Na prvoj godišnjoj komemorativnoj ceremoniji, uz drugi dan Bajrama - Dan šehida, povodom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, Prijedoru i cijeloj Bosni i Hercegovini, kao i odavanje počasti američkim diplomatama koji su izgubili svoje živote u misiji da osiguraju mir i zaustave agresiju i genocid u našoj zemlji, u utorak, 29. jula 2014. sa početkom u 11 sati, u New York City-u, downtow Manhattan, podignute su dvije velike državne zastave, BiH i SAD.

"Njegovat ćemo uspomenu na njihovu hrbarost i nećemo dopustiti da prašina zaborava prekrije njihova imena. Naša je dužnost da buduće generacije učimo o tome šta se desilo u protekloj agresiji. Naši šehidi su zaslužni za to što mi živimo na slobodi. Oni su simbol časne borbe protiv barbarstva i pored tuge zbog gubitka najmilijih, moramo osjećati ponos na njihovu nevjerovatnu hrabrost i spremnost da se bore za svoj narod", rekao je Škrijelj.

Sklapajmo prijateljstva gdje god možemo.
Zalažimo se za istinu kada god vidimo da se želi naturiti laž.
Izbjegavajmo svađe i prepirke o onome u čemu nema koristi, a u čemu je šteta očita.
Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima.
Svima, muslimanima i muslimankama u domovini Bosni i Hercegovini i Sandžaku, u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori, želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih onako kako je to u našoj tradiciji: s porodicom, rodbinom i prijateljima.

Novinar, nakon tog gradonačelnikova intelektualnog barbarizma, nastava: „Logika gradonačelnika Mostara je sve samo ne logična! Ukoliko bi obilježavanja rušenje Starog mosta nekoga "iritiralo", zar onda ne bi trebalo po istom principu prešutjeti srebrenički genocid ili barbarsko rušenje Dubrovnika ili Vukovara? Da li bi možda Bešlićeva "ruka pomirenja" pomogla i u slučaju sarajevskih Markala?

Tužitelj Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH je podigao optužnicu protiv trojice optuženih koji se terete za krivično djelo zločini protiv čovječnosti i to progona civilnog bošnjačkog stanovništva naselja Kozarac, općina Prijedor, ubistva osam žrtava iz Kozarca i jedne žrtve iz logora Trnopolje, prisilno preseljenje stanovništva, teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava , kao i druga nečovječna djela učinjena u namjeri nanošenja velike patnje i oizbiljnih psihičkih i fizičkih povreda i narušavanja zdravlja.

Tokom noći iz 'sobe 3' ljudi su zvali, molili da im donesu vodu. Vrućine su bile nesnošljive, a mučenje žeđu teže smo podnosili nego glad. Nakon tih poziva, krenuli su da ih tuku. Čuli smo vriske, a potom rafale. Ujutro mi je jedan od stražara naredio da iz sobe izvadim tijela. Tu, pred zgradom, ležao je veliki broj ranjenika. Kazali su da ih voze u bolnicu, a vozili su ih u smrt. Svi su oni sklonjeni, da ih dokrajče, ubiju na drugom mjestu. U sobi je krvi bilo do gležnja.

Među gostima, bili su i predstavnici vjerskog, kulturnog i javnog života: muftija sandžački Muamer-ef. Zukorlić sa svojom delegacijom, predsjednik BKZ-a u Crnoj Gori Hazbija Kalač, potpredsjednik Zajednice sandžačke dijaspore, predstavnici Medžlisa iz Južnog Sandžaka te brojni drugi.
Na početku se je u svojstvu domaćina obratio predsjednik Odbora BKZ u Plavu, Dževad Musić, zahvalio prisutnim se gostima na odazivu, posebno Muftiji sandžačkom.