.10. 1916
49. 404 1 pjesadinac Ahmet Sarajlic B.h.4 11.10. 1916
50. 408 1 pjesadinac Sunje Ramo B.h.4 04.10. 1916
51. 413 1 pjesadinac Ibro Kulasin B.h.4 27.11. 1916
52. 414 1 pjesadinac Salko Pezic B.h.4 07.12. 1916
53. 415 1 pjesadinac Ibro Rahinic B.h.4 08.12. 1916
54. 417 1 poddesetar Selim Dahalic B.h.4 11.12. 1916
Grupa VI
55. 423 1 pjesadinac Osman Dedic B.h.4 08.01. 1917
56. 424 1 pjesadinac Hamid Jojic B.h.4 08.01. 1917
57. 430 2 pjesadinac Latif Berbic B.h.4 19.01. 1917
58. 430 \" pjesadinac Hasan Pracic B.h.4 10.01. 1917
59. 431 1 pjesadinac Mustafa Nesimovic B.h.4 19.01. 1917
? 435 2 pjesadinac Saljo Obradovic B.h.4 20.01. 1917
60. 435 \" pjesadinac Hakija Smajic B.h.4 29.01. 1917
61. 437 2 pjesadinac Saban Hajdarevic B.h.4 03.02. 1917
62. 437 \" pjesadinac Agan Dedic B.h.4 07.02. 1917
63. 440 2 pjesadinac Redzo Ramic B.h.4 07.02. 1917
? 440 \" pješadinac Mnjo Dramalya B.h.4 07.02. 1917
64. 442 2 pjesadinac Hasan Kovacevic B.h.4 10.02. 1917
65. 442 \" pjesadinac Ahmet Engelnoviæ B.h.4 16.02. 1917
66. 443 2 pjesadinac Ibro Hajdarevic B.h.4 25.02. 1917
67. 443 \" pjesadinac Ramo Maslesa B.h.4 17.02. 1917
68. 451 2 pjesadinac Alija Ramic B.h.4 28.03. 1917
69. 451 \" pjesadinac Huso Miletic B.h.4 01.04. 1917
70. 456 2 pjesadinac Kaml Smajic B.h.4 04.04. 1917
72. 456 \" pjesadinac Ahmet Mujanovic B.h.4 04.04. 1917
73. 457 2 pjesadinac Osman Puzic B.h.4 06.04. 1917
74. 457 \" pjesadinac Mujo Poljakovic B.h.4 06.04. 1917
458 6 pjesadinac Franc Krovatin Ldst.B.40 06.04. 1917
75. 458 \" pjesadinac Abid Kadzic Ldst.B.40 09.04. 1917
76. 458 \" pjesadinac Salko Hodzic Ldst.B.40 09.04. 1917
? 458 \" pjesadinac Bajo Mehicic Ldst.B.40 09.04. 1917
77. 458 \" pjesadinac Mujo Mujicic Ldst.B.40 09.04. 1917
78. 458 \" pjesadinac Hasan Kulenovic Ldst.B.40 09.04. 1917
79. 462 2 pjesadinac Mujo Sejfija B.h.4 06.04. 1917
80. 462 \" pjesadinac Mehmed Silajdzija B.h.4 12.04. 1917
81. 463 2 pjesadinac Salko Pajic B.h.4 06.04. 1917
463 \" pjesadinac unbekannt 21.04. 1917
82. 467 2 pjesadinac Salih Delic B.h.4 24.04. 1917
83. 467 \" pjesadinac Mumin Maric B.h.4 19.04. 1917
84. 482 2 pjesadinac Ahmet Kaltak B.h.4 14.06. 1917
482 \" pjesadinac Vaso Vijicic B.h.4 20.06. 1917
Grupa VII
491 2 pjesadinac Ivo Penava B.h.4 08.07. 1917
85. 491 \" pjesadinac Sabro Handan B.h.4 08.07. 1917
493 2 pjesadinac Wancel Havlicek ? 11.07. 1917
86. 493 \" pjesadinac Besir Helib B.h.4 16.07. 1917
87. 495 1 pjesadinac Suljo Omanovic B.h.4 24.07. 1917
88. 504 1 pjesadinac Derviš Duran B.h.4 13.08. 1917
89. 509 1 pjesadinac Sabit Sehovic B.h.4 20.08. 1917
90. 510 2 pjesadinac Ahmed Džina B.h.4 21.08. 1917
91. 510 \" pjesadinac Hamit Clavuskic B.h.4 21.08. 1917
92. 524 1 pjesadinac Hassin Muminovic B.h.4 04.10. 1917
93. 560 1 pjesadinac Hamo Spahic B.h.3 31.10. 1917
U mirno vrijeme u austrougarskoj vojsci postojala su 4. BiH puka i 1. Lovacki bataljon.
B.h.1 - domicil Sarajevo
B.h.2 - domicil Banjaluka
B.h.3 - domicil Tuzla
B.h.4 - domicil Mostar
Oèito je znaci da su Bošnjaci kao i ostali stanovnici Bosne i Hercegovine regrutovani u državne snage Austro-ugarske. Poznato je što se vidi i u gornjem tekstu da su Bošnjaci izricito puno dali za Austro-Ugarsku drzavu ratujuci za nju. Mnogi su poginuli a mnogi su i preživjeli. Austro-Ugarska se nije prema njima loše odnosila, sva kulturna, vjerska i druga prava Bošnjaka u toj armiji su priznata. Tako imali su pravo da u nošnji svojih pradjedova ratuju, pod fesom i u èakširama, imali su pravo da svoju vjeru ispovijedaju pa su hodže, imami i mujezini (jer su bili apsolutnom veæinom muslimani), uvijek bili prisutni, zakletva je davana nad Kur´anom a mrtvi su bili šehidi. Zna se da je Austro-Ugarska cijenila mnoge bosanske vojskovoðe iz ovoga doba. Dok je rat krvavo trajao za Bošnjake u Bosni i Hercegovini ratujuæi pod Austro-ugarskom zastavom Bošnjaci Sandžaka su imali totalno drugaèiji položaj.
Sandžak je tada voljom veæih sila postao dio Srbije i Crne Gore. Tamošnje bošnjaèko stanovništvo je bilo izloženo teroru i zloèinima, a veæ jedno 2-3 godine, sa izbijanjem rata Bošnjaci bivaju regrutovani u srpsku i crnogorsku vojsku i idu u odbranu Sandžaka i Srbije i Crne Gore. Uprskos toga, priznanja nisu dobili, a kamoli poštovanje kao njihova braæa kod Austrijanaca, kada je Bošnjak iz Sandzaka Sulejman Baliæ poginuo hrabro braneæi Beograd, a na Avali je podignut spomenik kao \"neznanom heroju\". Mnogi Bošnjaci su kosti ostavili po Albaniji i Grèkoj gineæi pod tuðim zastavama dojuèerašnjih koljaèa i opet svoje priznanje nisu dobili! Veæ poznati kraj Plava i Gusinja je bio pod crnogorskom okupacijom te se pod njom i našao izbijanje rata, Bošnjaci, Albanci i Crnogorci ovdašnjeg kraja su zajedno krenuli u odbranu od austrijske vojske.
Hronološki sve poèinje sa izbijanjem rata i mobilizacijom, Bošnjaci Sandžaka bivaju poslati u sve dijelove Srbije i Crne Gore da je brane što oni hrabro i rade. Poslije godinu dana bitaka austrijske formacije i njihovi saveznici prodiru u Srbiju te ona 1915. godine biva okupirana i dešava se povlaèenje srpske vojske u Grèku preko Albanije. Zbog ranijih zloèina prema Albancima, u Albaniji srpska vojska biva više puta napadana od albanskih trupa a i mnogi ginu pred Austrijancima. Tako da se diže veliko groblje sa ovim srpskim vojnicima u Grckoj. Ali tu nisu bili samo Srbi, naime, jako je puno i Bošnjaka ostavilo svojih kostiju tamo a o tome se jako malo govorilo u srpskoj i uopæe jugoslavenskoj historijografiji. Istovremeno dok su mnogi Bošnjaci se borili za Srbiju i Crnu Goru mržnja prema njima jer su drugaèiji neprestaje. Tako da u toku tih ratnih zbivanja dešava se prvi pravi pokušaj u Bosni i Hercegovini da se istrjebe Bošnjaci. Krivci su bili Srbi koji u istoènoj Bosni kod Goražda masovno kolju nedužne Bošnjake u pokušaju da ih istrjebe te mnoge poslije smrti bacaju u Drinu. O ovom groznom stradanju bošnjaèkog naroda je jako malo govoreno. Poslije dugih bitki Austro-Ugarska 1918. godine pada, iako je zajedno sa Njemaèkom porazila Rusiju Englezi i Francuzi je pobjeðuju kao i Njemaèku a Italija je promjenila stranu.
Poslije ovoga bivse austrijske provincije Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina postaju osloboðene ali su na gubitnièkoj strani. A pobjednici su Srbija i Crna Gora (Makedonija je bila pod okupacijom Srbije). Ideja o stvaranju jedne zajednièke države svih naroda koji govore južnoslavenski jezik je veæ bila proširena, iako su je Srbi samo vidjeli kao dalji pokušaj stvaranja “Velike Srbije”. Ali ova ideja se sprovodi te 1. decembra 1918. godina formira se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Bošnjaci, Crnogorci, Albanci i Makedonci nisu dobili pravo na narodnost nego su ih smatrali dijelom veæ spomenuta 3 naroda. O ovom periodu gdje Bosna i Hercegovina i po prvo puta gubi suverenost i gdje poslije više od 1000 godina nestaje bošnjaèko plemstvo prièat æemo sljedeæi puta, a i period Prvog balkanskog rata opisat æemo posebno...
